Jang Bojs: Od zvezda do trnja i nazad

Izvor: RTS, 17.Avg.2019, 17:38   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Jang Bojs: Od zvezda do trnja i nazad

Ostalo je još samo pet dana do novog evropskog gostovanja Crvene zvezde, ovoga puta u Bernu, kod ekipe Jang Bojsa. Za razliku od tekstova koje sam posvetio Kopenhagenu uoči prvog duela sa našim prvakom, a koji su pre svega bili posvećeni isključivo taktici i samoj igri, ovog puta predstavljamo vam najpre istorijat aktuelnog šampiona Švajcarske. >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS <<
Jang Bojs je osnovan pred kraj 19. veka, 1898. godine (godinu dana pre osnovanja sedmostrukog šampiona Evrope Milana, koji će u decembru proslaviti 120. rođendan).

Iako, sem godine osnivanja, Jang Bojs po rezultatima na međunarodnoj sceni nema nikakve sličnosti sa spomenutim italijanskim i svetskim gigantom, u domaćem šampionatu se mogu podičiti i trofejima i rezultatima.
Jang Bojs je 13 puta bio špampion Švajcarske, što ga čini četvrtim najuspešnijim timom po broju titula u toj zemlji.
Grashopers je 27 puta bio prvak države, Bazel ima 20 trofeja, dok je ispred Jang Bojsa i Servet, koji je 17 puta podizao pehar namenjen najboljem timu u Švajcarskoj.
Međutim, prvih šest naslova prvaka "bojsi" su osvojili u periodu od 1902. do 1929. godine.
Bio je to zlatan period kluba, tokom kojeg su uspeli da prigrle i trofej u istorijskom, prvom igranom Kupu Švajcarske 1929. godine. Kasnije su to takmičenje osvajali još šest puta, a poslednji Kup pripao im je u sezoni 1986-87, koja je vrlo bitna u istoriji kluba, ali o tome više u nastavku teksta.
Od trofeja imaju i jedan Liga Kup osvojen 1976, međutim to takmičenje se u Švajcarskoj ne igra već 27 godina.

Od 1929, Jang Bojs je na titulu šampiona čekao punih 28 godina, a nova zlatna era kluba poklopila se sa dolaskom legendarnog trenera Alberta Zinga 1951.
Tokom skoro decenije i po na mestu šefa struke, Zing je uspeo da osvoji četiri titule zaredom, od 1956. do 1960. godine, tako da je u vreme njegovog mandata Jang Bojs prišio i zvezdicu na grbu osvajanjem desetog trofeja šampiona Švajcarske.
Kako se tekst ne bi sveo isključivo na nabrajanje godina i trofeja, vrlo lako bih mogao da upišem i podnaslov: "Dosije Zing".
Strariji ljubitelji fudbala zasigurno pamte prvu titulu reprezentacije Zapadne Nemačke na Svetskom prvenstvu 1954, koju su popularni "Panceri" osvojili baš u Švajcarskoj pod vođstvom legendarnog selektora Sepa Herbergera. Bio je to "Zlatni tim" Nemačke koji su na trenu predvodili Fric Valter, Maks Morlok, Helmut Ran i drugi.
Interesantno je da je baš na tom prvenstvu u Švajcarskoj, asistent selektora Herbergera bio 37-godišnji trener Jang Bojsa Albert Zing.
Uoči finala sa Mađarskom, možda i najmoćnijom reprezentacijom tog vremena, za koju su igrali Puškaš i Kočiš, Albert Zing je navodno tajno boravio u hotelu u kojem se pripremala protivnička selekcija, odakle je slao izveštaje seletoru Herbergeru o stanju u mađarskom timu. Docnije je u velikom finalu Svetskog Kupa 1954. godine, koje je odigrano, gle čuda, baš na "Vankdorf stadionu" (tadašnjem stadionu Jang Bojsa u Bernu), Nemačka pobedila favorizovane Mađare sa 3:2.

Pod Zingovim vođstvom, Jang Bojs je 1958-59. godine ostvario i najveći uspeh u istoriji kluba na međunarodnom nivou. U svojoj drugoj sezoni na evropskoj sceni došli do polufinala Evropskog Kupa (preteče Lige šampiona), ali su tamo ispali od Remsa iz Francuske.
Odlaskom Zinga 1964, Jang Bojs je ponovo morao da čeka duže od 20 godina, kako bi se pojavio trener koji bi im vratio veru i nadu da opet mogu postati šampioni.
Njegovo ime je Aleksandar Mandžara, poljski trener koji je na klupu tima seo 1984. godine, da bi već posle godinu dana klubu doneo najpre 11. titulu – prvu posle 26 godina, a potom i Kup Švajcarske 1987, poslednji osvojeni u istoriji Jang Bojsa (šesti ukupno).
Tokom 90-ih godina, klub je prošao kroz najteži period u istoriji. Ne samo da su 1997. posle punih 50 godina ispali u drugu ligu, već su bili pred bankrotom i stečajem, međutim spas im je 1999. omogućila investiciona kompanija iz Lucerna, nakon čeka je počeo i novi, treći uspon Jang Bojsa ka vrhu švajcarskog fudbala.
Već 2005, tri godine uoči Evropskog prvenstva koje je igrano u Austriji i Švajcarskoj, Jang Bojs je dobio nov stadion kapaciteta 32.000 mesta, nazvan simbolično "Stadion Švajcarska". Izgradnja tog objekta koštala je 350 miliona švajcarskih franaka, a sagrađen je samo šest godina posle kriznog perioda.
Pomenute 2005, ispali su u drugom kolu kvalifikacija za Ligu šampiona od naše Crvene Zvezde sa ukupnih 5:2, da bi već 2010-2011. došli i do plej-ofa za elitno klupsko takmičenje, gde ih je zaustavio Totenhem. Ipak, te sezone Jang Bojs je debitovao u grupnoj fazi evropskih takmičenja, i to u Ligi Evrope, gde su prošli čak i grupu u kojoj su bili još i Štutgart, Odense i Hetafe, ali ih je u šesnaestini finala zaustavio Zenit iz Sankt Peterburga.

Potom su još četiri puta igrali u grupnoj fazi Lige Evrope gde su još samo jednom su prošli u nokaut fazu, 2014-15, kada ih je u šesnaetstini finala eliminisao Everto.
Jang Bojs je 2017-18. igrao i sa Partizanom u grupi Lige Evrope, a pored remija 1:1, pretrpeli su i poraz od našeg tima sa 2:1.
U borbi za Ligu šampiona, švajcarski tim je čak četiri puta dolazio do plej-ofa u poslednjih deset godina.
Pored pomenute eliminacije od Totenhema 2009-10, u plej ofu su ih izbacivali i fudbaleri Borusije iz Menhengladbaha 2016-17, ali i CSKA iz Moskve pomenute 2017-18.
Prošle sezone dogodio im se najveći uspeh na međunarodnoj sceni još od 1959. Velika pobeda u baražu za Ligu šampiona nad Dinamom iz Zagreba, sa ukupnih 3:2 u dvomeču, i debi u grupnoj fazi elinog takmičenja starog kontinenta, gde su igrali sa Juventusom, Valensijom i Mančester junajtedom.
Jang Bojs je ostvario i prvu pobedu u grupi Lige šampiona nad Juventusom kod kuće sa 2:1, a zabeležili su i remi sa Valensijom 1:1 pred svojim navijačima. Preostala četiri meča su izgubili, i završili takmičenje kao poslednji u grupi sa četiri boda i gol razlikom od četiri data i dvanaest primljenih golova.

Temelje ovog tima postavio je Adi Hiter, sadašnji trener Ajntrahta iz Frankfurta, sa kojim je prošle godine došao do polufinala Lige Evrope.
Hiter je sedeo na klupi Jang Bojsa od 2015. do 2018, sa klubom je osvojio titulu 2017-18, prvu posle 22 godine, čime je nastavljena klupska tradicija – treći put u 121 godini postojanja, titule su osvajali čekajući duže od 20 godina!
Hitera je na mestu trenera nasledio Đerardo Seoane, nekadašnji mladi reprezentativac Švajcarske i bivši defanzivac Lucerna i Grashopersa. Seoane ima samo 40 godina, i tokom prve sezone osvojio je titulu šampiona Švajcarske (13. u istoriji Jang Bojsa) i uveo tim u Ligu šampiona.
Interesantno je da su upravo prošle sezone fudbaleri ovog kluba uspeli da odbrane naslov najboljeg tima u Švajcarskoj prvi put posle 59 godina, a sada će se boriti i za drugi uzastopni plasman u grupnu fazu Lige šampiona.
Takmičenje započinju upravo u plej-ofu, nisu igrali kvalifikacije, i meč sa Crvenom zvezdom biće im prvi na evro sceni ove sezone.
I za kraj, da ne bude da sam čuveni italijanski Milan spomenuo tek radi reda, interesantno je da se Jang Bojs danas nalazi na 56. mestu na Uefinoj rang listi klubova, dok se Milan, koji ove sezone neći igrati u evropskim takmičenjima zbog kršenja finansijskog fer pleja, nalazi na 78. poziciji.
O igračkom kadru i taktici Jang Bojsa u narednom tekstu. Do tada, sportski pozdrav...

Nastavak na RTS...






Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta RTS. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta RTS. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.