Izvor: B92, 08.Feb.2023, 10:56
Trener svih trenera
Miroslav Ćiro Blažević je imao trenersku karijeru za pamćenje.
Ovo je bio njegov put
Blažević je rođen 10. februara 1935. u Travniku u Bosni i Hercegovini.
Fudbalsku karijeru započeo je 1954. godine u travničkom klubu Bratstvo, a godinu dana kasnije odlazi u Dinamo.
Iste godine prelazi u Lokomotivu, a zatim seli u Sarajevo, gde igra do 1958. godine.
Sledeća stanica je bila Rijeka, gde se zadržao do 1961. godine. Potom je igrao >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << za švajcarski Sion.
Kako je, prema vlastitom priznanju, bio prosečan igrač, nakon povrede se okrenuo trenerskom poslu, koji je započeo u niželigašu Veveiju iz kojeg je preselio na klupu Siona.
Potom je vodio Lozenu te nakratko i švajcarsku reprezentaciju.
U Hrvatsku se vratio 1979. preuzevši Rijeku, a u decembru iduće godine je postao trener Dinama.
Ekipu je preuzeo na 14. mestu, a na kraju sezone "Modri" su bili peti.
Naredne sezone je usledila Dinamova eksplozija, a sve je kulminiralo nezaboravnim "plavim prolećem" 1982, kad je Dinamo predvođen Velimirom Zajecom, Zlatkom Kranjčarom, Markom Mlinarićem, Stjepanom Deverićem i drugima protutnjao do titule šampiona.
Prve posle 24 godine čekanja. Godinu kasnije "Plave" je vodio i do trofeja pobednika Kupa, poslednjeg Dinamovog trofeja u bivšoj SFRJ.
Blažević je u prvom mandatu u Dinamu ostao do 1983. godine, vratio se potom 1986. i ostao do 1988, treći put je "Modre" vodio od 1992. do 1994, a posljednji put u sezoni 2002/2003, kada se oprostio titulom.
Blažević je jedini trener koji je s Dinamom osvojio titulu prvaka i u bivšoj državi i u Hrvatskoj, jedini je trener koji je osvojio Kup i u doba SFRJ i u samostalnoj Hrvatskoj.
Maksimirsku ekipu je vodio u čak četiri različita mandata u tri različite decenije i osvojio tri titule prvaka, dva Kupa i Superkup.
Iz Dinama je 1983. otišao u Grashoper s kojim je osvojio titulu švajcarskog šampiona, a 1986. preuzima Prištinu spasavši je od ispadanja u drugu ligu.
Zatim se neuspešno vraća u Dinamo, nakon čega odlazi u francuski Nant, koji je vodio od 1988. do 1991. godine, a zatim je šest meseci trenirao grčki PAOK.
Nakon osamostaljenja Hrvatske, Ćiro se vraća u hrvatski fudbal te postaje trener i predsednik NK Kroacije (Dinama) s kojom osvaja prvenstvo (1993) i Kup (1994).
U martu preuzima hrvatsku reprezentaciju koju je vodio do jeseni 2000. godine.
Na klupi Hrvatske je vrhunac doživeo 1998. u Francuskoj predvodeći je do bronze.
Dve godine ranije na EP-u u Engleskoj Hrvatska je ispala u četvrtfinalu.
Reprezentaciju je ukupno vodio 72 puta ostvarivši 33 pobede, 24 remija i 15 poraza.
Nakon što je napustio hrvatsko kormilo, Blažević je prihvatio poziv iz Irana preuzevši tamošnju reprezentaciju.
Pošto se Iran nije uspio kvalifikovati na Svetsko prvenstvo 2002. (ispao je u baražu od Irske), ponovo se vratio u Hrvatsku.
Prvo u Osijek, a potom u Dinamo s kojim 2003. osvaja hrvatsko prvenstvo.
Potom je vodio Muru i Varteks, a u junu 2005. postaje trener Hajduka.
U Splitu je krenuo osvajanjem Superkupa protiv Rijeke. Međutim, usledio je eropski debakl protiv Debrecina (porazi 3:0 u Mađarskoj i 5:0 na Poljudu), a nakon lošeg otvaranja u HNL-u, Ćiro je u septembru napustio Poljud.
Krajem 2005. Blažević preuzima švajcarski Nojšatel Ksamaks, ali ga nije uspeo spasiti od ispadanja.
Po povratku u Hrvatsku preuzeo je Zagreb, a u junu 2008. je postao selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Međutim, Ćiro i njegovi "Zmajevi" nisu se uspeeli da se plasiraju na SP u Južnoj Africi.
Ispali su u baražu od Portugala, a Blažević je potom podneo ostavku.
Sledeća stanica bio je kineski Šangaj Šengua s kojim je bio treći u prvenstvu, a u decembru 2010. postao je selektor kineske U-23 reprezentacije.
Nakon što je reprezentacija ostala bez plasmana na Olimpijske igre 2012. u Londonu, podneo je ostavku.
Kratko vreme vodio je i iranskog prvoligaša Mes Kermana te ponovo Zagreb.
Početkom 2014, Ćiro je potpisao ugovor sa Slobodom napravivši još jedan podvig, vrativši tuzlanski klub u prvu ligu.
Od ukupno 15 utakmica, Sloboda je pobedila u 13.
Poslednji posao imao je u Zadru, gde je stigao u septembru 2014. godine, ali je početkom 2015. napustio Stanove.
Igračka karijera:
Bratstvo Travnik, Dinamo, Lokomotiva, Sarajevo, Rijeka, Sion, Mutije
Trenerska karijera:
Vevij, Sion, Švajcarska, Lozana-Sport, Rijeka, Dinamo Zagreb, Grashoper, Priština, Dinamo Zagreb, Nant, PAOK, Kroacija Zagreb, Hrvatska, Iran, Osijek, Dinamo Zagreb, Mura, Varteks, Hajduk, Nojšatel Ksamaks, Zagreb, Bosna i Hercegovina, Šangaj Šenhua, Kina U-23, Mes Kerman, Zagreb, Sloboda Tuzla, Zadar
Trofeji:
Sion
Švajcarski kup - 1974
Dinamo
Prvenstvo Jugoslavije - 1982
Jugoslovenski kup - 1983
Prva HNL: 1993, 2003
Hrvatski kup: 1994
Hrvatski Superkup: 2002
Grashoper
Švajcarsko prvenstvo: 1984
Hajduk
Hrvatski Superkup: 2005
Hrvatska reprezentacija
3. mesto na SP 1998
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.
