Borba za moć posle smrti Čavesa

Izvor: B92, 06.Mar.2013, 16:18   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Borba za moć posle smrti Čavesa

Karakas -- Vest o smrti predsednika Venecuele Ugo Čavesa otvorila je Pandorinu kutiju punu pitanja koja se tiču budućnosti ove zemlje bez njegovog vođstva, piše CNN.

Do novih izbora, koji će se održati u roku od 30 dana, prema Ustavu Venecuele, funkciju predsednika obavlja predsednik skupštine Diosdado Kabeljo.

Kabeljo je trebalo već jednom da bude na toj poziciji, kada Čaves nije bio u stanju da prisustvuje sopstvenoj inauguraciji, ali to se nije desilo.
>> Pročitaj celu vest na sajtu B92 <<
Sada će se Nikolas Maduro, potpredsednik i Čavesova “desna ruka”, suočiti s podelom u Ujedinjenoj socijalističkoj partiji Venecuele, ali i u Vojsci. Drugi izazov sa kojim ća Maduro morati da se suoči jeste i opozicioni lider Enrike Kapriles, koji je na oktobarskim izborima bio glavni protivnik Uga Čavesa.

Upravo ovaj potencijalni sukob u Ujedinjenoj socijalističkoj partiji Venecuele i vojske, kao i opozicija će u velikoj meri odlučiti da li će Venecuela da doživi lagodnu tranziciju ili će pasti u nasilje i haos, dok razne frakcije lobiraju za moć.

Nakon osvajanja izbora 1998, Čaves se mahom bavio pitanjem siromaštva, pokušavajući da obezbedi socijalnu pomoć najsiromašnijima. Iako su podaci diskutabilni, prema izveštaju Svetske banke procenat siromašnih je pao sa 50 posto, u 1999. na 32 posto u 2011.

Čavesova vladavina je bila zasnovana na nafti koju je koristila ne samo da se finansiraju domaće potrebe, već i za potrebe drugih država, poput Kube i država Karipskog arhipelaga.

I sada posle Čavesove smrti, “vakuum moći” se otvara u Venecueli.

S Kaprilesom na čelu, opozicija Venecuele nikada nije bila više ujedinjena. Ali Kaprilesov debakl na oktobarskim izborima i činjenica da su Čavesovi saveznici osvojili 20 od 23 gubenatorska mesta na izborima u decembru, govori da opozicija i pored svega nema mnogo moći u svojim rukama.

Potpredsednik Nikolas Maduro možda nije harizmatičan kao Čaves, ali ima uticaja na partiju na čijem je sada čelu. Vojska će igrati značajnu ulogu u raspodeli moći u Venecueli u sledećim mesecima.

Kabelo, koji je na čelu zemlje do održavanja izbora, zajedno sa Čavesom je učestovovao u vojnom puču 1992. godine, i ima bliske veze sa vojnim vrhom, što znači da se ne isključuje mogućnost da i on bude jedan od kandidata za zauzimanje Čavesovog mesta.

Opet, većina onih koji su podržavali Čavesa podržaće i njegovog “miljenika”, koga je sam izabrao kao naslednika.

Čavesovi saveznici širom sveta će osetiti posledice smrti. Državna kompanija Petro Karibi obezbeđivala je naftu nekim zemljama po cenama 95 posto nižim od tržišne vrednosti, uz periode otplate razvučene na 25 godina.

Kuba je prvenstveno koristila ove povoljnosti. Iran je izgubio jednog velikog saveznika, a Rusija klijenta u prodaji oružja. Posledice će se osetiti od Sirije do Severne Koreje.

Njegova smrt otvara i pitanje prodaje narkotika u Venecueli. Za vreme Čavesa, Venecuela je postala velika luka prodaje ilegalnih narkotika, i moguće je da u sledećem periodu narko-bosovi dobiju samo još veći zamah.

Regionalni lideri moraće da igraju glavnu ulogu u sledećem periodu, kako bi se obezbedila mirna i demokratska tranzicija. SAD, Meksiko, Brazil, Kolumbija i Kanada bi trebalo da se zalažu za slobodne i fer izbore.

Nesumnjivo, Venecuela će ostati podeljena ko god bio sledeći predsednik, ali fer izbori bi pomogli da se sledeća vlada suoči sa reformama, kriminalom i jačanjem državne naftne kompanije, koja će doneti dobro svima u Venecueli.

Da li će socijalizam preživeti?

(Tanjug)

"Gardijan" piše da se nakon Čavesove smrti postavlja pitanje kuda ide njegova "socijalistička revolucija 21. veka", jedinstven eksperiment vladanja pomoću harizme i obilnih prihoda od nafte, kao i drugo, o kojem će istoričari i političari raspravljati decenijama, a to je - šta je njegovo nasleđe.

Čaves je izvazvao obožavanje u zemlji i poštovanje u inostranstvu, bio je diktator koji zatvara protivnike, sponzorisao je teroriste i pustio sopstveni narod da gladuje. Ali bio je i junak koji brani siromašne, gradi demokratiju i ustaje protiv SAD, ocenjuje "Gardijan".

Čaves je bio hibrid: i demokrata, i autokrata, i napredan i siledžija. Izgradio je kult svoje ličnosti, ukinuo ograničenje trajanja vlasti, suzbio privatne medije, a pod svoju ličnu kontrolu stavio vojsku, skupštinu, sudstvo i državnu naftnu kompaniju. Pravio se da ne vidi logore gerilaca FARK kraj granice s Kolumbijom gde ratuju, hvalio se da kao braću voli Mugabea, Gadafija i Asada.

Ali najteža kritika Čavesove vladavine nije nedostatak demokratskog kredibiliteta, već nedostatak upravljačke sposobnosti.

Posle decenije rekordnih prihoda od oko hiljadu milijardi dolara Venecuela se raspada: putevi su puni rupa, mostovi se ruše, rafinerije eksplodiraju. Dalekovodi varniče i zuje, zemlja je često bez struje. Državne bolnice su pune zaraza, zatvori prljavi i okrutni, potraga za osnovnim namirnicama svakodnevna, konstatuje "Gardijan".

Ubistva i otmice su sve češće, u gradovima je proglašen policijski čas. Valuta je nedavno devalvirala peti put za deset godina, mladi stručnjaci su emigrirali.

Pod teretom eksproprijacija, privatna poljoprivreda i industrija su posrnule. Ogroman uvoz popunjava prazninu, brda kontejnera su u lukama, uprkos orvelovskim parolama o "prehambrenom suverenitetu" i "proizvodnoj nezavisnosti".

Venecuelanci na trotoarima prodaju sitnice - a računaju se kao zaposleni, ili čekaju u propalim državnim preduzećima da im prođe radno vreme. Ipak, gladi nema, jer je uvek bilo novca da se začepe pukotine.

Čavesa su poštovali milioni: žitelji naselja od jeftine cigle i talasastog lima osećali su da je on na njihovoj strani, da razume njihovu borbu za život. Pobeđivao je na izborima, bogato je davao bolnicama, za opismenjavanje i socijalne programe, preneo vlast opštinskim većima, suprotstavio se Džordžu Bušu zbog Iraka, podsticao ponos regiona i pouzdanje širom Latinske Amerike, a sve to je postigao harizmom i darom.

Zbog tirada protiv bogatih kao "svinja koje će cvileti" i "vampira", postao je omiljen među sirotinjom, ali je oterao od sebe srednju klasu i tradicionalnu elitu. Zemlja se trajno podelila na trećinu koja ga obožava, trećinu koja ga prezire i trećinu koja ekvilibrira između njih.

Opozicija je pobedila na poslaničkim izborima 2010, ali on je i dalje imao svu vlast. Ispraznio je posebne državne rezerve, pozajmicu Kine i masovnom izgradnjom stanova za sirotinju obezbedio pobedu na predsedničkim izborima oktobra 2012.

Ali rak koji mu je otkriven u junu 2011, ugrozio je njegovu strategiju. Pobednik predsedničkih izbora, Čaves nije čekao inauguraciju 10. januara, već je odmah, dok se lečio na Kubi, pripremio tranziciju: imenovao je Madura, svog iskusnog ministra inostranih poslova, za potpredsednika i verovatno jedinog naslednika koji bi mogao objediniti vladajuće frakcije.

U svojoj pompeznosti, "komandante" je jednom kao jeres odbacio ideju o "čavizmu bez Čavesa", ali kada ga je izdalo njegovo "armirano-betonsko" telo, i pre no što je otišao u legendu, Čaves, večiti pragmatičar, učinio je sve što je mogao da spase svoju revoluciju, ali o tome će se tek suditi, zaključuje britanski list.

Nastavak na B92...






Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Povezane vesti

Komemoracija Čavesu u UN u sredu

Izvor: B92, 06.Mar.2013

Beograd/Njujork -- UN će održati sledeće sedmice komemorativni skup povodom smrti predsednika Venecuele Uga Čavesa, najavio je predsednik Generalne skupštine UN Vuk Jeremić..."Upravo smo doneli odluku da komemoracija za predsednika Uga Čavesa bude održana u plenumu Generalne skupštine UN u iduću...

Nastavak na B92...

Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.