Izvor: Blic, 11.Dec.2011, 03:20 (ažurirano 02.Apr.2020.)
S one strane
Nekada davno, kad se prvi put u našem jeziku pojavio izraz „dužan kao Grčka“ još nije bilo ni traga svjetskoj finansijskoj krizi tako da se taj stari grčki dug ne može pripisati novijim zbivanjima. Istovremeno, logika sugeriše da je Grčka oduvijek bila dužna, tj. da ta pojava u njenom slučaju nije novijeg datuma, već je prije (da kažemo) endemskog karaktera.
Ovih nekoliko dana u evropskoj povijesti >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << svakako će biti zapamćeno po nastojanju najbogatijih zemalja da iz gliba u koji je zapao izvuku kotač zamašnjak, onaj što ih je najprvo doveo u bogatstvo da bi ih sad zaglavio u blatu velike krize. Neuk narod vidi da je stvar složena, ali ne umije (sam sebi) valjano objasniti fenomen, koji najavljuje propast čak i nekih država i režima od kojih mi, ovakvi a nikakvi, očekujemo spas. O čemu se radi?
U stara, prvašnja vremena su se, na primjer, kamate od 25% smatrale lihvarskim, a lihvarstvo se (otkako su Feničani izumili novac) kažnjavalo kao i svaki drugi lopovluk. Otkako su, međutim, ovi dojučerašnji monetaristi zavladali svijetom, nema te kamate koja bi bila zelenaška tako da dugovi siromašnih zemalja (a tu smo i mi) prisiljenih da uzimaju kredite, rastu do astronomskih visina. Već dugo, dugo, zajmodavaoci žive sjajno tako što pljačkaju one koji od njih posuđuju novac bez koga se ne može.
Bilo je vremena kad ove danas formalno slobodne i suverene (a u suštini bijedne i sirote) zemlje nisu posuđivale pare budući da su uglavnom bile kolonije na čijim su se bagatelnim sirovinama kolonijalne gazde stoljećima bogatile. Krug je, naime, oduvijek bio zatvoren, a ujedno i savršen. Sad se sve nešto napreže i drhti kao da će da pukne.
Ali ništa neće pući, ništa što bi naudilo bogatim. Samo se nervozno (a elegantno) traži nova formula za pljačku.
Povezane vesti: Nevinost bez zaštite Genije i ludi mu brat Dileme ponavljača Drvena kruška
