Izvor: Nezavisne Novine, 30.Dec.2015, 21:29   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Rodoljub Stanišić Rora: Nije kraj dok se ne čuje gong

U njegovom životu, za koji kaže da je vječna borba, riječ odustati nije opcija. Rodoljub Stanišić iz Vlasenice, kojeg prijatelji odmila zovu Rora, niži je od većine ljudi na Zemljinoj kugli, ali je zbog velikog srca, načina razmišljanja, skromnih želja i nepresušnog optimizma pravi div.

Kada je, kako kaže, prije nekoliko godina počeo da trenira realni aikido, zacrtao je sebi da neće odustati dok ne dobije majstorsko zvanje. I taj san mu se ostvario u ponedjeljak kada >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << mu je majstor Miroljub Jovičić (crni pojas 6. dan) oko struka stavio crni pojas.

"Da mi je neko prije 10 godina rekao da ću da doživim ovaj dan, rekao bih da nema šanse. Ove je nešto najveće za mene i svakako ispunjenje jednog velikog sna", kaže Stanišić.

Zbog urođenih deformiteta ruku i nogu nije mu bilo lako probijati se kroz život, ali kaže da nikada nije dopustio da ga fizička ograničenja određuju kao osobu i da mu diktiraju kako će da živi.

U Bijeljini trenira košarku u kolicima, oprobao se i u streljaštvu, a u svijet borilačkih sportova ušao je sasvim slučajno.

"Treniram košarku u kolicima KKK Bijeljina. Pošto smo bili redovni gosti kampa u Trebinju, vidio sam sadašnjeg majstora i ostale momke u kimonima i svidjelo mi se. Pitao sam da li i ja mogu da treniram i dobio sam dozvolu. Pošto sam koristio kolica, htjeli su da me unesu u dvoranu, ali sam im kazao da mi ne treba. Ostali su u čudu kada sam sišao sa njih i ušao u salu", priča Rora i dodaje:

"Majstor je tražio da im pokažem kako se krećem, kakva mi je ravnoteža i koordinacija i pošto sam imao neko teoretsko predznanje, demonstrirao sam im šta znam. Imao sam predrasude da ne mogu da treniram borilačke sportove, ali trener majstor Miroljub Jovičić je bolje razmišljao od mene i rekao da griješim, da mogu da treniram i da će neke tehnike prilagoditi za mene. Bio sam sretan kao malo dijete, dosađivao sam mu kada će treninzi."

Sve je dobilo na ozbiljnosti na seminaru u Banjaluci kada je od osnivača realnog aikida pokojnog Ljube Vračarevića dobio zeleno svjetlo.

"Kazao mi je: 'Sve zavisi od tebe, koliko ti sebe daš, toliko ćeš uspješan biti'. Onda su došli i prvo polaganje za žuti pojas i tako je to krenulo i došlo do toga da danas imam crni pojas i majstorsko zvanje", priča vidno sretni Stanišić.

Kad nije u dvorani, onda je na parkingu gdje sa bratom, za kojeg kaže da je njegov anđeo čuvar, vrši naplatu. Sa bratom je statirao u filmu "Sveti Gerogije ubiva aždahu", a kada ga nešto izbaci iz takta, kod kuće se rado opusti uz muziku i zasvira bubnjeve. Ipak, dobro raspoloženje kod njega je konstanta, a njegov recept za sreću je poprilično jednostavan:

"Skromnost treba da bude vodič svima nama. Biti zadoljan što si se probudio tog dana i što te ništa ne boli. Ugledati drage ljude oko sebe, ne vidim zašto ne bih zbog toga bio srećan i dobro raspoložen. Nažalost, ne doživljavaju svi ljudi to tako."

Rora voli da je u pokretu i rijetko kad ništa ne radi, zato kaže da i ne razumije nove generacije.

"Nije mi jasno kako zdrav, mlad čovjek od 20 godina ničim nije zadovoljan i ništa mu se ne radi, a ima toliki potencijal. Njegoš je u 'Gorskom vijencu' rekao: 'Neka bude borba neprestana', a ja koristim jednu uzrečicu koja kaže: 'Nije kraj borbe dok se ne čuje gong' i preporučujem je svima, i ljudima sa hendikepom i bez njega", kaže novi majstor aikida.

Rora kaže da mu ne smeta što ljudi zastanu i gledaju ga i da su predrasude nešto što je sastavni dio ljudske prirode.

"One uvijek postoje bez obzira na to živjeli ovdje ili negdje drugdje. Ne reaguju svi ljudi isto, ali spreman sam na sve. Ljudi kada me vide u kolicima pomisle da ne mogu da hodam, a kada siđem i počnem da hodam, ostanu iznenađeni", kaže Stanišić. Ipak, određena populacija ga gleda bez predrasuda.

"Djeca me doživljavaju kao nekog svog. Možda zbog toga što sam visok kao i oni. Ono što se nikad ne mijenja je to što me uvijek dočekaju sa osmijehom, a ja im uzvratim", dodaje on.

Iako kaže da sa željama treba biti skroman, Rodoljub je otkrio koja su me sljedeća dva cilja u životu.

"Nemam puno želja, sretan sam što sam ispunio neke, ali san mi je da položim vozački ispit da mogu i na taj način da ne zavisim ni od koga. Ne volim da pričam unaprijed, ali volio bih da imam porodicu, svoju djecu. To mi je jedan od najvećih ciljeva", kaže Stanišić.

Nastavak na Nezavisne Novine...