Izvor: Nezavisne Novine, 12.Maj.2018, 09:44 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Vagner završava karijeru: Real nedosanjan san
U sportskom segmentu imam dvije želje, jedna je da postanem trener Širokog Brijega, a druga da zaigram za Real Madrid, ovako je svoju impresivnu životnu priču počeo Vagner Santos Lago, Brazilac koji je ispisao stranice fudbalske istorije u BiH.
Nakon punih 15 godina na bh. terenima u nedjelju će protiv Željezničara odigrati svoj posljednji domaći meč u dresu Širokog te nakon gostovanja kod Radnika u Bijeljini >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << u zadnjem kolu Lige za prvaka BiH i zvanično okačiti kopačke o klin. Tako je sasvim jasno, a s obzirom na godine, da će mu igranje u "kraljevskom klubu" ostati nedosanjani san, ali s obzirom na to da nakon završetka igračke karijere sa porodicom namjerava ostati u gradu na Lištici, druga želja nije neostvariva.
"Tužan sam i ponosan zbog završetka karijere. Biće to veoma emotivna utakmica za mene u nedjelju. Nakon 15 godina u bh. fudbalu mnogi će reći da je bilo dovoljno i puno, ali ja kažem da sam mogao još malo. Zaista imam želju da još igram. Međutim, godine su stigle, ovu zadnju sezonu nisam mogao dati svoj maksimum i vrijeme je za oproštaj. Ovo je kraj karijere, osim ako me neko možda pozove iz nekog drugog i po mogućnosti velikog kluba da odigram još koju sezonu", kazao je Vagner u šaljivom tonu u razgovoru za "Nezavisne".
NN: Koji klub biste voljeli da Vas pozove?
VAGNER: Prve dvije godine sam bio u Posušju, zatim 13 narednih u mom Širokom. Postao sam rekorder po broju nastupa u Premijer ligi BiH, skoro da mi je karijera starija i od samog zajedničkog takmičenja i zaista ne mogu reći da sam nezadovoljan i da želim za nečim posebnim. Jedino mi je, kao i vjerovatno svakom sportisti, žao što možda nisam barem nakratko okusio slast igranja u nekoj od liga petice. Moj san uvijek je bio Real, iako su BiH i Široki Brijeg za sve ove godine postali moj dom i želim ostati ovdje sa svojom obitelji.
NN: Hoćete li ostati u sportu?
VAGNER: Još prije nekoliko godina sam razgovarao sa ljudima iz Uprave kluba i izrazio sam svoju želju da nakon igračke karijere budem dio kluba. Vjerujem da će mi se ispuniti želja da jednoga dana budem trener mog Širokog. Osvojio sam mnoge trofeje kao igrač, a ako budem trener, nadam se da ću biti još uspješniji.
NN: Kako ste uopšte došli u BiH?
VAGNER: Inicijator je zapravo bio moj brat Bajano koji je prvi došao i igrao za Široki. On mi je preporučio da dođem iako do tada nisam znao ništa ili zapravo vrlo malo o BiH. Bio je to put u nepoznato i sa 26 godina rekao sam sebi to ti je zadnja prilika da uspiješ u fudbalu ili kraj.
NN: Da niste uspjeli, čime biste se bavili?
VAGNER: Zaista ne znam. Nekad mi se čini da samo znam igrati fudbal iako sam se u životu naravno bavio i drugim poslovima. U Brazilu sam bio konobar, građevinac, radio na poslovima vezanim za kompjutere....
NN: Kako Vam je kao strancu bilo shvatiti stanje u BiH?
VAGNER: Da budem iskren, jako dugo mi je trebalo sa shvatim priču sa entitetima, distriktom, kantonima... Ni danas ne shvatam do kraja sve te razlike, jer ljudi su u BiH generalno dobri i susretljivi. Meni je logično da jedna stranka pobijedi na izborima, bude na vlasti i to je to. Ovdje je drugačije, nisam to nikada vidio, ali čovjek se navikne vremenom i shvati kako stvari funkcionišu. Meni je u BiH zaista lijepo. BiH ima lijepe gradove, ne samo Široki Brijeg. Posebno mi se sviđaju Mostar, Međugorje, Sarajevo, Banjaluka i Bijeljina. Jedino mi nedostaju roditelji.
NN: Koje su razlike između Brazila i BiH?
VAGNER: Moje dvije domovine. Pola života sam proveo u Brazilu, pola u BiH. Ovdje mi se, za razliku od Brazila, sviđa taj mir. Djeca mogu sama ići u školu, šetati ulicom bezbrižno. Nema kriminala, barem ne previše. Sviđaju mi se i običaji.
Nastavak na Nezavisne Novine...
