Sirija: Pomažu li Rusi Islamskoj državi

Izvor: Radio Slobodna Evropa, 19.Okt.2015, 09:30   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Sirija: Pomažu li Rusi "Islamskoj državi"

Piše: Mark Krutov (Priredila Anamaria Ramač Furman)

Ukrajinski novinar Roman Bočkala, nakon povratka iz Sirije, ispičao je za Radio Slobodna Evropa svoje utiske iz Damaska. On kaže da su ruski vojnici učestvovali u sukobu i pre nego je Moskva zvanično objavila početak svoje pomoći Bašaru al Asadu.

On smatra da su ruski zračni udari čije su mete pretežno položaji sirijske opozicije, >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Slobodna Evropa << pomogli takozvanoj “Islamskoj državi” da ozbiljno napreduje u pravcu Alepa, kojeg kontrolišu Asadove snage.

Za ukrajinski servis Radija Slobodna Evropa Bočkala je ispričao kako u ratnim uslovima žive obični Sirijci, kada se ruska vojska zapravo pojavila u Siriji, te kako rusko mešanje u konflikt doživljavaju stanovnici teritorija koje kontroliše Asad, a kako njegovi protivnici.

Bočkala: Pre svega se odnos Ukrajine prema Siriji promenio, pa se to odrazilo i na odnos prema ukrajinskim novinarima. Kada sam ranije dolazio u Siriju, doživljavali su me kao predstavnika neke prijateljske zemlje, dok smo obilazili zemlju često su govorili da smo Rusi. Sada odnos možda i nije tako srdačan kao što je bio ranije, jer Ukrajinu u Siriji doživljavaju kao svojevrstan satelit SAD i zemalja zapadne koalicije, koje su u odnosu prema sadašnjem sirijskom režimu Bašara el Asada negativno raspoloženi. Stoga se i prema Ukrajini tako odnose.

Bočkala: Mi smo bili u “sivoj” zoni. To je okolina Damaska. Tamo uopšte nije jasno ko i šta kontroliše, s obzirom da u Siriji ne postoji jedinstvena opozicija. Postoji bezbroj različitih grupacija i organizacija. Jedni su umereni, drugi radikalni. Mi smo razgovarali s umerenima, koji su uz to naoružani. Na njihovoj teritoriji smo uspeli da provedemo neko vreme. A što se tiče onih radikalnijih, kao što je “Front al-Nusra” ili ISIS, na njihovim teritorijama nisam bio, nisam ni pokušavao tamo da odem jer sam bio svestan da se odatle teško vratiti.

Bočkala: Prolaz nije nimalo jednostavan. Kontrolni punktovi se nalaze doslovce na svakih 5 kilometara , a ako u pitanju predgrađe ili grad, onda je to bukvalno na svakih 200-500 metara. To je svojevrstan hibridni rat. Iz istog tog predgrađa Damaska, iz grada Daraja, odrasli stanovnici svakog jutra putuju na posao u Damask, а uveče se vraćaju kući. Autobusi saobraćaju. Civilni automobili takođe, ali ako s jedne strane postoji kontrolni punkt, znači da i s druge strane takođe stoji barikada. Moguće je nekako uvući se u masu i preskočiti. Ali na neki službeni način to nije moguće uraditi.

Bočkala: To je bilo upravo u trenutku kada smo se nalazili u Daraji. Tamo je prilično opasno snimati sa krova zgrade, jer svuda unaokolo ima snajperista, mogli su da pomisle da smo neki osmatrači. Naš pratilac je pomogao da se manje-više bezbedno popnemo na jedan od solitera. U trenutku kada smo se nalazili na krovu, odjednom smo čuli zvuk aviona. Sudeći po zvuku, bio je mlazni avion, posle se ispostavilo da je bio lovac-bombarder. Najverovatnije se radilo o Su-24. Shvatili smo da taj avion kreće na zadatak, jer se spustio i počeo je da bira položaj. Čak smo se i uplašili, jer smo mogli da mu se nađemo na meti.

No on je odleteo nekoliko kilometara dalje, i bacio bombu. To je najverovatnije bila fugasna bomba koju ruske oružane snage aktivno koriste. Bačena je u stambenoj zoni. Šta se tamo nalazilo – ne znamo. Možda je tamo bio i neki štab ili nešto slično. U svakom slučaju, mogu sa sigurnošću da kažem da tamo ni u blizini nema nikakvog ISIS-a, nema ni “Fronta аl-Nusra” koji je filijala “Al-Kaide”. Nikakvih radikalnih islamskih organizacija u okolini Damaska nema, ali bombe se tamo bacaju.

Bočkala: Video sam to u drugom gradu – Malula, koji je 40 kilometara udaljen od Damaska. U nekim delovima toga grada ništa živo nije ostalo. Sličnu sliku sam video u Homsu. Vidi se da je radila avijacija, naravno, ne zna se čija – ruska ili Asadova. Mada za ovaj konkretan slučaj mislim da je Asadova, jer se videlo da su udari naneti još pre nego što je Rusija objavila početak svoje operacije.

Iako smo, s druge strane, čuli da je ruska avijacija u Siriji u stvari učestvovala i pre nego što je to zvanično objavljeno. Ali, sve to se dešavalo iza kulisa. Postoje stvari koje zvanična komanda možda ne želi da saopštava, ali mi imamo mogućnost da vidimo pojedine fotografije koje ljudi postavljaju u socijalnim mrežama, kao i neke druge stvari koje je teško kontrolisati. Na primer, jednu prodavnicu nakita u Damasku posećivali su obični vojnici ili oficiri, i na poklon prodavcu ostavljali znakovlje sa rukava svojih uniformi. Kada sam ušao u tu prodavnicu mislili su da sam i ja Rus. А s obzirom da ruskih turista tamo ima veoma malo, mislili su da sam vojnik i počeli su štošta da mi nude. Ali dao sam im do znanja da nisam vojnik i da nisam iz Rusije, nego iz Ukrajine. Na tome se naš razgovor praktično završio.

Bočkala: Pristalice Asada se naravno s velikim oduševljenjem odnose prema operaciji. Snage Asada su već gotovo bile poražene, armija praktično demotivisana. Nije bilo onog žara u očima, nazirao se nepovoljan završetak. Za pristalice Asada (to su alaviti, muslimani čija vera ima elemente hrišćanstva, stanovnici Latakije) to je moglo da bude veoma tragično. Moglo je da dođe do kobnih posledica po njihovu sirijsku zajednicu, za njihov etnos. Stoga ovaj rat za njih odavno nije rat za Asada. To je za njih rat za njihove živote. Što se tiče ostalih njegovih pristalica iz redova sunita, šiita – oni su sigurno radosno primili tu vest. Jer ne radi se samo o demonstraciji sile Rusije, već i Asadovog režima. Svojevrstan prelomni trenutak je već počeo. Na nekim delovima ratišta Asadova armija već je počela da napreduje. To njegove pristalice naravno raduje. A njegove protivnike plaši, naročito nakon lansiranja raketa kompleksa “Kalibar”. Rusija je na taj način pokazala da je spremna možda ne na sve, ali na mnogo toga u borbi s Asadovim protivnicima.

Bočkala: To nije istina. Stvar je u tome što Asad kontroliše svega 20-25 procenata teritorije, a ISIS maksimalno 30-40 odsto. Mali dio kontroliše lokalna samoodbrana. Ti ljudi su uzeli u ruke oružje, ne da bi s nekim ratovali, već da bi zaštitili svoj dom. Stoga je u mnogim gradovima koji nisu pod kontrolom Asada vlast u rukama naoružanih ljudi. Ti naoružani ljudi naglašavaju da ni sa kim ne žele da ratuju. Oni su spremni na kompromis.

Bočkala: Budući da nisam mogao da posetim najpopularniji ukrajinski sajt lista “Ukrajinska pravda”, cenzura svakako postoji. Ni sajt hromadske.tv nisam mogao da otvorim. Kako sam kasnije saznao, ti sajtovi su već mesec dana zvanično blokirani. Polazeći od toga, pretpostavljam da su i neki drugi sajtovi takođe blokirani. Znam da se blokiraju neki britanski izvori koji o dešavanjima u Siriji ne informišu s pozicije Bašara el Asada. Takva cenzura, svakako postoji. Ali interesantno je da pored toga, sajtovi nekih radikalno orijentisanih organizacija i dalje rade. Teško je reći zašto. Inače, internet i socijalne mreže su veoma aktivno umešani u ovaj rat. Svaka strana veoma aktivno koristi internet za propagandu svojih ideja.

Bočkala: Sada već beže jednostavno od beznađa. Oni koji su bežali od Asada, oni su davno otišli. Oni koji su bežali od terorista su takođe davno pobegli. Sada većinom beže mladi ljudi, obrazovani ljudi, oni koji ne vide više nikakvu perspektivu za sebe u Siriji. Zemlja je razorena, ruinirana. Mnogi smatraju da Sirija u svojim današnjim granicama više neće postojati. Očigledno je da se u skorije vreme tamo neće desiti neke ozbiljne promene, neće doći do boljitka. Biće dobro ako prestane da se puca. Stoga se sada i desila ova migracija stanovništva. Nisam primetio da ljudi masovno beže od bombi ili još nečega, barem oni s kojima sam razgovarao. Oni samo ne žele više da žive u Siriji.

Bočkala: Zajedničko je, naravno, aktivno učešće Ruske Federacije, i to prilično agresivno s moje tačke gledišta. To uopšte ne vodi ka razrešenju konflikta, već samo ka njegovoj eskalaciji. To bih želeo da istaknem. Šta se razlikuje? Na sreću, kod nas u Ukrajini, za razliku od Sirije, linija razdvajanja među ljudima nije verski, etnički, međuetnički motivisana. Zajedničko je to što i u prvom, i u drugom slučaju polaznu tačku predstavljaju potpuno mirne, demokratske akcije na koje je izašao srednji sloj stanovništva. Mi smo imali “Evromajdan”, a u Siriji se desio mart 2011, kada se kao lančana reakcija desilo takozvano “Arapsko proleće”, u Siriji su tada počeli mirni protesti na jugu države u gradu Daraa. Tada niko nije ni pomišljao do čega sve to može da dovede. A došlo je do ovako užasnih posledica. Ali i ovde postoji razlika. Ja ne mislim da je u Ukrajini Majdan bio polazna tačka za rat, već je političko rukovodstvo Rusije iskoristilo taj momenat.
Pogledaj vesti o: Rat u Ukrajini

Nastavak na Radio Slobodna Evropa...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Radio Slobodna Evropa. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Radio Slobodna Evropa. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.