Izvor: Politika, 19.Jun.2012, 23:38 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Zviždali bi svejedno kome
O Poljacima i ruskoj himni, o Hrvatima i italijanskoj himni
Rezultat utakmice Poljska–Rusija uskoro ću zaboraviti. Odrastao sam, ili sam ostario, i ne pamtim više rezultate utakmica na svjetskim i evropskim prvenstvima, kao što sam ih pamtio u Njemačkoj 1974, u Beogradu i Zagrebu 1976, u Argentini 1978, i zapamtio ih sve do danas. Ali ono što s ovoga prvenstva neću zaboraviti nikad, jedna je himna. Tog dana u Varšavi bio je pun stadion Poljaka, na desetero njih je, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << valjda, dolazio tek jedan Rus. I kada, uz onaj orkestralni tuš, što ga je, prema legendi, himni pridodao lično Staljin da škripa stolica pri ustajanju ne bi progutala melodiju, grunu ruska himna, ljudi u publici nisu zviždali. Ili nije zviždala velika većina njih. Jer kada na protivničku himnu zviždi samo trećina publike, više se ne čuje ni himna, niti čovjek može čuti samoga sebe.
Istog tog dana, poljski su huligani presretali ruske navijače i tukli ih. Ovi su im uzvraćali onako kako su mogli. Događalo se isto što se događa i kod nas, na Balkanu, kada u povodu neke sportske utakmice, obično fudbalske, naiđe neki naš vjekovni neprijatelj. Svjesna mladež tad nastupa kao nacionalna avangarda, čiji će performans s bokserima, noževima, flašama i bakljama, premostiti vrijeme između nekih prošlih i nekih budućih ratova. Ti borbeni omladinci grade mostove mržnje među narodima, i nikad ih se neće odreći nijedna vlast na Balkanu, koliko god se, inače, predstavljala antinacionalističkom. Je li isto i u Poljskoj? Ne znam, vjerovatno jest. Poljski huligani mrze Ruse i spremni su ih tući. Razloge za to, kao i balkanski huligani, lako mogu naći u bližoj istoriji, u porodičnim pričama, u stranačkoj propagandi, u lošoj književnosti... I nije važno što, možda, i ne znaju čitati. Ništa na prost svijet nema takav utjecaj kao nepročitane knjige, nabijene patriotizmom i nacionalnim samosažaljenjem.
Ali publika na stadionu nije zviždala ruskoj himni. Ta svečana pjesma, nabrzinu je pisana, nakon što je usred rata, po ukidanju Treće internacionalne, Staljin odlučio da Internacionala više ne treba biti himna Sovjetskog Saveza, i vjerovatno je i danas, mimo svih političkih i ideoloških simpatija i antipatija, jedna od muzički ljepših državnih himni. Istovremeno, melodija je to onih koji su četrdeset pet godina Poljsku držali pod okupacijom. Tako, barem, tih četrdeset pet godina doživljava golema većina Poljaka, i valjda svi oni Poljaci koji su došli na utakmicu s Rusijom.
.................................................
Ceo tekst pročitajte u štampanom izdanju od 20. juna. Ako ste zainteresovani da se pretplatite na elektronsko izdanje cele „Politike“ kliknite OVDE.
Miljenko Jergović
objavljeno: 20.06.2012
Pogledaj vesti o: Evropsko prvenstvo
