Izvor: Blic, 20.Sep.2010, 21:10 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kako smo preko noći postali poliglote
Pre dvadesetak godina građani Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore govorili su istim jezikom. Išli su i na dženaze i na sahrane, i vozom i vlakom, ispijali su i kave i kahve i kafe, a bilo je i hljeba, kruha i hleba.
Danas, svaka nacija ima sopstveni jezik, ali se i dalje međusobno sporazumevamo bilo kojim od ta četiri jezika. Dok srpski lingvisti ističu da su ovi jezici samo varijante jednog istog jezika, hrvatski, bosanski i crnogorski lingvisti tvrde da „ne >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << moraju biti potpuno različiti da bi bili zasebni jezici”.
Sa naučnog stanovišta, to je jedan jezik, tvrdi akademik Ivan Klajn i ističe da se u nauci još od početka 19. veka on zvao srpskohrvatski. Uzrok nastanka četiri jezika vidi u nacionalizmu i separatizmu, „dakle uzrok je politički, a ne lingvistički”.
- Srpski i hrvatski su dve varijante istog jezika. Bošnjački jezik bi mogao biti treća varijanta, s tim da ga nazivamo bošnjački, a ne bosanski, što je termin smišljen čisto iz političkih pobuda. Crnogorski jezik ne postoji, jer to nije ništa drugo nego srpski ijekavski, a tri foneme koje su izmislili potiču iz dijalekata, a ne iz standardnog crnogorskog jezika - navodi Klajn.
Dunja Brozović-Rončević, direktorka Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ističe da nije tačna „teza da je u bivšoj državi postojao samo jedan jezik, a da su tek njenim raspadom nastala četiri jezika”.
- Ti jezici su imali različit put standardizacije i ona se odvijala u različito doba, u raznim političkim i administrativnim državama. Nekima je, na primer u hrvatskom, standardizacija ustaljena krajem 18. veka, a neki je, kao u crnogorskom slučaju, upravo dovršavaju" Nesporno je da je njihovo daleko jezičko poreklo zajedničko, ali kriterijum međusobne razumljivosti tih jezika nije jedini kriterijum relevantan za njihov status - kaže Brozović-Rončević.
Pre petnaestak dana u Crnoj Gori je objavljeno prvo izdanje Gramatike crnogorskog jezika. Rad na Gramatici trajao je dve godine, a njeni autori su crnogorski lingvista Adnan Čirgić i hrvatski stručnjaci Ivo Pranjković i Josip Silić. Deo stručne javnosti u Srbiji tvrdi da je izdavanje Gramatike „politička odluka, bez bilo kakvog naučnog osnova”.
- To je ijekavska verzija srpskog jezika. Po mojoj analizi, između crnogorskog i srpskog jezika postoje tri do četiri sitne razlike, na primer „nijesam” i „nisam” ili „cistijerna” i „cisterna”. Oni hoće nasilno da menjaju jezik. Ne mogu se pozivati na tvrdnju da svaka država mora imati svoj jezik. Pa pogledajte Švajcarsku sa čak četiri jezika. Nije tačno ni da svaka nacija ima svoj nacionalni jezik... Između srpskog i hrvatskog jezika razlike postoje, ali su i one male. Na primer, u hrvatskom jeziku postoje „župan” i „županija”, ali i naš Stefan Nemanja je bio župan. Sve je na nivou varijanti - ističe profesor Milan Šipka.
Opširnije pročitajte u izdanju za utorak, 21. septembar 2010.
Kako smo preko noći postali poliglote
Izvor: S media, 20.Sep.2010
Pre dvadesetak godina građani Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore govorili su istim jezikom. Išli su i na dženaze i na sahrane, i vozom i vlakom, ispijali su i kave i kahve i kafe, a bilo je i hljeba, kruha i hleba...Danas, svaka nacija ima sopstveni jezik, ali se i dalje međusobno...
