Izvor: Vesti.rs, 05.Okt.2011, 13:18   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Dečja pesnica

Peti oktobar je. Dan na čiji pomen eho u glavama ljudi odzvanja sve čudnije. Na današnji dan smo pre 11 godina svi bili pesnica otpora onome koga smo krivili za sve što nam se dešava. On je otišao, mi smo ostali, pesnica je odradila svoje i red je došao na nas. Bez prevelike polemike o tome ko je šta trebao da uradi a nije, ko je kriv za afere, ko je naručio ubistvo premijera i ko nam zatvara vrata boljeg života ima se zaključiti da je On uspešno srušen i da se od tada stvari odvijaju „kreni-stani pa zastani“. Na stranu i naša nerealna očekivanja da ćemo procvetati preko noći, na stranu i što za izostatak procvata svi upiru prstom jedni u druge bez trunke samokritičnosti. Na stranu politička i vrednosna opredeljenost, osvrnimo se oko sebe i videćemo koliko je učinjeno. Danas, jedanaest godina kasnije, jedan košarkaški klub osnovan fuzijom košarkaške sekcije privatnog preduzeća i imenom, kao jedinom svetlom tačkom koja je ostala od nekada velikog košarkaškog kluba Crvene Zvezde, igra utakmicu od koje će prihod uplatiti u fond čiji je simbol dečja pesnica. Simbolika je jasna, nakon toliko godina, bilo je potrebno da novorođene bebe stanu u borbene redove i stisnutom pesnicom nam pokažu koliko smo nemarni kao društvo. Da stisnu svoje pesnice kao simbol otpora velikoj smrtnosti novorođenčadi. Kao simbol borbe za život koju smo odavno trebali da im učinimo lakšom nabavljanjem osnovne medicinske opreme. – Inkubatora! I opet ćemo krenuti sa upiranjem prsta jedni u druge. A bebe? One će nam biti povod da se još bolje popljujemo. Jel moguće da smo na probleme toliko oguglali da je jedno što smo spremni da učinimo kritikovanje svega i svakoga po forumima bilo da je urađeno nešto pozitivno ili negativno? Jesmo li toliko razočarani u sve i svakoga ili u nama ima vere barem u one koji su među nas došli tek pre neki dan i treba im naša pomoć? Videčemo večeras u „Pioniru“