Stiven Heler: Dizajner - aktivista

Izvor: B92, 11.Apr.2010, 20:25   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Stiven Heler: Dizajner - aktivista

Stiven Heler, umetnički direktor New York Timesa, ko-predsedavajući MFA Katedre za dizajn na Fakultetu za vizuelnu umetnost, bloger i autor.

Nedavno sam bio jedan od govornika na grafičkoj konferenciji u Beogradu, Srbija, pod nazivom «Autor ili univerzalni vojnik”. Održana je u jednoj napuštenoj hladnoj robnoj kući u centru snegom prekrivenog glavnog grada bivše Jugoslavije, to je bilo najvatrenije dešavanje u gradu — bar za mene. I nije moglo >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << biti inspirativnije, jer su učesnici bili više od 200 studenata i profesionalnih dizajnera iz Srbije, Hrvatske i Bosne, od kojih su mnogi iskusili etnički rat i NATO bombardovanje kao deca.

Borut Vild, beogradski dizajner i profesor koji je bio jedan od organizatora konferencije, rekao mi je da su ga «preplavile emocije» kada su neki studenti, po prvi put ikada, iz ovih nekada zaraćenih država, došli u majicama na kojima je pisalo "Ja [volim] Beograd”.

Naziv konferencije je isklesan da bi se podvukla ideja da grafički dizajneri, naročito u ovim ekonomski povezanim regionima moraju da proizvode sadržaje i mimo želja njihovih klijenata, kao i da se bore za ljudske vrednosti. Usled njihove nedavne istorije, dizajneri se ovde rutinski bave socijalnim, kulturnim i političkim temama, prošaranim izvesnom dozom lokalnog sarkazma, u njihovim kulturnim ili samoiniciranim projektima.

Iako je u stvari došla iz Sjedinjenih Država, jedna prezentacija je posebno privukla moju pažnju, a to je bila kampanja za grafički identitet dizajnirana da se pomogne da se obnovi stratište Beogradsko Sajmište iz 1937. godine, koje je postalo nacistički koncentracioni logor 1941. godine.

Modernistički paviljoni Sajmišta su nekada bili ispunjeni bogatim izložbama industrijskog progresa i dizajna iz mašinskog doba iz evropskih zemalja, uključujući i nacističku Nemačku. Njeno centralno arhitektonsko delo, koje još uvek stoji na istom mestu, jeste futuristički toranj koji je korišćen za prenos signala najranijih tv emitovanja u Evropi od strane Philipsa, holandske elektronske kompanije. Ali 1942, u sabirnom logoru Semlin (ili na srpskom, Sajmište), logoru koji je okupirao ovu lokaciju, gotovo 7.000 srpskih Jevreja, uglavnom žena i dece sistematski je ubijano.

(Više o istorijatu ovog stratišta možete naći na: http://www.open.ac.uk/socialsciences/semlin/en)

Nakon rata, Sajmište je potpuno zanemareno i zapušteno, i sada služi kao utočište za skitnice i otrcane disko klubove.

Dizajn logoa: Milton Glejzer i Mirko Ilić

Kampanja da se Sajmište pretvori u spomenik pokrenuta je pre par godina od strane Verana Matića, direktora B92, nezavisne srpske medijske kompanije, koja je producirala i dokumentarni film o ovom koncentracionom logoru. Međutim, njegovi napori su stopirani usled nedostatka državnog i privatnog finansiranja. Ali tokom konferencije, novi logo (gore u desnom uglu) pomogao je ponovni začetak kampanje.

Milton Glejzer, nagrađen 2009. godine Nacionalnom medaljom umetnosti od strane predsednika Obame, i Mirko Ilić, dizajner i ilustrator poreklom iz Bosne i bivši umetnički direktor magazina Time, njegovog međunarodnog izdanja i uredničke stranice New York Timesa, dizajnirali su ovaj logo. I zahvaljujući potpunom pokrivanju i izveštavanju od strane B92, ova konferencija je izazvala značajnu medijsku pažnju.

Logo je nastao kada je Ilić, koji često boravi na potezu Beograd – Njujork, gde inače živi i radi, inače jedan od koorganizatora ove dizajnerske konferencije, saznao od pobornika ove kampanje da jako mali broj ljudi koji danas žive u ovom gradu uopšte zna bilo šta o zločinačkom istorijatu ovog logora. "Nije u pitanju poricanje,” insistirao je on. "Oni stvarno ne znaju ništa o tome.”

Logo je ponovo rasplamsao interesovanje. "Napravili smo logo kao neku vrstu zastave”, rekao je Ilić o crveno-belo-plavom logou koji "predstavlja sve boje srpske zastave, još iz perioda monarhije, pa preko Tita, do sadašnjeg trenutka.” Logo kombinuje simbolički prikaz vode i dima, i sugeriše i suze i vatru istovremeno. Font koji prelazi naizmenično iz ćirilice u latinicu, zove se "Tabula,” i dizajnirala ga je Jana Oršolić, profesor tipografije na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu. "Ovaj font asocira na tabula razu,” objašnjava Ilić.

Osim što je doprinelo buđenju svesti, predstavljanje logoa je izmamilo i obećanja zvaničnika gradske vlasti da će preduzeti neke korake po pitanju Sajmišta. Da li će se ovo zaista dogoditi ostaje da se vidi, ali Ilić i Glejzer su zaista posvećeni i odlučni da se ovaj spomenik izgradi, čak i ako to iziskuje stalno bombardovanje sredstvima grafičkog dizajna.

Ovaj tekst originalno je postavljen na blog NYTimesa, a evo kako su reagovali na njegov sadržaj posetoci prestižnog američkog elektronskog medija:

Ken Carbone, NYC: "Uvek je lepo videti "pravi" dizajn u akciji. Hvala što ste ovo podelili s nama, i unapred se radujem da čujem krajnji ishod ove akcije."

Chuck Miller, Lake Forest, Il: "Stvarno je poseban osećaj kada čitam ovakve priče. Ljudi nisu svesni svoje novije istorije - bez obzira da li je loša ili doba - i to je ta zastrašujuća realnost koja se događa češće nego što to primećujemo. Jako mi je drago da vidim kako angažovanje dizajnera čini da se ovaj problem rešava. Nadam se da će akcija uspeti i da će uticati na promene i u drugim društvima."

Nastavak na B92...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.