Zapostavili smo  lepotu domovine

Izvor: Blic, 27.Jan.2008, 01:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Zapostavili smo lepotu domovine

Čak i da piše o bespućima svemira, pisac ne može daleko od sebe. "Zagonetne priče" su verovatno i nastale tako što sam razmišljao o tome kako zabaviti zahtevnu, pametnu decu, onu kojoj je školsko gradivo ponekad dosadno i time nedovoljno izazovno. Sudeći po popularnosti mojih priča u knjižarama i bibliotekama, izgleda da je Srbija puna takvih mališana. Sve to još zanimljivije zvuči kada se zna da moje knjige čitaju odrasli, bar koliko i deca - kaže pisac serijala "Zagonetne priče" >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << Uroš Petrović.

Pored književnosti, Petrović se bavi i ilustracijom, fotografijom i dizajnom. Dobitnik je brojnih priznanja za prozu, poeziju i umetničku fotografiju.

- Mojoj generaciji se još i događalo da se okupi oko vatre i da nam tu neko ispriča priču - ta atmosfera prati čitav serijal "Zagonetnih priča". Sigurno da je u svemu, makar i podsvesno, imalo učešća i moje iskustvo s testiranja kandidata za Mensu širom Srbije. Video sam da veliki broj ljudi jednostavno voli izazove mozganja.



Kako ste otkrili svoj književni dar i kada ste počeli da pišete?

- Pre četiri godine sam seo i napisao roman "Aven i jazopas u Zemlji Vauka". Knjiga ima preko tri stotine strana, sedamdesetak ilustracija koje sam nacrtao i desetak skrivenih poruka koje sam utkao u priču. Sve se dogodilo spontano, bez namere ili plana. Kako se kasnije ispostavilo, bila je to prva čistokrvna epska fantastika na srpskom jeziku. Iako je prošlo više od četiri godine od prvog izdanja, u njoj još uvek nisu otkrivene sve veze između imena stvarnih i opisanih likova, toponima ili događaja. Najbitnije je da je knjiga na samom startu svog bitisanja spletom povoljnih okolnosti dospela do doktorke književnosti Ljiljane Pešikan-Ljuštanović, za koju se može reći da je otkrila moj književni dar pre drugih i, na neki način, i pre mene.

Koliki je uticaj na vaše pisanje imala popularnost spisateljice Dž. K. Rouling sa serijalom o Hariju Poteru, s obzirom na to da ste autor prvog horora za decu na srpskom?

- Nije kriva Džoana. Krivi su Džek London i njegov "Martin Idn", krivi su profesor Tolkin i njegova vilovnjačka svita, krivi su prilično i Mark Tven i Karl Maj. Roman "Peti leptir" jeste pomalo zastrašujuća knjiga i nikako nije uspavanka. Međutim, ta sablasna avantura dečaka iz beogradskog sirotišta nosi dobre i snažne poruke o prijateljstvu, neodustajanju kao jedinom pravom izboru i stalnoj potrebi borbe protiv loših namera i namernika.

Kako ocenjujete dečju književnost kod nas?

- Da ne preterujem, reći ću da smo u toj umetničkoj oblasti veoma jaki, čak nesrazmerno ostalim parametrima naše države. To je posebno značajno ako se zna da je pisati za decu isto kao i pisati za odrasle, samo zahtevnije. Ne možeš se obraćati najiskrenijim čitaocima, što deca svakako jesu, i provući se literarnim glumatanjem. Ipak, mislim da bi uticaj srpskih pisaca na svetskom nivou bio mnogo veći da je ranije bilo prevođenja na najzastupljenije jezike u organizaciji države. Za mene je važno i to što kao pisac za decu imam svoju generaciju, a tu najpre mislim na autore okupljene oko redakcije "Zabavnika đačkog doba" - Igora Kolarova, Branka Stevanovića, Dejana Aleksića, kao i na Jasminku Petrović, s kojom nisam u srodstvu...

Da li za male i velike čitaoce uskoro pripremate nešto novo na književnom planu?

- Spremio sam već nastavak "Zagonetnih priča", potom skriptu "Prašumski kriptozoološki priručnik" (šta god to značilo), knjigu "Misterije Ginkove ulice", udžbenicu "Luda pitanja profesora Šizlapa" i jedan roman čiji naslov krijem jer sam tako obećao mom izdavaču, "Laguni".

Hoćete li nam reći kako ste postali član Mense? Na osnovu rezultata s testova, važite za četvrtog najpametnijeg čoveka na svetu. Koliko prija takvo saznanje?

- Kao i većina u tom okruženju, na testiranje sam otišao iz radoznalosti. Mensa je stimulativno mesto, veoma zgodno za talasanje. Trenutno sam potpredsednik srpske Mense i time se bavim s velikim zadovoljstvom. Takođe, kao posledica radoznalosti, usledilo je rešavanje X-testa koji je u pogledu težine bio neka vrsta horora u svetu ljudi s visokim koeficijentom inteligencije. Tu sam dobro prošao, i to na svetskom nivou. E sad, ima različitih testova, verovatno i puno takvih na kojima bih prošao mnogo lošije. Zato ih neću ni polagati - nisam lud da kvarim ocenu.

Osim pisanja, vaše preokupacije su i fotografija, ilustracija, dizajn. Otkud toliko interesovanja i u kojem od tih segmenata najviše volite da se iskazujete?

- Moj sajt sa fotografijama posetilo je četrdesetak hiljada ljudi iz čitavog sveta. Svi se slažu da živim u veoma lepoj zemlji. Čudno je da se to bolje vidi s Novog Zelanda nego s Terazija. Srbija nam je zaista prelepa, ali smo njenu prirodu pomalo zapostavili. Ako je istinski otkrijemo i pogledamo širom otvorenih očiju, eto nama puno razloga za ponos, i još više destinacija za savršen vikend.

Da li su putovanja bila inspiracija za fotografiju?

- Putujem mnogo, zahvaljujući knjigama i gostovanjima u bibliotekama. Naravno, nikada ne posetim neki kraj a da ne upoznam bar neke njegove tajne - pećine, vrhove, šume, vodopade... Ogroman procenat stanovnika Srbije ni ne zna da u okolini Vlasinskog jezera živi biljka mesožder, da iznad Prijepolja postoji mesto koje liči na Plitvice ili da samo na planini Tari skakuće Pančićev skakavac. Jednostavno, ne umem negde da odem, završim ono što mi je posao i vratim se tek tako.

Koliko uspevate da objedinite posao i zadovoljstvo?

- Povukao sam nekoliko rizičnih poteza da bih radio ono što volim. To nije bilo lako, ali je bilo veoma inspirativno...

Četvrti u svetu po intelektu

Uroš Petrović (rođen 1967) po zanimanju je tekstilni inženjer. Osnivač je i urednik globalnog Mensa World Photo Cupa. Kao autor epa "Usudi Balkana", koji sadrži 10.000 rimujućih strofa na jednoj stranici A4 formata, uveo je u upotrebu pojam kombinatorne poezije. Jedan je od najuspešnijih rešavalaca IQ X testa na svetu. Član je međunarodnih udruženja umetnika Vinci Artists i Poetic Genius Society. Predsednik je regionalne Mense Srbije i po rezultatima Mensinog H-testa zvanično je četvrti čovek u svetu po koeficijentu inteligencije.

Za bolji svet

Šta smatrate važnim a da vas novinari do sada nisu pitali?

- Na primer, zašto sam zasadio oko 900 stabala u Srbiji? Zaljubljen sam u šume, ali to nije jedini razlog - sa svakom krošnjom svet je sve bolji i bolji.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.