Izvor: Politika, 21.Apr.2012, 23:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pešice od Užica do Londona
Neshvaćen u svojoj sredini, Milovan Milutinović odlazi da svetu prikaže moći zdravog življenja, ali i da se upiše u Ginisovu knjigu rekorda
Užice – Da sam reklamirao pivo, cigarete ili kafu, da sam propagirao poroke i svakojaka foliranja, mnogi bi me primetili i u sadašnjem sistemu vrednosti verovatno bih lakše došao do para za svoj poduhvat. >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Ovako, kad zagovaram zdrav život oslobođen tih loših navika i prikazujem neverovatnu snagu čoveka u poodmaklim godinama zasnovanu samo na redovnom vežbanju i brizi o zdravlju, nailazim uglavnom na nerazumevanje i čuđenje. Ma nije važno, ipak odlazim peške u London, da se registrujem u Ginisovoj knjizi rekorda i da učesnike Olimpijade svojim činom podsetim na zaboravljeno vekovno geslo da je u zdravom telu zdrav duh.
Ovako govori 64-godišnji Milovan Milutinović, najsnažniji deda (ima dva unuka) nazvan užički Supermen, koji sa 200 kilograma tereta pređe 100 metara za manje od jednog minuta. On za nekoliko dana odlazi u britansku prestonicu, i to peške, na pešačenje od 60 dana po Evropi dugo 2.467 kilometara. Svaki dan korakom po 40 kilometara, putevima šest država sve do Lamanša koji će preći brodom, a onda još 320 kilometara do Londona, u koji ulazi sa srpskom zastavom i šapkom na glavi kakvu je nosio general Živojin Mišić. A tamo pred ljudima iz Ginisove knjige rekorda nosiće četiri džaka puna cementa 100 metara, brže od jednog minuta. Želi da sretne i naše olimpijce, a bude li u mogućnosti zamoliće predsednika MOK-a Žaka Roga da mu dozvoli da, u trku sa 100 i hodu sa 200 kilograma tereta, celom svetu samo dva minuta prikaže snagu čoveka u poznim godinama.
Sve ovo košta, pa je Milovan, koji užičkim krajem dnevno pešači svaki dan 20 kilometara (u nogama, kaže, ima već 2.000 pređenih kilometara u poslednja četiri meseca) još više energije utrošio da obezbedi novac za odlazak. Pokucao je na desetine vrata preduzeća u Užicu i okolini, ispričao svoju priču direktorima, političarima i gazdama, videli ga svi u medijima i na internetu, ali uzalud.
– Ni od koga nisam tražio mnogo, koju hiljadu dinara, međutim sve najveće užičke firme odbile su da mi pomognu, pravdajući se da nemaju para. Ni gradska uprava ništa nije dala. Jedino su me razumeli i pomoć pružili vlasnici manjih privatnih preduzeća iz ovog kraja, pa sam tako prikupio oko 85.000 dinara. Zato sam ovih dana uzeo kredit od jedne banke u iznosu od 250.000 dinara, što će mi omogućiti da snosim troškove odlaska i povratka. Obraćao sam se i državnim institucijama: Ministarstvu sporta, Srpskom olimpijskom komitetu i drugima, ali nisu me udostojili ni odgovora – žali se Milutinović.
Sa užičkog trga na dug put kreće 26. aprila u 11 sati. Ispratiće ga prijatelji: karatisti, motoristi, deca koju trenira i njihovi roditelji. Uveren je u uspeh svoje misije i nada se povratku iz Londona tokom avgusta.
B. Pejović
-----------------------------------------------------------------------
Zainteresovao i vršnjaka Švarcenegera
Kazuje Milovan da je priča o njegovoj snazi, postavljena na internetu, stigla i do Švarcenegera. – Kad su mu ispričali šta mogu, a on je bezmalo moj vršnjak, ja sam rođen 1948. a on godinu ranije, zainteresovao se. Obećao je jednom našem Srbinu u Kaliforniji da će, ako me u Ginisu registruju kao rekordera, doći u London da mi uruči nagradu „Švarceneger” fondacije. Eh, kako bi me učinio srećnim – veli užički Supermen.
objavljeno: 22.04.2012
Ljudi starog reda
Izvor: Politika, 21.Apr.2012
Amiši su jedini doseljenici koji su odoleli američkom „loncu za topljenje” ..Od našeg stalnog dopisnika..Lankaster, Pensilvanija – Posle dvoiposatne vožnje, koliko je potrebno da se prevali oko 200 kilometara, jer se američkim putevima...









