Izvor: Blic, 10.Apr.2011, 01:05 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Izbori i u njima spas
Među raznim spasonosnim sredstvima, koja će nas navodno sasvim sigurno izvaditi iz krize, najčešće se spominju izbori što se imaju provesti ili u zakonom predviđenom roku ili nešto ranije. I sad se oko toga zapovrgla silna kavga kao da će mjesec ili dva u svemu tome biti od presudne važnosti.
Stranke su, svaka na svoj način i u skladu sa svojim specifičnostima, već uveliko krenule u kampanju plašeći se valjda >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << da će, ako ne porane, ostati bez glasača. Doduše, sve je to još početak, još se ne potrže svijetlo oružje ni prljavi veš, još je posvud na sceni sve go đentlmen do đentlmena, ali (budući da je ovdje politika jedini ozbiljni posao) uskoro neće biti tako idilično. Nadajmo se da će čitava stvar, kad do nje dođe, ipak proteći u mirnoj atmosferi i da neće padati glave ma koliko bile zakrvljene.
Ono što možda može donekle zbuniti birače jest jedna naročita specifičnost ovdašnje političke scene. Naime, dok u nekim drugim demokratijama glasači razlikuju stranke ne samo po zastavama i drugim amblemima, nego i po programima, ovdje je to drugačije. Ovdje se partije razlikuju uglavnom po liderima, jer neke i nemaju zastave ni slična znamenja dok druge nemaju čak ni jasno uobličen program.
U tom apsurdu, rekao bi onaj pisac Šekspir, ima sistema koliko god da je bar na prvi pogled (sistem) nevidljiv. Nije da stranke mogu sasvim bez programa, ali on svejedno koliko-toliko obavezuje. Ne možeš, na primjer, narodu tek tako obećati pare i poslati ga u banku po obveznice, a onda reći – puj pike ne važi, obveznice je pojela maca po imenu kriza. Kako će ti ljudi vjerovati u drugome ako si ih prevario u prvome? Zato je najbolje nemati nikakav program tako da nikoga i da hoćeš ne možeš prevariti. Nekada davno volovi su se vezivali za rogove, a ljudi za riječi, ali je to definitivno prošlo te se volovi danas više ne vezuju.
