
Izvor: BujanovackiGlas.info, 08.Jan.2018, 00:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Bujanovačke priče: Hoće li biti bolje
Dobri Popović Kuke, predratni trgovac, posleratni činovnik, uvek uglađen sa belom košuljom i kravatom, običavao je sa Srećkom Stanićem i sa mnom da vodi duge razgovore. U priči o dnevnoj politici unosio bi neka svoja razmišljanja koja su često bila veoma simpatična. Govorio bi uvek čistim srpskim jezikom, istina često uz napor, valjda, da bi istakao da je u tom domenu iznad sredine.
Javlja mi se telefonom i moli da mu “odredim termin” kada ga mogu primiti na ozbiljan razgovor. Rekoh mu da za njega uvek imam vremena. Posle nekoliko minuta dođe u kancelariju. Posle konvencionalnih uvodnih reči izvadi iz džepa jednu hartiju i zamoli me da pročitam, mašinom otkucani tekst, eventualno intervenišem ukoliko ima grešaka, pa ćemo nastaviti razgovor i saopštiti mi svrhu dolaska.
Pismo naslovljeno doktoru, profesoru čuvene medicinske klinike u Londonu u kojoj je Dobri nedavno operisao karcinom grla. Puno toplih reči zahvalnosti na profesorovom trudu znanstvenom uspehu, pohvala o zdravstvenom stanju, i u posebnom poglavlju saopštava profesoru da je postoperativni postupak veoma povoljan, izuzev jednog problema. Saopštava Dobri da mu je došlo do pada seksualne moći. Ne osetno, ali primetno u odnosu na vreme pre operacije. Moli za obaveštenje da li je to posledica zračenja i lekova koje je uzimao, da li je pojava trenutna i hoće li nestati. Čak su navedene neke cifre od “pre” i “sada”.
Pročitah pismo, c dužnim poštovanjem, rekoh da je normalno da traži objašnjenje od profesora, a sreća kad ga može zatražiti od svetskog eksperta.
– A sada bih molio da vaša profesorica, uz vašu zamolbu, ovo pismo prevede na engleski jezik, kako bih ga mogao otposlati.
Pozvah profesoricu Slavku Anđelković. Rekoh joj da moj imenjak i prijatelj ima posebnu zamolnicu za prevođenje pisma na engleski jezik, što ona bez razmišljanja prihvati.
Čita profesorica Anđelković tekst, rumenilo obliva lice, pogleda u mene, krije pogled od mog imenjaka …
Ohrabrih je rečima da ona profesionalno učini svoj deo posla ne upuštajući se u sadržaj. To i učini.
Uz duboko zahvaljivanje Dobri Kuke napusti kancelariju. Posle samo nekoliko dana došao je ponovo. Ja sam dobio flašu najboljeg viskija, a koleginica Slavka najskuplji parfem.
U Bujanovcu, 1997. godine. – Dobrivoje Ostojić
Ukoliko bi čoveku iz Bujanovca oduzeo šalu i smeh, bilo bi kao da si hlebu oduzeo so ili jelu začin.
(BujanovačkiGlas)
Nastavak na BujanovackiGlas.info...