Izvor: Nezavisne Novine, 11.Avg.2014, 20:38 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Bili do zadnjeg daha
Zvali su ga "čovjek od gume" i "balerina sa čeličnim šakama" i bio je jedan od najboljih golmana Evrope, a riječ je o Vladimiru Beari, koji je u noći između nedjelje i ponedjeljka preminuo u Splitu u 86. godini.
Legenda Hajduka i Crvene zvezde nije izdržala seriju moždanih udara koji su ga zadesili u posljednjih godinu i po, a njegovo srce prestalo je da kuca dvije sedmice uoči 86. rođendana. Rekorder >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << je uz Dragana Džajića po broju titula šampiona Jugoslavije (sedam), a koliko je dobar bio između stativa možda najbolje govore riječi čuvenog Rusa Lava Jašina, ruskog golmana, za kojeg se smatra da je bez sumnje najbolji čuvar mreže svih vremena.
"Za mene je Vladimir Beara najbolji", rekao je čuveni Jašin u trenutku kada je primio nagradu namijenjenu najboljem golmanu Evrope.
Priča o čovjeku koji je izvodio čuda pred golom i jednom od istinskih velikana jugoslovenskog fudbala počela je još dok je Beara kao električar radio u Splitu, a u slobodno vrijeme bio statista u pozorištu i vježbao balet. Tako je jednom prilikom otišao na stadion "bilih" da bi vježbao baletske skokove i nije ostao neprimijećen. Njegova elastičnost i hitrost bili su odlični preduslovi za golmana i tada je počeo njegov fudbalski put. Samo godinu dana mu je trebalo da od mlađih kategorija dođe do prvog tima Hajduka i postane jedna od najvećih legendi tima sa "Poljuda".
Na golu dalmatinskog kluba osvojio je tri titule (1950, 1952. i 1955.), odigrao je 308 utakmica i primio 139 golova. Bravurama na golu, panterskim skokovima i paradama koje su oduzimale dah je stekao veliki ugled. Bez imalo ustezanja je jurišao na svaku loptu, nije dopuštao da se ispred njega postavi živi zid kada protivnik izvodi slobodan udarac. Ipak i pored velik ljubavi prema klubu i požrtvovanosti, nikad nije bio prihvaćen kao ostali igrači Hajduka pa je nakon osam godina 1955. rekao da odlazi u Crvenu zvezdu. Svi su u Hajduku isprva bili u šoku, a onda su uslijedile salve uvreda i nazvan je veleizdajnikom. Povjerio se tada svojim najbližim prijateljima da mu je dosta šikaniranja i potcjenjivanja što je "Vlaj" i da ga boli što ga svagdje vole i cijene osim u njegovom Splitu.
U Zvezdi je nastavio ono što je radio u Hajduku, a nagrada su bile titule šampiona Jugoslavije 1956, 1957, 1959. i 1960. te pehari Kupa 1958. i 1959.
Bio je član tima Zvezde koji je u Beogradu odigrao čuveni meč protiv Mančester junajteda, prije minhenske tragedije. U dresu "crveno-bijelih" je u sezoni 1959/60. dobio Žutu majicu Narodnog sporta kao najbolji fudbaler te takmičarske godine. Bio je to prvi put da je golman proglašen najboljim igračem. Za Jugoslaviju nastupao je od 1950. do 1959. i za nju igrao 59 puta. U finalu Olimpijskih igara u Helsinkiju 1952. odbranio je penal legendarnom Ferencu Puškašu. Jugoslavija je na tom turniru osvojila srebro.
Nastupio je i na tri Svjetska prvenstva, a bio je i član FIFA tima svijeta koji je igrao protiv Engleske 1953. Po okončanju igračke karijere postao je trener i radio u Njemačkoj, Holandiji, Kamerunu, Austriji i SFR Jugoslaviji.
Prije petnaestak godina Beara je dobio poziv da dođe na "Poljud" i gleda Hajduk iz svečane lože, a 2010. njegova je fotografija okačena na "zid velikana". Činilo se da mu je Hajduk "oprostio" odlazak, ali nejasno je zašto ga niko nije pozvao na tu ceremoniju. Posljednje godine života je proveo uz svoju veliku ljubav.
"Hajduk je meni sve. S njim u mislima se budim i idem na počinak. Hajduk je moja najveća ljubav, ljubav koja poput svake prave, iskrene ljubavi ima puno lijepih, ali i onih manje lijepih trenutaka. Ljubav zbog koje vam srce jače zaigra, ali se i bolno u grču stegne", tako je pričao Beara.
Pogledaj vesti o: Zimske gume
Nastavak na Nezavisne Novine...
