Šta je razlog za Partizanovu lošu jesen

Izvor: Politika, 29.Okt.2015, 23:04   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Šta je razlog za Partizanovu lošu jesen

Dug niz mogućih uzroka za zaostatak od 16 bodova: ubitačan ritam utakmica, česte povrede i slaba defanziva. – Ista povreda za kratko vreme zadesila šestoricu nosilaca ekipe, a Drulović je nijednom nije imao u karijeri

Partizanovi fudbaleri u drugi krug Superlige ovog vikenda kreću sa 16 bodova zaostatka za Crvenom zvezdom i velikom neizvesnošću u pogledu načina izlaska iz krize. Tokom prethodnih sedmica u kojima su se našli na „stubu srama”,  igrači srpskog šampiona >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << bili su daleko od ekipe kojoj je pre dva meseca nedostajao gol za ulazak u Ligu šampiona...

– Svesni smo gde smo jaki, a šta moramo da popravimo. Pre svega finalizaciju, ali i igru „iza lopte” koja je izuzetno važna za veliki klub kao što je Partizan. Tu je potrebno da igrači budu taktički disciplinovani, tu moramo da budemo mnogo bolji – ocena je trenera Ljubinka Drulovića koji je pre dve sedmice preuzeo kormilo od Zorana Milinkovića, s kojim je „minus” dospeo do 14 bodova.

Drulović je prokockao dva boda prošlog vikenda protiv Mladosti u Lučanima, gde je Partizan preokrenuo od 0:1 do 2:1 u 80. minutu, pa primio drugi gol u 89. Navijačima se ne bi dopalo da je posle vodećeg pogotka umesto nekog od napadača uveden peti odbrambeni igrač (za razliku od njegovog debija protiv Javora, Drulović je na klupi imao „rezervnog” štopera), ali u tom slučaju Mladost verovatno ne bi, kao što se dogodilo, u završnici dominirala polovinom šampiona...

Ovako, ponovo se priča o očajnoj defanzivi koja je izražena sa 21 primljenim golom na 15 utakmica. Iz ove perspektive je samo kuriozitet da je najbolja generacija u istoriji kluba, koja je 1966. igrala finale Kupa evropskih šampiona, kapitulirala čak 27 puta na prvih 15 prvenstvenih mečeva (imala identičan broj remija, a jedan poraz više u istom periodu), a 47 u čitavom šampionatu završenom na 11. mestu.

Dok je Partizan u Superligi ove sezone primao 1,4 gola po utakmici, u Evropi mu je prosek 1,1 – Živko Živković je tamo na devet mečeva deset puta izvadio loptu iz mreže. Na međunarodnoj sceni napadački učinak je 1,8 golova po meču, dok je u Superligi otkako se počelo sa gubljenjem bodova (1. avgusta u Novom Pazaru) – 1,7. Na domaćoj sceni, protivnici su uglavnom igrali mnogo „zatvorenije”...

Partizan je za 107 dana odigrao čak 25 utakmica – u preostalih 50 dana polusezone čeka ga deset nastupa – a niz prvotimaca je imao i obaveze u nacionalnim selekcijama. Nikad teži raspored je nesumnjivo umnogome uticao na superligaške rezultate, a vreme je pokazalo da njegovim zahtevima nije odgovoreno u prelaznom roku.

Posle eliminacije Steaue je bio trenutak da se odmah angažuje pojačanje, koje se očekivalo pre svega u defanzivi, mada ko zna da li bi i sa njim bio ostvaren plasman u Ligu šampiona vredan 14 miliona evra Uefine nagrade i još nekoliko od pratećih prihoda. I bez njega bi danas možda sve izgledalo mnogo drugačije da je Andrija Živković protiv BATE u Belorusiji iskoristio bar jednu od dve velike prilike. Tek šest dana po okončanju plej-ofa za elitno evropsko takmičenje završen je prelazni rok u čijim poslednjim danima se jesu tražila rešenja za tada već očigledan nedostatak opcija na nekim pozicijama, ali bez uspeha. Tako tim ima samo jednog klasičnog zadnjeg veznog Jevtovića koji je pri tome često povređen, a manjak kvaliteta i u drugim linijama.

Sa ubitačnim ritmom utakmica izvesno su u vezi i povrede koje od početka sezone gotovo da nisu zaobišle nijednog igrača i zbog čijih efekata je napravljena bar polovina aktuelnog zaostatka za „večitim” rivalom.

Najčešća je bila povreda zadnje lože, koja je zadesila praktično sve ključne fudbalere. Još na pripremama Fabrisija, a potom i Božinova, Umarua (odsustvovao tri i po sedmice ovog meseca), Babovića, Brašanca i Andriju Živkovića. Poslednja dvojica, koja imaju svoje najbolje sezone, zbog nje su trenutno „van stroja”.

Istegnuće zadnje lože (grupa mišića sa zadnje strane natkolenice) koje je posledica forsiranog istezanja preko granice elastičnosti mišića, jeste često u fudbalu. U klubu koji je prethodnih desetak godina predstavljao najveću „putujuću bolnicu” - Arsenalu, zadnja loža je bila druga najčešća povreda (107 slučajeva za deceniju, 157 puta problem bio skočni zglob, treće na spisku koleno sa 73 ozlede). Rizik od ove povrede povećava zamor...

– Teško je reći šta je pravi razlog za toliko povreda – kaže Drulović. – Možda je jedan to što su igrači odigrali mnogo utakmica, u promenjenom sistemu sa vrlo kratkim odmorom. Bilo je malo rotacija, umor se akumulirao. Kao igrač sam uvek bio spreman i maksimalno se odmarao. Koliko je važan dobar trening, toliko je i takav odmor. Nikada nisam imao povredu zadnje lože ili mikrorupturu. Medicinska služba čini sve da se povređeni „vrate” jer nas čekaju mnogo važne utakmice do kraja polusezone.

U svakom slučaju, Partizanovu sezonu za sada odlikuje i veoma slaba poseta na superligaškim mečevima u Humskoj...

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.