Novčanikom kroz Katar

Izvor: B92, 08.Dec.2022, 09:04

Novčanikom kroz Katar

Prvi dan pauze na Svetskom prvenstvu mnogi u Dohi iskoristili su da odmore od fudbala, pred one najbitnije utakmice za titulu.

Mislio sam da će metro makar danas biti nešto rasterećeniji, ali daleko od toga, te sam odmah na početku dana shvatio da niko nije želeo slobodan dan da provede u hotelskoj sobi. A i zašto bi?

Čak i navijači su ostavili dresove kod kuće i u "civilu" se uputili u tržne centre, muzeje, plaže, marine... Ima se šta videti.

Prepodne >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << u tržnom centru "Villaggio", popodne u "Pearl-u", odnosno, "biseru Dohe", mestu sa najluksuznijim smeštajima, jahtama, restoranima, a veče u "Suk Vakifu", najprometnijoj pešačkoj zoni.

Tako je izgledao moj prvi slobodan dan, a usput sam bio radoznao i beležio cene većine proizvoda u Dohi.

Batalićemo fudbal, makar na jedan dan, pa ćemo u narednim redovima ići "novčanikom kroz Katar".

Najtraženiji su dresovi i oni se na obodima grada mogu naći i za 30 evra (manje kvalitetni), dok u zvaničnim radnjama i šoping centrima idu i do 150 evra (sve ću vam pisati u evropskim novčanicama).

Srpska obeležja, kao što sam već pisao na početku Mundijala, veoma je teško naći. Dresova gotovo i da nema, a uspeo sam da nađem majicu sa amblemom šampionata i natpisom Srbija koja može se kupiti za 30 evra.

Dukseri (drugih reprezentacija) koštaju između 50 i 80, kačketi 20-30, a lopte Svetskog prvenstva od 15 do 40, što je možda i najkorektnija cena među sportskim proizvodima.

Lutka maskote Mundijala, popularni "Laeeb" košta 60 evra, a ima sitnica poput privezaka, hemijskih olovki, zaštita za telefon, puzli, koje su od pet do 70 evra.

Ako pređemo na hranu, prosečan kompletan obrok u centru grada nije ispod 15-20 evra, a znajući srpske kapacitete (gde svakako ubrajam i sebe kada je u pitanju količina), potrebno je i više novca po osobi.

I tu ne ubrajam luksuzne restorane na 60+ spratova visine, odakle verovatno puca nestvaran pogled, ali sigurno puca i "po ušima".

Najekonomičnije je uživati u čarima domaće šavarme koja iznosi četiri evra, a uz nju neizostavno ide najbolji ceđeni sok (srednje veličine) koji sam ikada probao i košta isto toliko.

Na svakom koraku mogu se naći burgeri od junetine i oni su oko 12 evra bez ikakvih dodataka i teško je samo se od njega najesti. Sendviči su 8-10 evra, a parče pice može se naći između šest i osam evra.

Čuveni turski sladoled, sa sve šaljivim sladoledžijom koji vas "vezuje u čvor" skrivajući kornet od vas, iznosi šest evra i prilično je ukusan.

Moram da priznam da je novinarima u glavnom Medija centru omogućeno da za 15 evra po osobi jedu u nedogled – od čorbi, preko puno vrsta mesa, salata i krompira, sve do kolača i sladoleda, uz neograničenu konzumaciju sokova i vode.

Međutim, čuveni "QNCC iliti Qatar National Convention Center", udaljen je čak 20 kilometara od mog smeštaja. Možda je i bolje, jer bih se kući sigurno vratio sa par kilograma viška.

Ovako, u finom sam minusu sa kalorijama jer sam samo tokom jučerašnjeg dana prepešačio 22.522 koraka, što je preko 15 kilometara, tako aplikacija kaže.

Ne brinite, neću zaboraviti ni alkohol, koji se može naći u Dohi. Doduše, ne baš lako, ali pronađu se "kanali" čak i da se nabavi limenka piva za jedan evro.

Ipak, u restoranima i hotelima gde je omogućena prodaja, pola litre okrepljujućeg pića je između 15 i 25 evra (u fan zonama u plastičnim čašama 8-10 evra), kokteli su od 17 do 30 evra, vodka 10-15, viski 10-20, buteljka vina 110-160, flaša šampanjca 400 evra...

Nažalost, bez interneta ste u današnjem vremenu "niko i ništa", a ja sam uzimao "na veliko", pošto sam tu čitavih mesec dana.

Paket neograničenog interneta i ko zna još koliko SMS poruka i minuta poziva koje uopšte ne koristim, u trajanju od 14 dana, košta 50 evra.

Prevoz u Dohi je besplatan u autobusu i metrou, makar dok traje Svetsko prvenstvo, ali sve druge aktivnosti se, naravno, plaćaju.

Poput odlaska na safari u pustinji za 80-100 evra, uz dobrane doplate za vožnju kvadom po peščanim dinama, jahanje kamile...

U pomenutom "Villaggio" tržnom centru napravljeni su kanali poput čuvenih venecijanskih, što ste mogli da vidite u jučerašnjem video javljanju, a cena sedmominutne vožnje iznosi tri evra.

Doha je poznata i po velikom broju muzeja, a najznačajniji su Muzej islamske umetnosti i Nacionalni muzej Katara koji su "plovidba tri veka unazad", kako mi je opisao jedan stariji kolega.

Ulaznica za oba ova zdanja košta po 30 evra i nisam još stigao da ih obiđem, ali sasvim sigurno ću to uraditi do kraja boravka u Kataru.

Olimpijski i sportski muzej takođe košta 30 evra, a Muzej moderne umetnosti i Lusail muzej su upola jeftiniji.

Međutim, postoji i opcija kupovine jedne karte za sve navedene objekte i za nju je potrebno izdvojiti ukupno 60 evropskih novčanica.

Na kraju, da završimo sa sportom, jer smo svi zbog toga i došli u Katar.

Ulaznice za utakmice Mundijala su, naravno, drugačije po sektorima, a razlikovala se i cena prodaje za domaće stanovništvo i za strance.

Tako su "lokalci" mogli da kupuju karte za nekih 30-40 evra, a sada ih bez pardona prodaju navijačima reprezentacija koje su u četvrtfinalu za 30 puta veće cifre.

Cene karata na "crnom tržištu" idu i preko 1.200 evra, a najviše "stradaju" Argentinci kojih ima najviše i najzagriženiji su da gledaju Lionela Mesija u svom poslednjem pohodu na jedini trofej koji mu nedostaje.

Mnogo ih je više od Brazilaca. Iako ćete u televizijskom prenosu videti da se tribine žute od dresova "Selesaa", to su uglavnom ovdašnji ljudi, "prerušeni" u brazilske simpatizere i sa dobijenim dresovima Nejmara, Vinisijusa i ostalih vedeta Brazila.

Slično je i sa Hrvatskom, jer puno lokalnih ljudi iz nekog razloga bira da navija za "vatrene", a Englezi su najmanje prisutni na kopnenom delu Dohe, jer su svi smešteni na kruzerima po Persijskom zalivu.

Ima se, može se.

Tako je to u Kataru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

Nastavak na B92...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.