Izvor: Vesti-online.com, 04.Jul.2013, 13:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Nema zemlje za Snoudena
Jedan je zarobljen u ambasadi Ekvadora u Londonu, drugi na moskovskom aerodromu. Obojica su grešni jer su objavili "rat" američkom licemerju, velikoj demokratiji koja drži vakelu o slobodi i ljudskim pravima celom svetu. A kada su Džulijan Asanž i Edvard Snouden dokumentovano razgolitili američku politiku sile, manipulacije i prisluškivanja svega i svakoga, pa čak i najbližih zapadnoevropskih partnera, dvojica "zviždača" ostavljena su na cedilu.
Jelena Arsenović
>> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << />
Njihov primer ne razotkriva samo Belu kuću o čijoj spoljnoj politici većina ljudi širom planete nema dobro mišljenje i zbog čega se SAD po pravilu nalaze u vrhu lista najomraženijih zemalja.
Što bi se reklo, sve smo to znali i pre nego što smo uz pomoć Vikiliksa zavirli u tajne depeše američke diplomatije ili preko "trenutka istine" mladog informatičara Snoudena shvatili kako funkcioniše američki "veliki brat".
Njihov primer odbačenosti od ostatka "slobodnog" sveta i skandalozno ponižavanje bolivijskog predsednika čiji se avion prinudno spušta i pretresa sa sumnjom da "švercuje" Snoudena razobličava još više sve one koji se hvale da nisu američke pudlice, da pripadaju slobodnom i autentičnom svetu koji vodi sopstvenu politiku.
Postoje samo dva moguća razloga zašto se od 20 i kusur zemalja kojima je Snouden podneo zahtev za politički azil nijedna od njih do sada nije usudila da pozitivno odgovori.
Prvi i veoma jednostavan jeste taj da se plaše šta će reći u Beloj kući. Kako bi se to zabijanje trna u oko, ta bela rukavice bačena u natmureno lice planetarnog gospodara rata moglo okončati na domaćem terenu. Da li bi i na njihovim ulicama preko noći narod "spontano" mogao izaći na ulice, buneći se zbog zelene oaze u centru Istanbula ili zbog fudbala(!), kao što je započelo u Brazilu, najfudbalskijoj zemlji na svetu.
To što su u tom strahu zemlje poput Nikaragve može se prihvatiti s razumevanjem. Ali od čega strahuju Kina i Rusija, države koje umeju da uzvrate packe kad im Amerikanci zaviruju u dvorište i arogantno drže predavanje o demokratiji i ljudskim pravima?
Ne bi se moglo reći da je strah, već čista računica da će koliko sutra neki ruski ili kineski Snouden sleteti na aerodrom "Džon Kenedi" i zatražiti politički azil, dok mu je jedini prtljag fleš sa najprljavijim tajnama Kremlja i Pekinga.
To vam je poput srpske vlasti i opozicije. Ne potežu ni u ludilu zakulisna finansiranja političkih stranaka. Znaju da će da im se vrati poput bumeranga. Otud ruski predsednik "uviđavno" poručuje Snoudenu da bi mu Moskva rado dala utočište, umesto što ga više od 20 dana drži na tranzitnom delu moskovskog aerodroma, samo ako se on smerno obaveže da neće više širiti prljav veš njegovog prijatelja Obame.
Da je Snouden pristao, bacio bi u vodu sav dosadašnji rizik, a neki kažu i ludost, da ugodan život sa devojkom na Havajima i godišnjom platom od 200.000 dolara, zameni za lice s poternice zarad robinhudovskog vraćanja istini.
Još manje se mladi Amerikanac može nadati da će mu vrata otvoriti države poput Francuske i Nemačke. Odavno među Francuzima nema jednog Zole koji bi sa svojim "optužujem" naterao revolucionarni duh Gala da ponovo predvodi slobodni svet, ovoga puta protiv američkog "big meka".
Od Nemaca kojima predstoji novi trgovinski sporazum sa SAD nije se ni toliko moglo očekivati, bez obzira što Angela Merkel najbučnije od evropskih zvaničnika postavlja pitanje zašto ih jenkijevski veliki brat posmatra i prisluškuje.
Ako i ne bude zemlje za Asanža i Snoudena, njihovi hrabri i rizični potezi poslužiće, osim za neka filmska scenarija, nažalost i za upozorenje budućim uzbunjivačima koji bi u nekom momentu naivnosti mogli pomisliti da istina može promeniti svet.
Pogledaj vesti o: London
Nastavak na Vesti-online.com...
















