Izvor: Sportski Žurnal, 30.Okt.2010, 07:11 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Da li i uredba ima rupa?
Kroz razgovore sa advokatom Dejanom Šuputom i Miroljubom Damnjanovićem, predsednikom SD Radnički, članovima Komisije za preispitivanje dodele nacionalih sportskih priznanja Ministarstva omladine i sporta Vlade Republike Srbije, otvorili smo par veoma važnih pitanja i tema.
Prva se odnosila na sedmoricu penzionera kojima je osporeno pravo na nadoknadu - Borivoja Cenića, Vladislava Lučića, Zorana Kovačića (košarka), Dragana Životića, Daniela >> Pročitaj celu vest na sajtu Sportski Žurnal << Koricu, Ferenca Kamasija (atletika)i Lazara Grozdanovića (odbojka). Podsećamo, Komisija je na njih ukazala na osnovu prikupljene dokumetacije iz saveza njihovih sportova, ali i Saveza sportova Srbije i Olimpijskog komiteta naše zemlje.
Još uvek ne ulazeći u ispravnost rada ove Komisije za preispitivanje dodele nacionalnih sportskih priznanja, nevinost ili grešnost samih trenera, saveza kojima pripadaju, pokušali smo iz Ministarstva omladine i sporta da dobijemo bar neka objašnjenja, ali bez uspeha.
Zamenik ministra omladine i sporta, ali i jedan od članova Komisije za preispitivanje dodele nacionalnih priznanja, Dragan Atanasov, odbio je da razgovara sa nama na ovu temu, kad smo prekjuče pozvali portparola ministarstva da nam zakaže razgovor i sastanak.
Po savetu portparola ministarstva, poslali smo ova pitanja mejlom, da nam na njih odgovori pre svih ministarka Snežana Samardžić Marković ili Slaviša Zlatanović, ali i ona vezana za zakon o sportu i eventualnom uticaju visoke cene zemljišta fudbalskih Crvene zvezde i Partizana na njegovo nedonošenje, jer je i tome bilo reči u intervujima sa Dejanom Šuputom i Miroljubom Damnjanovićem.
Mada nam je rečeno da nam na pitanja o zakonu o sportu sad „niko iz ministarstva ništa neće reći, jer se predmet nalazi pred Vladom” ipak smo i njih poslali mejlom:
Molim Vas da odgovorite na nekoliko pitanja:
- Da li Vam je poznato da je komisija za utvrđivanje ispravnosti dodele nacionalnih priznanja utvrdila da su sporni slučajevi sedmorice trenera?
- Da li je u Vašoj nadležnosti oduzimanje priznanja spornim trenerima. Da li ćete i kada to uraditi?
- S obzirom da Vlada uvek može da uredbu o nacionalnim priznanjima povuče sa snage, postoji li mogućnost da bude uvedena u zakon i da li ćete to predložiti?
- Ima i mišljenja da bi zbog spornih slučajeva mogli da budu ugroženi i zaslužni sportisti, s obzirom da je reč o uredbi, ne i o zakonskom aktu?
- Da li u samoj uredbi postoje odredbe koje su pravne rupa koje su opet pružile pojednicima mogućnost da dođu do nacionalnih priznanja. Da li je tačno da nisu precizno definisale odnos pojedinačnih i ekipnih sportova, razlike između selektora i trenera u nekim sportovima.
- Slažete li se da je promena uredbe za trenere da umesto nacionalnih priznanja dobijaju samo nagrade, ne i nacionalna priznanja, ublažila, ali nije i rešila problem?
- Koji su uzroci kašnjenja zakona o sportu? Ima li nečeg spornog u njemu?
- Da li je jedan od njih i preplitanje velikih interesa, određenih pojedinaca i grupa za zemljište fudbalske Zvezde i Partizana?
- Naši reprezentativci, ugledni sportisti i savezni treneri u svim sportovima, podržavaju ideju i predlog naših eminentnih stručnjaka da se načini jedinstveni nacionalni sportski grb. Šta Vi mislite o tome i da li je podržavate?
DRAGAN ŽIVOTIĆ: KATASTROFA
– Ti mi liči na lični obračun. Degradiran sam kao čovek i kao bivši sportista i dugogodišnji sportski radnik. Ja sam profesor na Univerzitetu i kako sutra da izađem studentima na oči. Sve to mi liči n klasičan obračun sa ljudima i sve je jako ružno – ovako je Dragan Životić počeo razgovor za „Žurnal” povodom teksta u kojem se njemu i još šestorici trenera osporava pravo na nacionalnu penziju.
Ne čekajući ni pitanje ogorčeni Životić je nastavio ispovest.
– Sve ovo nema apsolutno veze sa životom. Ja sam uradio sve po zakonu i nadam se da će se ovim povodom oglasiti i moj Savez. Sve sam uradio kako se i tražilo u Uredbi. Po rešenju koje sam dobio od Atletskog saveza ja sam od 3. aprila 1990. godine bio selektor ženske atletske reprezentacije Jugoslavije. Ja sam bio najodgovorniji za sprovođenje plana i programa priprema za Evropsko prvenstvo u Splitu. Odobrio sam i učestvovao u sprovođenju trenažnog procesa Snežane Pajkić i njenog trenera. Da kojim slučajem nismo postigli dobre rezultate sigurno bi najveći krivac bio selektor i on bi se prvi našao na meti napada. Sada neko osporava da sam bio selektor ženske reprezentacije na tom takmičenju. Sve ovo vrlo teško doživljavam. Stavljena je i moja slika kao da sam neki kriminalac. Ako je bilo eventualnih propusta u aplikaciji onda je to pitanje za Savez, a ne za mene. Ja sam apsolutno uradio sve po Zakonu i ne vidim uopšte bilo kakvu moju krivicu. Nedavno sam objavio novu knjigu i umesto da se piše o tome ja sam se našao u novinama kao da sam pripadnik zemunskog klana. Sve to se radi zbog sujete jednog činovnika. Katastrofa – decidan je Životić, koji je na kraju razgovora dodao:
– Postoji i pismena izjava Snežane Pajkić overena u sudu da sam ja bio odgovoran za sprovođenje njenih priprema pred šampionat u Splitu. Sve ovo nema smisla i jako je ružno Ponavljam još jednom. Postupio sam upravo onako kako se to tražilo i apsolutno nisam kršio zakon kako to neko pokušava da dokaže – završio je Dragan Životić.
DANE KORICA: NISAM U SRBIJI
Dane Korica nije želeo da komentariše bilo šta.
– Ne znam zaista o čemu se radi. Na putu sam i kada se vratim u Srbiju videću o čemu se radi – bio je kratak Dane Korica.
KAMASI: NISAM PREVARANT
– Ne osećam se nimalo kao prevarant, a objasniću zašto. Kada je prva Uredba stupila na snagu rečeno je da treneri reprezentacije i u individualnim sportovima mogu da konkurišu. Bio sam savezni kapiten kada je Dragutin Topić 1996. godine u Stokholmu na Prvenstvu Evrope u dvorani osvojio zlato u skoku uvis. Moj posao je bio da najpre sa Stručnim štabom dobro „pročešljam“, a zatim realizujem planove i programe takmičara, obezbedim im uslove za rad i slično, zbog čega smatram da sam dao doprinos ovom uspehu.
U Švedskoj je bio i Mihajlo Švraka, trener Dragutina Topića.
– Ni jednog trenutka nisam tvrdio da sam bio lični trener Dragutina Topića, jer je tu funkciju obavljao Mihajlo Švraka – ističe Ferenc Kamasi. – Švraka je svoje pravo na nacionalno priznanje ostvario na osnovu prvog mesta Dragutina Topića na Prvenstvu Evrope na otvorenim borilištima u Splitu 1990. godine.
„Žurnalov“ sagovornik je rekao da pred sobom ima Nacionalno priznanje na kome je navedeno da ga je dobio „za poseban doprinos, razvoj i afirmaciju sporta“.
– Bilo je to 15. februara 2007. godine na svečanosti povodom Sretenskog ustava. Priča ima nastavak – Komisija koja je donela odluke povodom nas sedmorice, citirane u „Žurnalu“, zatražila je 14. januara 2008. izjave od sportista. Dragutin Topić je naveo da sam u Stokholmu obavljao „ulogu saveznog kapitena i trenera“ što je apsolutno tačno. Možda Uredba nije precizirana i pruža mogućnost za ovakvo ili onakvo tumačenje, ali ništa nisam krio ili naveo pogrešno, iste dokumente imali su pred sobom i oni koji su mi dali priznanje – završava Ferenc Kamasi.
CENIĆ: ZASLUŽIO SAM I VIŠE
Legendarni košarkaški stručnjak Borivoje Cenić potvrdio je da je Vladislav Demšar bio selektor ženske košarkaške reprezentacije na Evropskom prvenstvu u Mesini 1968. godine:
- Košarkaški savez Srbije je to znao kada me je predlagao za nacionalno priznanje. Zašto se sad to menja nemam pravo da komentarišem – rekao je Cenić.
Iako u prvom trenutku nije bio toliko raspoložen za priču na ovu temu ipak je dodao:
- Ja sam mnogo učinio za košarku uopšte i zaslužio sam mnogo više od te jedne medalje. Što se tiče tog nacionalnog priznanja zaista ne znam zašto o tome polemisati ako imamo zakonodavstvo koje o tome odlučuje.
Cenić se potom raspitao čija su nacionalna priznanja još sporna po mišljenju Komisije za preispitivanje i zatim dao zanimljiv komentar:
- Svi oni su apsolutno zaslužili penziju. Ne znam zašto su se sad baš nas uhvatili. Imam 80 godina, nacionalnu penziju primam tri i po godine, ali ne znam da li ću sutra biti živ. Ako hoće da mi oduzmu nacionalno priznanje neka to urade, jer ja mogu sutra umreti – rezignirano je zaključio Cenić.
LAZAR GROZDANOVIĆ: VREME KARLEUŠE I TABLOIDA
Lazar Grozdanović, odbojkaška legenda, kako sam kaže selektor muške seniorske selekcije od 1972. do 1998. godine, na „prozivke“ da je jedan od sedmorice „lažnih penzionera“ koji primaju nacionalnu penziju, branio se samo argumentima. Nije želeo da demantuje priče, jer, kako kaže, nemaju osnove, a razgovor je počeo:
– Ovo je vreme Jelene Karleuše i tabloida, da kompromituju sve časne ljude, sve zaslužne ljude za ovu zemlju koji su proneli slavu kroz sport i sportske rezultate. Da se blate na najprostiji način. Imam moj SI (biografiju) kako se kaže u ovim modernim, smutnim vremenima...
– Imam 76 godina, po vokaciji sam profesor književnosti, ali sam ceo život posvetio sportu koji volim najviše na svetu. Selektor sam od 1972. godine zaključno sa 1998. godinom sa Svetskog prvenstva kada je osvojena srebrna medalja u Japanu. Posle toga sam podneo zahtev za odlazak u penziju i ja sam danas penzioner!
– Od 1975 godine kada je osvojena prva medalja od tada se broje medalje u muškom odbojkaškom sportu. Za sve to vreme sam ja selektor muške odbojkaške reprezentacije, jedino lice odgovorno za sve uspehe i neuspehe muške odbojkaške reprezentacije. To je vrlo važno podvući, da sam ja jedino odgovorno lice, a sebi sam birao saradnike!
– Od trenutka kada sam postao trener - selektor pa do pomenute godine, ja sam birao Viktora Krevcela, Vladimira Jankovića, Taki Džikova, Vladimira Bogojevskog, Zorana Gajića, Milorada Kijca, Bogdana Sretenovića, Jovicu Cvetkovića... To su sve moji saradnici bili, ali sam ja jedino odgovarao za rezultat i uvek bio uz reprezentaciju na svim takmičenjima koje sam pomenuo.
– U konkretnom slučaju, u Atlanti moj saradnik je bio Zoran Gajić, ali ja bio tamo, u Atlanti! Na Svetskom kupu 1996. godine u Japanu, Milorad Kijac je bio trener, ja sam bio tamo, ja sam vodio reprezentaciju na Univerzijadi u Japanu Jovica Cvetković je bio trener, ja sam bio tamo.
– Prema tome i spomenuti slučaj u Atlanti, ja sam bio najodgovornije lice, ali sticajem okolnosti Zoran Gajić je bio trener. Tim pre što je mesec dana pre Olimpijskih igara, Lazar Grozdanović je sa svojim saradnikom Cvetkovićem bio na kontrolnoj turneji po Americi za samo mesec dana sa nacionalnom selekcijom odigrali pet značajnih mečeva... I opet Lazar Grozdanović.
– 1996 godine za rezultat i prvu medalju na OI u Atlanti Lazar Grozdanović je dobio oktobarsku nagradu Beograda itd...
– Jedan sam od retkih trenera ne samo u odbojci već u i celom sportu da sam bio i trener reprezentacije sveta 1986. u Sofiji i ostao sam veran sportu i svojoj zemlji na bezbroj ponuda vrlo primamljivih iz inostranstva.
- Vrlo sam ponosan na svoju ličnost i sportsku karijeru!!! – zaključio je razgovor Lazar Grozdanović, mirnim tonom ne osvrću si se na blaćenje raznih ljudi.
ZORAN KOVAČIĆ:NEĆU U PENZIJU KALJAVOG OBRAZA
Vest da mu se oduzima pravo na nacionalnu penziju jer je „utvrđeno da nije bio glavni trener ženske košarkaške reprezentacije na EP u Tel Avivu 1991, već da je tu funkciju obavljao Miodrag Vesković“, Zorana Kovačića je u najmanju ruku šokirala:
- Vrlo sam neprijatno iznanađen – pričao nam je Kovačić dok je putovao u Banju Koviljaču, na pripreme ženske kadetske reprezentacije, čiji je selektor. - Uopšte ne znam kako je do svega toga došlo. Da li zbog nečije greške ili lošeg tumačenja pravilinika? Ne znam. Samo znam da mi nismo sami sebe predložili. Nama su u KSS rekli da imamo pravo na penziju i na osnovu toga je otišao predlog iz Saveza. Nije bilo nikakve zloupotrebe, niti falsifikovanja dokumenata. Neprijatno sam iznenađen. Toliko sam godina u košarci, neću da u penziju odem kaljavog obraza. Ali, ne bih voleo ni da bilo koga okrivljujem dok u ponedeljak ne vidim šta se tu zaista desilo.
Nastavak na Sportski Žurnal...





