Momčilo Pantelić: Druga priča

Izvor: NoviMagazin.rs, 22.Okt.2017, 10:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Momčilo Pantelić: Druga priča

Sve više poznanika ograničava vreme za slušanje nastupa svakojakih političara. Kažu da su im dotični već toliko “napunili uši”, da njihove epske slavopojke ili tužbalice mogu da prime još samo u minimalnim dozama.

Ovakvoj amputaciji pribegli su kad su se uverili da smo, u svetu i ovde, zabasali u doba u kojem je neistina postala “nova istina”. I u kojem nas svaki čas opsedaju likovi čija “mračenja” kao da je predvideo Ivo Andrić u opisu jednog čoveka “koji >> Pročitaj celu vest na sajtu NoviMagazin.rs << je za svaku stvar koju on nema ili ne razume uspevao da nađe poneku zlu reč”.

Zlih reči je, doduše, oduvek bilo, ali ih je sada previše i u krugovima zaduženim da rade za opšte dobro. Zvaničnici najveće sile i najmanje atomske sile prete nuklearnim, a reklo bi se i trećim svetskim ratom; Zapad i Rusija se optužuju (često s pravom) za kršenje međunarodnog prava; ksenofobične snage probijaju se među faktore odlučivanja i u otvorenim društvima; “stabilokratija” mestimično podriva demokratiju; za sopstvene nevolje nadležni mahom krive “druge”; nipodaštavanje novinara i vređanje neistomišljenika postalo je manir mnogih (i ovdašnjih) vlasti; šoumenski tvitovi vrhunskih funkcionera odmenjuju nedostajuće ostvarljive programe razvoja i solidarnosti; sistemskim merama se omogućava prekomerno i bogaćenje i siromašenje; rastu separatizmi; terorizam se širi podstičući sumnje u stvarne moći i interese velikih sila koje protiv njega formalno zajednički nastupaju; Bliski istok se ne gasi, a Daleki istok se pali; delovi Balkana i dalje se svrstavaju u “nedovršene poslove” i kao takvi izloženi su vanrednim akcijama spoljnih aktera za (pre)oblikovanje tog prostora ili njegovo uklapanje u eventualnu trampu interesnih sfera…

Opšte stanje stvari je uverljivo oslikao karikaturista El Roto u madridskom Paisu. Na jednoj ilustraciji se na polju šetač žali što se “sve suši dok samo stare mržnje ozelenjavaju”, na drugoj se prikazuje “spaljivanje ustava da bi se osvetlile pećine”, a treća upozorava i da “svako sluša (samo) svog favorita među emiterima kako bi ostao dezinformisan”.

Da bismo se iz takvih neprilika bar privremeno izvukli, potrebno je da se bitno promenimo, a za to je prethodno neophodno, uz ostalo, da primenimo novu retoriku. Dosadašnja zvanična pripovedanja i propovedanja pokazala su se nedovoljnim, prevaziđenim…

Nesuvisle i zastrašujuće političke govorancije ne samo da su nam dojadile nego su uvećale globalne i lokalne probleme, pa je u toku potraga za novom, prijemčivijom vrstom retorike. Kakve god da su činjenice, za bolji život neophodna je nova priča, složila su se i tri autoriteta različitih vokacija iz dela sveta na koji se, bar deklarativno, ugledamo.

Valjalo bi da opet stvorimo veliku priču, koja sadrži jak simbolizam, politički heroizam, kako bi se suzbilo naraslo nepoverenje u sve i svakog, poručio je francuski predsednik Emanuel Makron u intervjuu nemačkom Špiglu. Uveren je da treba ojačati i jedinstvo EU i bitno reformisati njegovu zemlju da bismo odoleli sve većoj konkurenciji za vodeća mesta u globalnim poslovima. Već u prvim koracima naišao je na poveće prepreke, ali misli da će ih prevazići ostvarivanjem novih “snova” koje je preporučio.

Još nam fali priča koja ima snage da zameni vladajuću retoriku čije nas je dejstvo, “ekstremnom konkurencijom usmerilo jedne protiv drugih” iako su “altruizam i kooperacija suštinske vrednosti ljudskog roda”, ocenjuje britanski pisac i aktivista Džordž Monbio u Gardijanu. Većina želi da živi u svetu u kojem se svako uvažava, ali moćna manjina sprečava takvu promenu. Predlaže, stoga, da se ćuteća većina angažuje da bi izdejstvovala participativnu demokratiju i ekonomiju koja će se zasnivati na poštovanju stvarnih potreba i građana i planete.

Priča, istinita ili ne, bitno utiče na donošenje važnih odluka, reči su dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Roberta Šilera, na koje se poziva Li Hauel iz Upravnog odbora Svetskog ekonomskog foruma, da bi ukazao da je nova naracija potrebna i ako se žele dalekosežnije transformacije u međunarodnim poslovima. Lideri bi morali više da se posvete, sugeriše, stvaranju priča koje ojačavaju globalnu saradnju i pokažu da ih politički, ekonomski i socijalni lomovi neće baciti u netolerantnost, neodlučnost i neaktivnost.

Na novu priču pozvali su i “beli” demonstranti u Španiji, tražeći da centralna i katalonska vlada spor reše dijalogom. Zalaganje za konstruktivniju retoriku bilo je upadljivo i na upravo održanom Beogradskom bezbednosnom forumu, uz učešće eminentnih domaćih i stranih govornika.

Čule su se, pritom, i dve ironične opaske. Prva, da bi bilo dobro da se ovakvi fini skupovi održavaju svakodnevno, bez prestanka, jer se “posvađamo čim se rastanemo”. A druga, da je za odnose Srbije i Hrvatske bolje da se neko vreme međusobno “ne pominju” jer u poslednje vreme jedna drugu pominju kao ona Andrićeva zlica.

Ali, to su već stare priče. Čije slušanje poznanici svode na minimum.

Nastavak na NoviMagazin.rs...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta NoviMagazin.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta NoviMagazin.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.