Izvor: Sportski Žurnal, 30.Okt.2010, 14:09 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Zlato sjajnije od dijamanata
Kada se spomenu dijamanti, kroz glavu se vrzmaju sinonimi za nešto najvrednije, blještavo, savršeno, dragoceno, što traje večno. Magični „kamenčići” su, na kraju krajeva, uvek glamurozniji od zlata. Bar bi tako trebalo da bude. Ovogodišnje prvo izdanje Dijamantske >> Pročitaj celu vest na sajtu Sportski Žurnal << lige bilo je pompezno u najavama, blještavo na samom početku, ali je na kraju u mnogima izazvalo bar tračak sumnje. Da li je u ovom slučaju bilo tako, da li je dijamant bio dostojan naslednik zlata odnosno Zlatne lige?
Mnogi s razlogom sumnjaju u to da li je ideja bila dobra. Omulo Okoh, novinar „Stanarda“ iz Najrobija piše: „Najveći cilj Dijamantske lige bio je da se takmičenje globalizuje i da se mitinzi prošire na druge kontinente, što je i učinjeno, ali je ipak izostala Afrika. To bi moglo uskoro da bude rešeno, jer je predsednik IAAF-a Lamin Dijak iz Senegala, pa se čuje da bi u sledećim izdanjima trka za blještavim trofejima mogla da se odigra i na Crnom kontinentu, kako bi Dijak kao glavni čovek Svetske kuće atletike, u neku ruku iza sebe ostavio trag i u otadžbini - što je sve, samo ne dobar razlog za tako nešto”. Složićemo se s tim, jer su Kenija ili Etiopija mnogo logičniji izbori za velika takmičenja od Senegala, s obzirom na kvalitet takmičara. Dodaćemo da je takmičenje seljenjem po kontinentima gubilo na kvalitetu, jer atletičari nisu stizali da u dva dana budu u Evropi i SAD, kao na primer u Rimu 10. juna i Njujorku 12. juna.
Okoh dalje piše: „Čini se da pohod na dijamante nije bio toliko uzbudljiv kao oni prethodni. Ovde se znalo da će u svakoj disciplini biti po jedan pobednik i svi će dobiti isti iznos na kraju Lige.
Svakako da je Zlatna liga iziskivala više ambicija, želje i elana, izvlačila je ono najbolje iz atletičara, jer je ipak postojala mogućnost da kao pobednik celog ciklusa izađe jedan takmičar, najbolji do svih.
Od ove godine se umesto sedam, za dijamantima trčalo, skakalo i bacalo na 14 mitinga. Zlatni sjaj je zamenjen dijamantskim i u 2010. bilo je ukupno 32 pobednika (po 16 u ženskoj i muškoj konkurenciji).
„Bilo je nemoguće uperiti svetla reflektora u sve pobednike podjednako. Nije se osetio onaj veliki svečani trenutak, kao u Zlatnoj ligi, kada se deli velika cifra džek-pota i kada pred svetom stoje samo najbolji, koji su izdržali i trijumfovali na svih sedam mitinga. Da je ostala Zlatna liga, ubedljiva pobednica i vlasnica milionske cifre bila bi Hrvatica Blanka Vlašić, koja je bila neporažena u skoku uvis” zapaža Okoh.
Međutim, valja se setiti da je bilo negativnih kritika i na račun Zlatne lige, kao što je na primer Emanuel Hadson, menadžer sprintera Morisa Grina i Atoa Boldona, jednom prilikom izjavio:
– Pred takmičare je stavljena šargarepa, ali je nemoguće za bilo koga da dođe do nje. Koje su šanse da jedan od atletičara dođe do džek-pota od milion dolara? Kolika je verovatnoća da neko od njih pobedi na svih sedam mitinga?
Događaji su ga mnogo puta demantovali, kao na primer kada je Olimpijska šampionka Pamela Dželimo 2008. došla do najveće nagrade pobedivši u svim trkama na 800 m. Zlatna groznica je potom harala svetom kada su se za džek-pot nadmetali Jelena Isinbajeva, Kenenisa Bekele i Sanja Ričards, da bi ga na kraju podelili.
Možda će prvi negativni utisci o novom izdanju biti ubuduće promenjeni, ali teško, ako se nešto ne promeni u organizaciji. Mora se naći način da dijamanti dobiju zlatni sjaj.
Kristina Bugarski
Nastavak na Sportski Žurnal...






