Privatni časovi – obavezan deo školovanja

Izvor: Politika, 10.Mar.2011, 01:04   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Privatni časovi – obavezan deo školovanja

Deca ne nauče u školi što bi trebalo, niti vežbaju kod kuće, otuda potreba da im profesor sa strane ponovo objasni i sa njima provežba gradivo

Uz redovnu nastavu još od mlađih razreda osmoletki privatni časovi postali su gotovo obavezan deo školovanja. A da je to potrebno ne spore ni nastavnici tvrdeći da su đaci nezainteresovani za učenje u školi, ali i da se roditelji zainteresuju za dečji uspeh tek kad vide loše ocene. Roditelji uglavnom nemaju vremena da se posvete >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << deci, provežbaju sa njima nove zadatke, provere kako su uradili domaći ili naučili lekciju, a ponekad su u pravu kad kažu da nastavnici u školama otaljavaju posao. Nemali broj školaraca razumevanje i podršku traži na internet forumima žaleći se da ih roditelji teraju na privatne časove da bi u odeljenju bili najbolji, iako već imaju odlične ocene i uveravaju odrasle da su im predavanja u školi sasvim dovoljna.

Znatno je više dece kojoj je potrebna pomoć profesora sa strane da bi postigla solidan uspeh, nego takmičara koji znanja stečena u učionici žele da nadgrade vežbajući sa zahtevnijim predavačima u privatnoj režiji. A nastavnici ne spore da od privatnih časova žive, jer od mesečnih primanja jedva preživljavaju. Zameraju što se roditelji mahom sete da na privatne časove dovedu decu kada su u škripcu sa vremenom i, dabome, znanjem pred kontrolni, zaključivanje ocena ili ispit za upis u srednju školu. I pri tom očekuju da će za dvočas školarci nadoknaditi zanemareno gradivo. Matematika im je najveći problem. Žele preko noći da poprave ocene, a na posebno i ne malo plaćenom času u dnevnoj sobi „unajmljenog” profesora radije umaču šestar u čašu sa sokom nego što slušaju objašnjenje. Često lupetaju cifre ne bi li pogodili rešenje zato što im je mrsko da rešavaju zadatak po predviđenom postupku. Ne slušaju s pažnjom, a onda se drznu i kažu nastavniku „ti si plaćena da mi objašnjavaš dvaput i triput ako treba”.

Pred kraj osnovne škole mnogi učenici ne znaju tablicu množenja napamet, a kada na to predavači skrenu pažnju roditeljima, često dobiju pitanje: „Šta će im tablica kad imaju digitron?”

– Gradivo matematike nije preteško, ali pitanje je koliko su nastavnici raspoloženi da se posvete đacima čije su radne navike svakim danom sve gore. Deca ne nauče u školi što bi trebalo, niti vežbaju kod kuće. Otuda potreba da im profesor sa strane ponovo objasni i sa njima provežba gradivo. Svojoj deci nikada ne bih plaćala privatne časove jer smatram da dovoljno mogu da nauče u školi. Uz rad kod kuće po savetu nastavnika mogu da postignu zapažene rezultate – kaže Maša Zečević-Milić, profesor matematike i informatike u osmoletki „Stefan Nemanja” koju su đaci nagradili titulom „najnastavnica”.

Ambiciozni roditelji često plaćaju privatne časove da da bi deca naučila lekcije unapred, po znanju bila ispred vršnjaka i na času prikupila poene kod nastavnika.

– Popularno je da roditelji osmisle budućnost podmlatka, ali ne vođeni dečjim, već svojim planovima. Ulažu u privatne časove misleći da će tako doprineti napretku školarca. Deca koja na privatnim časovima prelaze gradivo koje će kasnije učiti u školi remete, pa i onemogućavaju, nastavu i rad na času. Stalnim upadicama pokušavaju da se pohvale kako sve znaju i tako postaju omražena u društvu, dovode u pitanje način predavanja profesora i prave problem sebi, drugoj deci i nastavnicima. Ali to je stvar kulture njihovih roditelja, odnosno nekulture – zaključuje „najnastavnica”.

Pojedini učitelji negoduju što učenici mlađih razreda pohađaju privatne časove, ali ćute jer znaju da njihove kolege maltene žive od privatnog podučavanja školaraca. 

– Da li je to preka potreba zato što su učitelji prezahtevni ili pomodarstvo, ne znam. Ali kada mi se đak pohvali da je bio na privatnom času to doživim kao najveću uvredu. Pozovem roditelje, zamolim ih da se manu tog posla i pitam ih na osnovu čega smatraju da nisam sposobna da dete od prvog do četvrtog razreda opismenim i naučim osnovnim računskim operacijama. Đaci mlađih razreda najčešće pohađaju privatne časove iz engleskog, matematike i srpskog ali ne zato što im učitelji ne objašnjavaju dovoljno nego zato što zaposleni roditelji nemaju dovoljno vremena da sa njima rade kod kuće, bar su tako meni mame i tate objasnili – kaže Dragica Erić, učiteljica u Osnovnoj školi „Milan Đ. Milićević”.

Do sada je možda postojala potreba za časovima van škole kod profesora privatno, ali moraće da ih bude manje, uverena je Milena Bićanin, direktorka osmoletke „Drinka Pavlović”, posebno misleći na odlikaše koji plaćaju pripreme za takmičenja.

– Uvek će biti dece koja hoće više znanja i roditelja koji će u tome da ih podrže, ali trebalo bi da ta praksa bude eliminisana ako se budu zadovoljavali standardi kvaliteta rada. Do 2014. godine kvalitet rada škola će, osim samoocenjivanja, procenjivati i stručnjaci sa strane. Ako budemo zadovoljili propisane standarde, neće biti potrebe za nastavom kod privatnih profesora – tvrdi Bićanin.

M. Simić-Miladinović

objavljeno: 10.03.2011.

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.