Izvor: Politika, 08.Jul.2006, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Štrajk glađu zbog struje
Braća Momčilović iz Komića odlučili se na očajnički potez kako bi najzad izašli iz mraka Od našeg stalnog dopisnika
Udbina, jula – "Šta bi na sve to rekao naš Tesla", rekoše nam ovih dana braća Mirko i Nenad Momčilović iz ličkog sela Komić koje se nalazi 10 kilometara od Udbine. Toliko je udaljeno i od glavnog ličkog magistralnog druma. U ponedeljak, 10. ovog meseca u Smiljanu, rodnom Teslinom selu, biće obeležena 150. godišnjica rođenja velikog >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << naučnika, a Momčilovići su odlučili da štrajkuju glađu kako bi skrenuli pažnju javnosti na mrak u kojem od svog rođenja žive. Niti su u vreme Jugoslavije imali struju niti je sada imaju. Posle povratka iz izbeglištva iz Srbije, svakog meseca kupuju naramak sveća. "Za nas su sijalica, frižider, zamrzivač, mašina za veš, električni šporet, televizor i usisivač san nedosanjani", kažu braća Momčilović koji žive od prodaje jaganjaca – 74 ovce imaju – i 650 kuna socijalne pomoći.
Komić je, inače, struju dobio pre 40 godina. Selo je ima i sada. Svi osim Momčilovića jer je njihova kuća od dalekovoda udaljena "čak" 700 metara. Inače, 165 srpskih sela sa 5.500 domaćinstava na području Banije, Korduna, Like i severne Dalmacije nemaju struju. A to, između ostalog, ometa povratak ljudi u ove krajeve. Istovremeno čitav lički magistralni drum, pa sve do najudaljenijih tačka od njega, sva hrvatska sela svetle kao da je svaki dan Božić, a srpska su masovno utonula u tamu", kažu nam meštani sela koja se protežu od Udbine preko Gračaca prema Kninu: Deringaja, Polja Gubavčevog, Omsice, Male Popine, dela Zrmanje, Prljeva, Pribudića...
Momčilovićima je jedini prozor u svet mobilni telefon čiju bateriju pune u Udbini, deset kilometara peške. Sa telefonom imaju barem minimalno osećanje da žive u 21. veku. Neće od komšije tako nešto da traže kako im trošak za struju ne bi povećali. "Sva ta naša starčad, a najviše je među povratnicima upravo takvih ljudi, živi od socijalne pomoći. I najmanja parica im je dragocena", kažu Momčilovići koji su spremni i sami da postavljaju bandere da bi žica i do njihove kuće doprla. Ponudili su svoje usluge hrvatskoj elektroprivredi koja je izračunala da joj se ta investicija ne isplati. "Kad bismo do vas protegnuli tih 700 metara žice, vi nam te troškove, plaćanjem pretplate za struju, ne bi ni za 100 godina poravnali", birokratsko je objašnjenje koje se ne razlikuje mnogo od vešto maskiranih razloga slabe elektrifikacije dela Hrvatske koji će isto tako, valjda, do 2009, kako predviđaju ovdašnji razvojni stratezi, da uđe u Evropsku uniju.
Milan Jakšić
[objavljeno: 08.07.2006.]
