Matematika umesto politike

Izvor: Politika, 26.Jan.2008, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Matematika umesto politike

Svi koji računaju na posao iz NIP-a moraće da učestvuju na tenderu i pristanu da im ponuda bude javna i objavljena na sajtu, upozorava ministar Dragan Đilas

O projektima iz Nacionalnog investicionog plana za 2008. nije odlučivala politika, već matematika. Bodovani su i nisu odobravani na osnovu političke pripadnosti ministra ili vladajuće opštinske garniture. Takođe, svi koji računaju na posao koji se finansira iz NIP-a moraće da učestvuju na tenderu i pristanu, da >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << ukoliko pobede, njihova ponuda bude javna – objavljena na našem sajtu. Ako neko smatra da to treba da bude tajna, onda nek ne posluje sa državom Srbijom, odnosno sa Kancelarijom za NIP, bio je isključiv ministar Dragan Đilas, gostujući u Politikinom poslovnom klubu. Najavljuje i početak realizacije ovogodišnjeg NIP-a, ali i, već sredinom marta, kon kurs za prijavljivanje projekata za 2009, koji će biti otvoren do 1. maja.

– Tako će biti dovoljno vremena da se kandidovani projekti pregledaju, vrednuju, rangiraju i da se lista odabranih do kraja oktobra, zajedno sa predlogom budžeta za iduću godinu, uputi poslanicima. Pročitao sam komentar u „Politici”. Javno priznajem, bili ste u pravu, obećao sam to i za ovu godinu. Ali niko nije računao da će stići gotovo sedam hiljada projekata.

O procenama ulaganja 47 milijardi dinara u gotovo hiljadu projekata u 2008, ne bi da govori do kraja godine.

– Naša je procena da su projekti koje smo odobrili ono što je Srbiji najpotrebnije. Ne kažem da su svi najbolji ili najrealniji.

A koji su projekti sem pet najvećih (beogradska obilaznica, podsticaji direktnim ulaganjima, izgradnja deonica na Koridoru 10, rekonstrukcija batajničkog aerodroma i Pančevačkog mosta) zapravo najznačajniji?

Svakom regionu je njegov projekat najznačajniji. Ako, recimo, ulaganjem u sistem Svračkovo – Rzav rešavate snabdevanje vodom četiri-pet opština, onda je za njih to najvažnije. Važno je da razvedemo gasovodnu mrežu po celoj Srbiji, kako bi kad dobijemo gasovod, gas mogli da koristimo i kako bi na osnovu ulaganja i „vukli” profit u zajedničkom preduzeću. Bitna su i ulaganja u industrijske zone, u otvaranje novih radnih mesta, u zaštitu od poplava, ali i da ne zaboravimo ni škole ni bolnice....i sve ono što može da podigne životni standard ljudi.

Značajno je, naravno, da investiramo i na teritoriji KiM-a kao delu Srbije, da tamo gde živi stanovništvo koje je lojalno Beogradu i vlastima u Srbiji stvorimo što bolje uslove za život.

Ipak, stiče se utisak da su sredstva opet rasuta na mnogo projekata, ume sto da se skoncentrišu na manji broj, zaista kapitalnih i nacionalnih.

Rukovodili smo se principom da deo novca investiramo tako da običan čovek oseti da mu je bolje, ali da najveći deo usmerimo u ono što će sutra doneti nove pare i što će dalje razvijati Srbiju. Zbog principa „svakome pomalo”, ranije je bilo ozbiljnih kritika.

Sada je u ovih 47 milijardi dinara i 150 miliona evra kredita Evropske, Svetske banke i drugih međunarodnih finansijskih institucija, koje prihvataju našu proceduru, inače istu kao i za sredstva iz IPA fondova EU. Zato kredite dobijamo bez dodatnih proveravanja tih projekata.

Šta je to zaista lokalno, a šta nacionalno, u novcu ili broju projekata?

Kapitalni, nacionalni projekti vuku najveći deo sredstava: za 112 nacionalnih projekata odobreno je oko 30 milijardi, a za lokalne i regionalne 17 milijardi dinara.

Hoće li NIP vremenom prerasti u program iz koga će se zaista finansirati samo krupni nacionalni projekti?

Ne. Uostalom, ni iz jednog uspešno realizovanog NIP-a nisu finansirani samo krupni nacionalni projekti. I Turska i Irska su ulagale i u infrastrukturu, ali i u obrazovanje, zdravstvo, stanove za socijalne kategorije...

I u vrtiće? I sportske hale u svakom mestu?

Dok se ja bavim NIP-om biće i ulaganja u vrtiće i u škole, bolnice, i stanova za socijalne kategorije, a ne za državne službenike... I u sportske hale i u fiskulturne sale pored škola. Deca treba da se bave sportom, da se sklone sa ulice. Istina, ulaganje iz NIP-a ograničeno je na 100 miliona dinara po sportskoj hali.

Bilo je ideja da se sva sredstva usmere u najvažniji infrastrukturni projekat – Koridor 10?

Kao što ne mislim da sva sredstva treba dati za male projekte od po nekoliko hiljada ili desetina hiljada evra, smatram da bi bilo besmisleno da se iz NIP-a finansira samo Koridor 10.

Onda bi se to zvalo fond za Koridor 10. Naravno da je važno da dobijemo autoput na koridoru koju nas povezuje sa Evropom. Ali tim putem treba da putuju neki ljudi, neka deca koja sada završavaju škole. Ako u tim školama nemaju elementarne stvari – toalete, normalne stolove, stolice, kompjutere, džaba nam taj put za Evropu.

Zar se to ne finansira iz sredstva tekuće budžetske potrošnje?Nije li onda NIP korekcija budžeta? Mora li baš iz NIP-a?

Mora. NIP nije korekcija budžeta, ali ova država je deset godina bila pod sankcijama, bez ulaganja. Većina opština u Srbiji ima budžete od osamdeset, sto, dvesta miliona dinara, dovoljne samo za preživljavanje. Kad isplate plate, za razvoj im ostaje tek pet odsto. Kad neka opština, čiji je ukupan budžet 100 miliona iz NIP-a dobije 50-60 miliona dinara za puteve, vodosnabdevanje ili nešto treće, to je iznos koji bi sama mogla da izdvoji za 10 do 12 godina.



To se, valjda, rešava decentralizacijom, prenosom nadležnosti i sredstava lokalnoj samoupravi?

Za razliku od nekih koji su samo za decentralizaciju na papiru, smatram da opštine najbolje znaju šta im je prioritet, a ne da mi u Beogradu odlučujemo o vodovodu u nekom selu za koje i ne znamo gde se nalazi.

Da li je moguće da neko nema većih prioriteta od pešačke staze pored reke?

To je neka lokalna samouprava predložila i projekat je prošao bodovanje. A da li su dobro procenili šta je toj sredini najpotrebnije najbolje će oceniti građani, između ostalog, i na izborima.

Sada kad je saopšten spisak, neki predsednici opština su nezadovoljni?

Zato što su nerealni. Znaju oni dobro šta su im prioriteti i za šta sredstva mogu da dobiju. Uostalom, nemoguće je u Srbiji izgraditi za godinu dana sve ono što nije izgrađeno za 15 godina.

Kritikuju me, recimo, iz Zaječara. Kažu, konkurisali su za više od 1,4 milijarde dinara, a dobili su 220 miliona. Zaboravljaju da su dobili gotovo tri puta više nego prošle godine.

Nišu je odobrena milijarda dinara za četiri od pet kandidovanih projekata, ali su pojedini nezadovoljni što ove godine neće biti investicija u opremu za noćno sletanje na niškom aerodromu. Smatrali smo da je u ovom trenutku važnije da se železnička pruga izmesti iz centra grada.

A koji okruzi i koje opštine su dobile najviše?

Ne možemo tako da računamo. Ministarstvo regionalnog razvoja se zaista trudi da što više novca ide u one najnerazvijenije opštine, tamo gde je najpotrebniji. Princip je da svaka opština iz NIP-a treba da dobije ne manje od 20 odsto opštinskog budžeta i ne manje od 40 miliona dinara zbog onih najnerazvijenijih sa najmanjim budžetima.

Bilo je sumnji da će sredstva biti podeljena po partijskoj bliskosti?

Iako sam ja u Beogradu predsednik DS i mada bi to mogao da iskoristim za neke svoje promocije i akcije, dogovoreno je da Beograd dobije sredstva samo za dva mosta koji bi, inače, trebalo da budu stopostotno republička investicija. Ovako, finansira ih grad, a republika dotira sa samo nešto više od milijarde dinara. Kad je o obilaznici reč, iako je to nacionalni projekat izdvojili smo 2,5 milijarde i „uveli” Beograd u finansiranjesa istim iznosom.

Dobar primer je i požeška bolnica: izdvojili smo novac iako je tamo SRS na vlasti. Da bi se i njihovi građani bolje lečili.

Čačak zasigurno nema razloga da bude nezadovoljan. Dobio je 100 miliona za lokale puteve, 45 miliona za prsten oko grada, pa još pet „za razvoj infrastrukture”...

Zato što se projekti boduju. Na njima ne piše Velja, Đilas ili Dinkić. To je, rekoh matematika, a ne politika. Grade se i obilaznice oko Kraljeva, i oko Novog Pazara, i oko Užica. A ako treba da se gradi most u Čačku, biće izgrađen, bez obzira na to da li se ministar Ilić i ja oko svega slažemo ili ne.

U julu ste poručili da se novac iz NIP-a neće odobravati za sređivanje poreskih uprava i sličnih objekata. Sada su na listi sudovi – rekonstrukcije zgrada, čak i popravke krovova.

Za investicije u pravosuđe odobreno je više od milijardu dinara. Slažem se da je popravka krova tekuće održavanje, ali te objekte niko godinama nije održavao.

Kako će se kontrolisati korišćenje sredstava iz NIP-a ?

Nijedan ugovor ne može biti zaključen bez javne nabavke. Sve će biti po proceduri predviđenoj Zakonom o javnim nabavkama i našoj uredbi. Tender raspisuje resorno ministarstvo na čijem se razdelu nalazi projekat. Komisiju čine predstavnici nadležnog ministarstva, Kancelarije za NIP i Ministarstva finansija. Naše je da obezbedimo javnost, a Komisija za zaštitu ponuđača uvek može da oceni da li je bilo po zakonu.

---------------------------------------------

Od opklade do ljutnje



Koliko je raspodela sredstava iz NIP-a, kao i budžet, bila kompromis unutar vlade. Neki ministri kažu u stilu „ako on može za skijališta mogu i ja za brendiranje”

To su projekti koje su ministarstva predložila kao svoje prioritete. Pretpostavljam da ministar ekonomije zna u koje turističke projekte treba da uloži da bi dobio novu vrednost i profit. A što se tiče brendiranja, promena imidža Srbije je u nacionalnom interesu.

Da li se vodilo računa o tome koliko je novca iz drugih državnih izvora već obezbeđeno za projekte sa NIP-ove liste?

U svakom formularu postoji podatak koliko je novca već obezbeđeno i koliko novca se traži. Iako je Ministarstvo trgovine iz budžeta dobilo 17 miliona dinara za brendiranje i još gotovo pola miliona evra za razne informativno–propagandne aktivnosti, Vi ste im za to isto dali još tri miliona evra.

Nije istina. To nije isto.

Istina je. Piše u projektu za koji ste odobrili novac.

Prvo, mora da se uradi strategija, pa će Ministarstvo videti da li će sve aktivnosti moći da se realizuju tokom godine ili će se sredstva preusmeriti za druge potrebe. Za Srbiju je jedna od najvažnijih stvari poboljšanje našeg imidža u svetu i to smo videli na primeru Kosova i Metohije. Ali ne tako što ćemo napraviti kampanju i snimati spotove.

Pa upravo su štampanje publikacija, CD-ova, kampanje, prezentacije i manifestacije najčešće aktivnosti pobrojaneu projektu.



Da stavimo pare na sto da tih tri miliona evra neće otići za te CD-ove i slično? Zato je i bolje da se to uradi iz NIP-a pošto je to najtransparentniji način trošenja para. Svako će moći da vidi gde je svaki dinar potrošen.

Mislite da je Ministarstvo trgovine i usluga nadležno da se bavi promenom imidža zemlje, brendiranjem svega, pa i pitanjem Kosova?

Da nije u nadležnosti, Sekretarijat za zakonodavstvo bi nas upozorio.

Ali ne piše u Zakonu o ministarstvima?

Ja sam mašinski inženjer. Ja pitam pravnike da li je po zakonu. Oni kažu jeste ili nije. Vlada ne može da usvoji nijedan akt koji nije po zakonu

Ne bi trebalo.

Predlažem Vam da se prijavite za saradnika Sekretarijata za zakonodavstvo. Vidim da dosta čitate.

Ministar za Nacionalni investicioniplan je „duhovit”, a ja, istina, čitam, pa zato i pitam. Zašto se ljutite?

Ne ljutim se, ja sam takav, uvek kažem ono što mislim. Ne sećam se da ste bili tako kritični prema prethodnom ministru koji je vodio NIP.

Imao je sreće. U to vreme nisam radila.

Vesna Jeličić

[objavljeno: 27.01.2008]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.