Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 11.Nov.2016, 11:47 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Šest stvari koje možda niste znali o Luvru
Od otvaranja svojih vrata za javnost, za više od 600 godina muzej Luvr bio je simbol moći, bogatstva i dekadence francuske monarhije, ali i veliki dar svetskoj kulturi kada je od kraljevske palate postao nacionalni muzej.
Luvr je danas jedan od najvećih muzeja sa preko 70.000 umetničkih dela i definitivno spada u grupu najposećenijih muzeja.
Luvr je na početku bio odbrambena tvrđava
Prvi kralj Francuske i jedan od najuspešnijih vladara srednjovekovne >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << Evrope, Filip II, započeo je izgradnju tvrđave koja je služila kao odbrana od neprijateljskog napada koji je pretio sa severa. Utvrđenje su činili bastioni, šanac i ogroman toranj u centru. Kako je grad Pariz svoje granice za vreme Filipove vladavine proširio tako se i tvrđava proširila, piše History.
Danas posetioci ostatke prvih obrisa muzeja mogu videti u Donjoj sali.
Tvrđava Filipa II sravnjena je zarad kraljevske rezidencije
Nakon Stogodišnjeg rata, Luvr se nije koristio do 1527. godine kada je Fransoa I naredio rušenje prvobitne tvrđave zarad izgradnje raskošne palate u renesansnom stilu, jer je i sam bio prosvetitelj renesansnog doba između ostalog je pomagao standardizaciji francuskog jezika, a verovatno najvažnijie, bio je prvi evropski monarh koji je uspostavio diplomatske veze sa Otomanskim carstvom. Palata je tada doživljavala ekspanziju dugu jedan vek. Zahvaljujući kulturnoj prosvećenosti kralja Fransoe I, nov izgled Luvru podarile su najveće arhitekte Evrope tog doba, a i sam je bio i blizak sa Leonardom da Vinčijem.
Mona Liza nije uvek bila u Luvru
Fransoa I je nakon smrti svog prijatelja i čuvenog slikara Leonarda da Vinčija otkupio čuveni portret Mona Lize, ali je on vekovima krasio kraljevske palate Versaj i Fontenblo umesto zidove Luvra.
Mona Liza je konačno svoje mesto u Luvru, kao svoj dom, pronašla posle pada monarhije, doduše uz povremene selidbe: visila je u Napoleonovoj spavaćoj sobi dok je vladao, premeštena je na tajne lokacije za vreme ratova i 1911. je ukradena od jednog italijanskog lopova. Nakon dve godine vratila se na svoje mesto u Luvr, ali je posle tačno 50 godina, prva dama Džeki Kenedi ubedila francuske vlasti da portret izloži na muzejskoj turi u Njujorku i Vašingtonu.
Zgrade Luvra su jednom bile potpuno napuštene
Nakon završetka zgrade Versajskog dvorca, sud Francuske je odlučio da svoje sedište premesti daleko od Pariza i Luvra ostavivši tako Luvr pod konstrukcijom na milost i nemilost vremenu. Neki delovi su ostali otvoreni i bili su kulturno uporište mnogih slikara, vajara i pisaca. Nakon čitavog veka obnova je nastavljena, a dinastija Burbon dala je čitavo bogatstvo na umetnički sadžaj, sve do Francuske revolucije.
Konačno, 10.avgusta 1793. godine Luvr otvara svoja vrata otvara svetu kao muzej, upravo zahvaljujući padu monarhije i novoosnovanoj Narodnoj skupštini koja je tražila predaju Luvra vlasti kako bi napravila muzej.
Napoleon Bonaparta je privremeno nazvao muzej Luvr po sebi
Dolaskom na vlast Napoleon je ne samo nazvao muzej po sebi već je on postalo i centar gde je sve predmete velike umetničke vrednosti koje je uzeo za vreme ratovanja uspeo da izloži. Stotine slika i skultrura krasili su Muzej Napoleon, između ostalog i antički bronzani konji sa fasada bazilike Sv. Marka u Veneciji i statua sa Brandenburške kapije u Berlinu. Međutim, iako je spakovana čuvena Kvadriga ona nije nikada bila izložena u muzeju.
Nakon pada Napoleona 1814. godine svih 5.000 osvojenih dela za vreme rata vraćeno je u zemlje odakle je Napoleon uzeo, a Luvr je konačno postao Muzej Luvr.
Luvr kao deo najveće pljačke u istoriji (za vreme Drugog svetskog rata)
Kustosi su za vreme Drugog svetskog rata uspeli da evakuišu najvrednija dela i ona koja su mogla da se prenesu u jedan od tajnih seoskih palata širom Francuske. Nacisti su nakon okupacije Pariza naredili da se Luvr ponovo otvori, a konfiskovana i ukradena remek dela iz Luvra i Muzeja Že de Pom i bogatih jevrejskih Francuza odvojena su za komandni vrh nacističke vojske, dok su dela koja su bila moralno neprihvatljiva, kao što su slike Pikasa i Dalija, ili prodata kolekcionarima koji nisu nemačkog porekla ili su javno spaljena 1942.
Luvr nije bio toliko uspešan u povraćaju ukradenih kolekcija vlasnicima pa je često na udaru zbog svoje kontroverzne uloge u najvećoj umetničkoj pljački u istoriji i nespremnosti da vrati ukradena remek dela.
Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...







