Izvor: Blic, 13.Jun.2009, 06:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Dinar stoji jer privreda pada
Veliki pad proizvodnje je osnovni problem privrede Srbije, a najnoviji podaci ne ukazuju na poboljšanje. Ova recesija je stavila „pod kontrolu" inflaciju i kurs dinara. Stoga ekonomska politika mora prvenstveno da se usredsredi na oživljavanje proizvodnje i sprečavanje značajnijeg pada zaposlenosti.
Kurs se stabilizovao jer je privreda gurnuta u rupu, tj. ravnoteža je ostvarena na veoma niskom nivou proizvodnje, uvoza i izvoza. Kao rezultat toga, spoljni >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << deficit se prepolovio, te se sad može uglavnom pokriti novcem dobijenim od MMF-a, dok je otplata stranih dugova odložena. Sve ovo zajedno je dovelo do smanjene tražnje za evrima i „stabilnosti" dinara, koja je plaćena dubokom recesijom i trajaće koliko i ona. Naime, neophodno oživljavanje privredne aktivnosti i prateći rast potrošnje povećaće ponovo spoljni deficit i pritisnuti dinar. Vrednost dinara se poslednjih meseci povećala u realnom izrazu, a nije isključeno i da nominalno poraste; i jedno i drugo je loše jer će sa izlaskom iz recesije dinar morati ponovo da pada.
Pavle Petrović, profesor Ekonomskog fakulteta
Neopravdani strah da nam preti visoka inflacija doveo je do zakasnelog i nedovoljnog monetarnog popuštanja od NBS. Referentna kamatna stopa je u prvih pet meseci ove godine bila i još uvek je veoma visoka (13 odsto), imajući u vidu očekivanu inflaciju (devet odsto prema NBS) i duboku recesiju. Takva recesija zahteva značajno smanjivanje referentne kamatne stope kako bi se banke snažno pogurale da umesto NBS-u (repo plasmani) dinare plasiraju posustaloj privredi. To bi bio pravi i jedini preostali način da se privreda izvlači iz recesije, jer fiskalna politika koju predviđa rebalans budžeta teško da to može učiniti.
Rebalans budžeta, ukazuju prvi podaci, gotovo sigurno se neće ostvariti, prvenstveno zato što su predviđene mere za smanjenje javne potrošnje i povećanje prihoda donete na brzinu i ad hoc. Ispostavilo se da brzo i značajno smanjenje državnog deficita nije moguće a da se ne prevali na širok krug stanovništva, bilo povećanjem poreza na plate ili PDV-a. Vlada je zbog otpora brzo i, ispostavlja se, neopravdano odustala od ovih mera, te će uskoro da se suoči sa deficitom većim od planiranih tri odsto BDP-a, verovatno preko četiri odsto. A tada će ponovo morati da se vrati nekoj od ranije odbačenih mera. Prethodno ukazuje na širu poruku, a to je da je potrebna ozbiljno pripremljena reforma javnog sektora, za razliku od ad hoc mera u tekućem rebalansu, kao i politička volja da se ta reforma sprovede.
Naime, nakon ove krize neće biti vraćanja na staro, što znači da će domaća potrošnja morati da raste sporije od proizvodnje i da se tako spoljni deficit spusti na nivo koji se može finansirati iz znatno smanjenih inostranih priliva. Država će stoga morati da postane neto štediša, tj. da iz deficita pređe u suficit, za šta je potrebna ozbiljna politička volja. Potrošnja u privatnom sektoru će i dalje biti veća od njegovog dohotka, te će ovaj sektor i dalje ostvarivati deficit, ali će se on nužno smanjivati. Važan način smanjenja privatne potrošnje treba da bude i skuplji evro, tj. realna depresijacija dinara. Veća vrednost evra će takođe okretati tražnju od skupljih stranih proizvoda ka jeftinijim domaćim, kao i povećati izvoz. Na srednji rok i jedno i drugo treba da stimuliše rast domaće proizvodnje uz neophodno smanjenje spoljnog deficita.
*(Tekst je pisan specijalno za „Novac" na osnovu nalaza najnovijeg broja Kvartalnog monitora)