Pisanje je verbalizovanje uspomena

Izvor: Glas javnosti, 04.Jan.2010, 07:25   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pisanje je verbalizovanje uspomena

Izdavačka kuća „Stilos art“ objavila je „Emigrantski kuvar“ autora Dejana Novačića. U pitanju je neobična knjiga, koja uz kulinarske recepte sadrži i priče ovog pisca koje oslikavaju prilike u SFRJ, atmosferu u kojoj su zbratimljeni narodi, koje je između ostalog ujedinjavala i jedinstvena šarolika kuhinja. Novačić, koji je inače čitalačkoj publici poznat i po svojoj knjizi „SFRJ za ponavljače“, a koji bezmalo dve decenije živi i stvara u Irskoj, boravio je u Beogradu, >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << a povodom „Emigrantskog kuvara“ i ponovljenog izdanja knjige „SFRJ za ponavljače“.

Kako ste došli na ideju da napišete „Emigrantski kuvar“?

- Ima puno kuvara, i mislim lično da su kuvari najkomercijalniji žanr kada su knjige u pitanju, osim možda nekih paraknjiževnih žanrova. U koju god knjižaru na svetu da uđete videćete da je najveća polica ona na kojoj su poslagani kuvari. Ono što sam ja pokušao da uradim jeste da uradim jedan kuvar koji će biti potpuno različit od drugih. Hteo sam da kroz ovu knjigu iskažem jedno osećanje kulturne pripadnosti emigranata u zemlji u kojoj žive i njihovih odnosa iz sredine iz koje su potekli. Kulinarstvo, gastronomija i hrana jeste nešto što je primarna struktura svakodnevice. Onda se ljudima, a to je moje iskustvo, od te hrane koju emigranti „donesu“ u neku zemlju svidi ili ne svidi. U suštini, to je jedna metafora ili prilagođavanje između te stare i nove sredine. Ja sam pokušao da kroz te recepte koje dajem u knjizi ispričam u jednoj uvijenoj formi kako se mi emigranti snalazimo u tim novim sredinama i koliko tu ima nesporazuma koji su komični, čak i sa starom sredinom.

Tamnička riblja čorba

U „Emigrantskom kuvaru“ imate, na primer, recept za „Tamničku riblju čorbu“, koji mi je dao naš čuveni disident Mihajlo Mihajlov. On je, pošto je čuo šta ja radim, došao i ispričao mi kako je dok je bio u zatvoru kuvao. On mi je inače puno pomogao svojom podrškom i idejama. Uz njega, pomagalo mi je i dosta mladih ljudi. Meni je pisanje o Jugoslaviji i o tom našem kolektivnom pamćenju bilo i jedna vrsta socijalne aktivnosti, jer je to bio način da ostvarim i produbim mnoge kontakte od kojih su neki prerasli u prijateljstva.

„SFRJ za ponavljače“

Objavljeno je novo izdanje „SFRJ za ponavljače“?

- Nastanak „SFRJ za ponavljače“ poklapa se s nastankom na internetu sajta Leksikona Ju-mitologije. Dubravka Ugrešić je negde devedesetih zajedno sa svojim studentima u Amsterdamu, pokrenula tu inicijativu da se na jednom mestu sakupe individualna sećanja na sve važne segmente pop-kulture. Jugoslovenski emigranti iz svih bivših jugoslovenskih republika su se javljali u velikom broju. Tako, na primer, jedna od ideja bila je da se u leksikografskoj formi obradi reč „Cedevita“, pa onda ljudi pišu na tu temu. Zahvaljujući toj inicijativi, a posebno jednom njenom eseju koji sam tih godina pročitao poslao sam priređivačima tekst za nekoliko odrednica. Nastavio sam da pišem i tako je nastala moja knjiga“SFRJ za ponavljače“, koja predstavlja neku neobičnu vrstu turističkog vodiča kroz bivšu Jugoslaviju.

Kuvar je veoma neobično koncipiran..

- Ovo je kuvar koji komunicira između jugoslovenske kuhinje i svih tih zemalja sveta u kojima se obreo najveći broj naših emigranata, preko malo duže, neko malo kraće, ali, priče su u suštini veoma slične. Što se tiče samih tih recepata koji su sadržani u knjizi ja sam se trudio da to ipak budu recepti po kojima će ljudi moći nešto i da skuvaju. Ja nisam neki poseban kuvar, ali, slobodno možete da primenite bilo koji recept odavde i da budete sigurni da se ništa neće desiti, niko neće završiti u bolnici. Kuvar je podeljen na tri poglavlja, doručak, ručak i večeru. Tu je i užina, tako da neko ko ogladni pre spavanja može da utoli svoju glad. Knjigu sam započeo takozvanim „Sportskim doručkom“ koji sam nazvao „Kafa i cigarete“, inspirisan naravno Džarmuševim filmom. Računao sam da će recept biti važan zbog mnogih mojih zemljaka kojima je ovo omiljeni doručak, ali eto, ja sam se sticajem okolnosti obreo u Irskoj, zemlji u kojoj postoji kult doručka. Tamo se, kao i u Engleskoj i mnogim drugim zemljama Zapada ljudi zdravo hrane.

Zanimljivo je da knjiga sadrži obilje priča kojima ste ilustrovali recepte...

- Svaki recept prati po jedna priča. Čitaoci će odavde moći da kroz iskustva i doživljaje nekih poznatih ličnosti koje su bile slavne na prostorima bivše Jugoslavije doznaju kakva su se to jela spremala i kojom prigodom. Tako, uz svaki recept, uz spisak potrebnih sastojaka ide po jedna anegdota o tome kako je Tuđman pekao vola u Zagrebu ili kako je Karadžić pekao vola na Palama, pa do Krleže, Mire Trailović, Vaclava Havela.

Krleža ima veoma bitnu ulogu u vašoj knjizi. Otkud to?

- Krležu sam „vezao“ za pet-šest recepata iz ove knjige, jer, on je bio jedan od sinonima za tu bivšu Jugoslaviju. On je svojevremeno predstavljao instituciju za sebe, onda su se mnogi trudili da ga ugoste, ili pak da se nađu na spisku njegovih zvanica.

Postoji li tema koja vas posebno zaokuplja?

- Emigracija je ono što me zanima, jer ja sam već početkom devedesetih otišao iz zemlje, a poslednjih dvanaest godina živim u Irskoj. Ta moja iskustva su zaista lepa. Mogu se čuti i možda neke drugačije priče, ali, moja je lepa. Većina ljudi je do devedesetih emigrirala iz razloga posve drugačijih od onih kojima smo se rukovodili mi koji smo emigrirali u ovom poslednjem talasu. Sticajem okolnosti ja sam došao u Irsku. Pišem, jer za mene je pisanje verbalizovanje uspomena. Tema mojih budućih knjiga biće emigrantski život.

Kako vam izgleda Beograd danas, posle svih tih godina i svega što se dogodilo na ovom prostoru?

- U proteklih osamnaest godina, od kada sam otišao, ja jednom godišnje dolazim. Beograd sve bolje izgleda, fizički ali i duhovno. Ono što mi se sada više dopalo nego ranijih godina je da je očigledno da se Beograd sve više vraća tamo gde je nekada bio, na mesto kulturnog centra između Istoka i Zapada.

Kad neko voli Beograd i "staru" Jugoslaviju, to se odmah vidi. I po stilu i po sadrzaju. Samo napred! Ocekujemo jos slicnih knjiga!

Srecna Nova Godina!

Nastavak na Glas javnosti...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Glas javnosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Glas javnosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.