Izvor: Blic, 29.Jun.2004, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

'Svetlopisi'

'Svetlopisi'

'Vračar'


Ako Opština Vračar nastavi da u svojoj galeriji izlaže fotografije u saradnji sa Foto savezom Srbije mogla bi postati veoma privlačan kulturni centar i ozbiljan konkurent dvema već postojećim foto-galerijama u gradu - 'Artgetu' i 'Cirkusu'. Pogotovo što FSS nema svoj salon, zapravo oduzet mu je pre više od jedne decenije u korist salona automobila.

Ova izložba je, međutim, bez koncepcije, iako su autori kao pojedinci veoma >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << zanimljivi. Svi su formirane ličnosti u fotografiji, dakle imaju lični pečat: B. Vitas, B. Bojović, B. Brkić, V. Jagodić, D. Mitrović, Z. Pavlović, M. Zaklan, M. Đorđević, R. Davidović i R. Hrvaćanin.

Slovačka fotografija

'Cirkus'


Ko više voli da vidi malo eksperimenta u fotografiji, neka pogleda studentske radove sa Akademije u Bratisalvi. Kao što i priliči onima koji tek treba da pronađu svoj put do umetnosti, fotografi (P. Bosanska, S. Saparova, M. Horban, P. Drmlik, M. Longaver i O. Stefanović) deluju smelo i nadasve zaintersovano za intervencije, unošenjem ličnog pečata u medij kroz manipulisanje sa savremenom tehnikom, posebno digitalnom. U tom smislu, mogu se uhvatiti pod ruku sa našim studentima.

Mitomanija

(Miraš Martinović, Teuta, Geopoetika, 2004)

Nastala iz želje da 'oživi prošlost', 'Teuta' je trebalo da bude tolstojevski pompezan istorijski roman. Međutim, bez fabule i junaka, daleko od evociranja duha epohe i sa pogubnim mešanjem istorije i mitologije, ovo je pre samo proza nastala sa literarnim ambicijama, nego roman. Umesto da, na osnovu istorijske građe (koju skladišti u preopširnim fusnotama) pokuša da rekonstruiše rimsku i risansku stvarnost trećeg veka pre Hrista, autor je ophrvan lirskim patriotskim nadahnućem zbog kojeg je Ilire poistovetio sa Crnogorcima, a Teutin rat protiv Rimskog carstva sa našim protiv NATO-a. Od početka do kraja, 'roman' liči na razvučen peti čin antičke tragedije: prečeste slutnje i znamenja propasti (koja, kada se konačno desi, ostaje bez patosa) prate Teutinu lepotu kao kakav–takav hibris.

Deskripcija je beživotna i haotična, a često i vidakovićevski nelogična (na primer, napaćeni narod kozara nosi živopisne odežde); polilozi su razvučeni, bez dramatike i najčešće suvišni, jer za predmet imaju statične motive; opšta mesta 'katastrofičnog patriotizma' (po kome je razboritije obesiti se, nego živ dočekati osvajače) jesu prečesta. Poistovećivanje Teute, kraljice lopova, čija su izuzetnost i zasluge za narod ovde nevidljivi, sa Njegoševim knezom Danilom, u dobu koje bolje razume 'Lažnog cara Šćepana Malog' od 'Gorskog vijenca', nije samo neodmereno, već doprinosi utisku da je Ilirija prokleta zemlja u kojoj od zlih duhova nema mesta za ljude, što najbolje osvetljava ludost i grotesku svake mitomanije. Ali, sa druge strane, Miraš Martinović je uspeo da iznutra osvetli mutaciju epskog, junačkog duha koji, mistično doživljavajući svoju vezu sa crnogorskom zemljom, odbija da se prilagodi novom vremenu.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.