Izvor: Nezavisne Novine, 25.Dec.2015, 18:24 (ažurirano 02.Apr.2020.)
60 godina Citroena DS (FOTO)
Daleke 1955. Citroen je predstavio avangardni model DS 19, koji je kod nas poznatiji kao "ajkula“ ili "žaba". Za dvadeset godina proizvedeno je skoro milion i po primjeraka a automobil je stekao kultni status širom svijeta.
Prvog dana auto-salona u Parizu 1955. naručeno je čak 12 hiljada ovih, tada najmodernijih automobila, a zbog porudžbina koje su u slijedećim mjesecima trostruko premašivale kapacitete Citroenovih fabrika, mnogi kupci su se dobro načekali prije >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << nego što im je DS stigao na parking, u dvorište, garažu, sobu...
Samo u prvom satu sajma naručeno je 743 primjerka.
Dolaskom "ajkule", budućnost je postala realnost.
Sredinom pedesetih putevima su dominirali kutijasti automobili, veliki spolja, mali iznutra i uglavnom su imali neudobno oslanjanje.
Zbog svog specifičnog oblika, Citroen DS izgledao je kao da je iz nekog drugog svijeta.
Tako je naziv "boginja" (na francuskom Déesse = DS) savršeno pristajao ovom, tada neviđeno lijepom automobilu.
Ipak, zbog svog spljoštenog izgleda, a i same zemlje porijekla, "boginja" je svjetsku popularnost stekla pod nadimkom "žaba".
Dizajner ovog automobila je Flaminio Bertoni, italijanski vajar i dizajner koji je potpisan kao tvorac još nekih Citroenovih modela kao što su 2CV ili "spaček" i AMI 6.
Uz njega je na ovom projektu radio i Andre Lefabr, inače stručnjak iz oblasti aeronautike, koji je u uvelikoj mjeri doprinio stvaranju "ajkule".
Aerodinamičke osobine koje je DS imao, automobili su postizali tek dvadesetak i više godina kasnije.
Da je "ajkula" predstavljala pravo rijemek djelo dokazuju i izlaganja ovog modela u najcijenjenijim muzejima moderne umetnosti u Milanu, Njujorku i drugim centrima umjetnosti.
Primjenjena umjetnost se nalazila i u enterijeru.
Upravljač je imao samo jedan krak, što je bio Citroenov zaštitni znak velikih limuzina sve do XM-a. Ručica mijenjača se nalazila na volanu, odnosno na njegovoj osovini.
Još kod modela Traction Avant u Citroenu su videli kakve su prednosti koncepta pomjeranja točkova u same uglove karoserije.
Prateći takvu filozofiju koncipiranja vozila, DS je putnicima pružao do tada neviđenu prostranost.
Ovaj auto je bio revolucionaran i ispod lima. Poslije probnih testiranja koja su trajala od 1952. godine na modelu Traction Avant, hidropneumatsko ogibljenje je u DS-u doživjelo svoju komercijalizaciju i jedan je od najvećih doprinosa Citroena automobilskoj industriji.
Za njegov razvoj i implementaciju zaslužan je Pol Maže. Oslanjanje na kom se umjesto uljnih i gasnih amortizera za udobnost i ležanje na drumu brinu kugle napunjene uljem, napravilo je od DS-a najudobniju limuzinu tog vremena.
Kasnije su tu tradiciju nastavili i budući modeli kao što su CX, BX, XM, Xantia, C5...
Tajna ovog ogibljenja bila je u točkovima, gdje su se za visinu vozila brinule kugle u kojima se mijenjao nivo ulja.
Kada bi točak nalatio na rupu ili neku drugu neravninu na putu, ulje se potiskivalo u srednji cilindar koji ga je dalje raspoređivao u manje opterećene točkove.
Osim hidropneumatskog ogibljenja, DS je bio prvi serijski proizvedeni auto u svijetu sa disk kočnicama.
Imao je za to vrijeme revolucionarne radijalne gume, poluautomatski mijenjač (nije imao pedalu kvačila ali su brzine morale ručno da se mijenjaju) i servo volan.
Veliku atrakciju predstavljala je i različita dužina traga točkova (napred je bio dosta duži nego pozadi) koja je u vožnji dovodila do podupravljanja pa je auto klizao preko nosa.
Još jedna inovacija je bio krov od fiberglasa, što je uticalo na smanjenje centra teže.
Priča se čak i da je Citroen planirao da u "ajkulu" ugrađuje i redni šestocilindrični motor sa vazdušnim hlađenjem, ali za njegov dalji razvoj, navodno, nije bilo dovoljno novca.
S godinama je predstavljen karavan, ali i kabriolet koji je svojom posebnošću bio kao stvoren za filmske i pjevačke zvijezde, predsjednike, princeze i kraljeve.
Jedan primjerak "ajkule" u specijalnoj varijanti je, zahvaljujući upravo Citroenovom hidropneumatskom ogibljenju, 1962. godine sa dvije izrešetane gume nakon antetata uspio da odveze francuskog generala i predsjednika De Gola na sigurno.
Te 1962. godine DS je dobio i svoj prvi redizajn. Farovi su ostali okrugli kao i na prvoj seriji ali je "nos" aerodinamički optimizovan sa dodatnim, opcionim okruglim svijetlima.
Motor zapremine 1.9 litara sa početnih 75 KS je 1965. godine ojačao na 91 KS, a te godine je predstavljen i DS 21 sa agregatom zapremine 2.2 litra i 100 KS.
Dvije godine kasnije uslijedio je i drugi redizajn gdje su najveća novost bila dvostruka prednja svijetla ispod providne plastike.
Kod skupljih verzija "palas" i "prestiž", ekskluzivnost je predstavljao unutrašnji par svijetala koji je pratio smjer okretanja volana, čime su farovi bolje osvjetljavali krivine i omogućavali veću bezbjednost.
Ipak, DS nije bio prvi auto koji je imao farove koji prate krivinu. Prije njega, bila je to češka Tatra 77A.
Za drugi redizajn zaslužan je Robert Opron, koji je dizajnirao Citroene SM i CX.
Par godine prije prestanka proizvodnje, pojavila se i najjača verzija DS 23 sa motorom zapremine 2.3 litra i 130 KS.
Nakon dvadeset godina i 1.455.746 proizvedenih primjeraka, posljednja "ajkula" odlazi u istoriju 24. aprila 1975. godine.
Citroen DS mogao je da se pohvali i velikim brojem derivata, odnosno specijalnih verzija, od kojih su među poznatijima "prestiž" sa istim međuosovinskom rastojanjem ali sa pregradom između prednjih i zadnjih sjedišta.
Na istoj platformi je razvijen i sedan "lorraine", ali i predsjedničke limuzine.
Ništa manje nisu bile atraktivne ni specijalne verzije kupea i kabroleta, koje danas na aukcijama dostižu ogromne cijene.
(N.N./B92)
Nastavak na Nezavisne Novine...
