Izvor: MozzartSport.com, 31.Maj.2020, 14:30

Vankdorf, velika Barsina nesreća i zašto je stativa obla?

Bio je Bern, bilo je finale Kupa šampiona, bio je današnji dan - 31. maj 1961...

Zvuk lopte što udara u drvene stubove i odbija se u polje još odjekuje. Priča priču o velikoj nesreći. Za Katalonce najvećoj... Jedan za drugim - ćorci. Stative. I uzdasi. Svaki sledeći produbiće krater pesimizma u grudima tih momaka. U grudima armije navijača... Osećaj koji će Blaugranu razarati punih 30 godina. I sve njene pristalice, razume se.

Bio je Bern. Bio je stadion >> Pročitaj celu vest na sajtu MozzartSport.com << Vankdorf. Bilo je finale Kupa šampiona između Barselone i Benfike. Bio je današnji dan - 31. maj 1961.

Barsa je u Švajcarsku došla s neupitnom etiketom favorita. A kako i ne bi. Na golu jedan od najboljih čuvara mreže onog doba - Antoni Ramaljets; u pozadini španski reprezentativci Zigfrid Garsija, Marti Verges i Hezus Garaja; i navala kojoj se divila planeta (s desna nalevo): Kubala, Kočiš, Evaristo, Luis Suarez, Cibor. Od „sedmice“ do „jedanaestice“.

Evaristo je bio jedan od prvih Brazilaca što su uspeli u Evropi. Luis Suarez slovio je za najboljeg Španca u ono vreme, dok su Zoli Cibor i Šandor Kočiš kao članovi najčuvenije mađarske generacije svih vremena spadali u najveće svetske zvezde. Laci Kubala? Biće za sada dovoljno da je to igrač zbog kog je izgrađena ona grdosija od stadiona, Kamp Nou.

Portugalski šampion imao je nekoliko velikih, nadolazećih majstora u svojim redovima. Ali nije imao iskustva. Za Marija Kolunju, jednog od najvećih portugalskih igrača svih vremena, svet će čuti tek na Svetskom kupu u Engleskoj ’66; Hoze Augusto još nije bio postao slavno desno krilo, a Euzebio je kao 19-godišnjak igrao za drugi tim.

Benfika je do finala došla „zaobilaznim putem“, dosta lako, preko nekih slabijih timova (Harts, Ujpešt, Arhus i bečki Rapid), dok je Barsu već u prvoj rundi sačekao petostruki šampion Real. Katalonci su naneli prvi poraz Kraljevskom klubu u Kupu šampiona i eliminisali ga. U finale su kasnije ušli preko Zelerovog Hamburgera...

Veliko finale Barselona je počela kao furija. Portugalci su delovali izgubljeno u vrtlogu naleta sa svih strana i brzih izmena pasova. Ređaju se udarci - Suarez, Kočiš, Cibor... Opet Kočiš! Kako je taj čovek igrao glavom... Kubala se isticao prodorima po desnoj strani.

Španci su naplatili olujne minute u uvodnom delu meča. Preko Šandora Kočiša došli su do prednosti. Ali onda će ih šezdesetak sekundi pakla koštati velike patnje. Patnje koja će potrajati sve do Vemblija i 1992. godine, te prve titule s kojom će Barsa probiti led...

Na Vankdorfu je drugi put buknulo u 31. minutu. Žoze Aguaš je savladao Ramaljetsa - 1:1. A onda, valjda pod utiskom tog prvog gola, po mnogima najbolji golman u istoriji Barselone pravi katastrofalnu grešku. Nije prošlo ni 60 sekundi - 1:2.

Igrala je Barselona svoju igru i dalje. Navaljivala, više trčala, pucala... I svaki put kad je gol bio viđen, lopta je umesto u mreži završavala na stativi. Koliko puta? Četiri?! Četiri stative za 90 minuta! A te stare stative bile su drvene i „kockaste“.

„To je zvuk koji se ne zaboravlja. Proganja me i dalje“, pričao je Zoli Cibor nekoliko godina kasnije.

Vihorno levo krilo Honveda i mađarske Lake konjice poslednji je „zatresao drvo“. Dogodilo se to u finišu meča, pri rezultatu 3:2 za Benfiku. Postoji fotografija na kojoj se vidi ceo tim Barselone i svi osim Cibora drže se za glavu. Sekund ili dva posle tog šuta...

Zaprepašćenje i agonija.

Kada je čuveni Gotfrid Dinst odsvirao kraj teren su preplavili navijače Benfike. Dizali su svoje mezimce na ramena. Španci su se odmah povukli u svlačionicu. Na terenu su, naslonjeni jedan na drugog, ostali samo Kočiš i Cibor.

„Sad je očigledno - ovaj teren je proklet za nas Mađare“...

Kakav Déjà vu! Sedam godina u rikverc, isti grad, isti stadion, ista trava: finale Mundijala, Mađarska - Nemačka 2:3. Svi znaju za priču „Čudo u Bernu“. 

Koliko je samo povezane nesreće. Taj stadion, Barselona, Mađari... Mario Kolunja postigao je odlučujući pogodak u finalu Kupa šampiona sa slomljenim nosem. Ferenc Puškaš nije ličio na sebe u finalu Mundijala jer je igrao povređen. Zoli Cibor dugo je patio od depresije, više nikada nije odigrao dobru utakmicu u karijeri. Šandoru Kočišu amputirali su nogu i on je skočio sa četvrtog sprata klinike Kiron u Barseloni.

A sad o najvećem nasleđu tog finala Kupa šampiona iz 1961...

UEFA je posle meča organizovala banket za igrače i članove stručnog štaba. Kako to obično biva - puno raskošne hrane, pića i priča. Trener Barselone Enrike Orizaola zatražio je reč i ispred najviših funkcionera Uefe predložio da konstrukcija gola ubuduće bude cilindrična. On je bio ubeđen da je njegov tim izgubio zbog četvrtastih stativa, ali iz poštovanja prema Portugalcima nije to kazao:

„Oble stative značajno će smanjiti mogućnost teških povreda igrača“, kazao je španski stručnjak.

UEFA je prvo glatko odbila njegov predlog, obrazloživši time „da se fudbalska pravila nikada ne menjaju“, da bi nekoliko dana kasnije Evropska kuća fudbala zvanično saopštila da će predlog Enrikea Orizaole biti prihvaćen.

I tako smo dobili stative kakve imamo danas...

Zanimljivo da je Benfika već sutradan morala da igra utakmicu u domaćem kupu, pošto portugalski Savez nije želeo da uvaži molbu za pomeranje susreta. Kako prvotimci fizički nisu mogli da stignu nazad u zemlju, taj meč igrao je drugi tim i glatko izgubio od Setubala sa 1:4. Bio je to zvaničan debi velikog Euzebija. A na debiju odmah gol i promašeni penal.

Euzebio će dogodine voditi Benfiku do još jedne titule prvaka Evrope. Finale je bilo u Amsterdamu, rival Real Madrid, a rezultat 5:3.

Uslediće još jedna „la famosa storia“. Bela Gutman i njegovo prokletstvo. Barsina nesreća je prošla kad je na Vembliju ’92 tukla Sampdoriju. Benfikina traje. Sećate se? Gutman je hteo povećanje plate nakon što je osvojio drugi Kup šampiona. U klubu su rekli - ne. Bela je otišao i bacio čini: „Dabogda više nikad ništa ne osvojili u Evropi“. I nisu. Sedam finala evrokupova odigraće Benfika od te 1962. i sve će ih izgubiti.

Nije pomoglo ni što je Euzebio išao na njegov grob da ga zamoli za oprost...

Tagovi:

Favoriti i notifikacije:

Tagovi:

Nastavak na MozzartSport.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta MozzartSport.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta MozzartSport.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.