Dajte tim Vidiću

Izvor: RTS, 09.Jan.2012, 16:52   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Dajte tim Vidiću

Fudbalska reprezentacija Srbije nije ni blizu da dobije selektora, a još je dalje od kapitena. Možda na prvi pogled ne deluje toliko važno, ali svaki tim zna koliko je poredak važan u grupi.

Kapitenska traka u klubu, a pogotovo u reprezentaciji, stvar je prestiža. Da nije tako, Filip Lam i Mihael Balak nikada se ne bi javno sukobili oko toga ko će izvoditi "pancere" na teren.

Nije jednostavno porediti reprezentaciju Nemačke i Srbije, ali na prvi utisak nije >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << baš da srpski igrači hrle ka takvoj odgovornosti. Problem više za reprezentaciju Srbije jeste to što se ne zna ni ko konkuriše za kapitensku traku. Najširi krug kandidata i nije tako brojan – svodi se na četiri imena.

Prvo je Dejan Stanković. Nepoznato je da li će se dosadašnji kapiten vratiti. Pred Novu godinu, Stanković je dao dvosmislen odgovor na pitanje ima li prostora za povratak.

Njegov najveći nedostatak su brojke. Kada počnu kvalifikacije u septembru on će imati 34 godine. U narednih godinu i po dana neće biti ni mlađi ni spremniji. Od starta sezone odigrao je 15 od 25 utakmica Intera, 8 svih 90 minuta.

Nije izvesno hoće li čuveni fudbaler biti standardan u klubu za devet meseci. A povrede su ga često sputavale da igra u kontinuitetu.

Ali, na strani gde su plusevi stoje moćni argumenti. Stankovićev značaj u fudbalskom svetu je mnogo veći nego što se to u Srbiji može pretpostaviti. Ako ne vredi raspravljati o utiscima, onda je tu činjenica da je on najtrofejniji srpski fudbaler svih vremena.

Neobično je ipak da, bez obzira na neosporni autoritet, on nije zauzdao ekipu kada je to moralo da se uradi: SP 2010. i pogotovo kvalifikacije za EVRO 2012. godine. 

Za stabilnost tima Stanković je izuzetno važan. A pravi balans između ovlašćenja i želje da ih sprovede dao bi mu na primer, ... na primer, ... Siniša Mihajlović.

Odnos Mihajlovića i Stankovića nije potrebno objašnjavati. Dovoljno je reći da je Stanković na početku karijere u Laciju Mihajlovića zvao „ćale" kao i da su se povezali kumovskim vezama.

Što se tiče Siniše Mihajlovića, opšte je poznato da je on na „protekciju" hladan kao zima u Sjenici.

Stanković je jednom izjavio da razmišlja o tome da jednom bude pomoćnik Mihajloviću. Rano je za ulogu asistenta, ali kao deo ekipe – zašto da ne?

Opcija 1: suviše „ako".

Drugo, zamenik Dejana Stankovića u periodu za nama bio je Nemanja Vidić.

Devet godina početka u reprezentaciji najveći deo navijača i dalje kao njegovu najbolju utakmicu pamti debi meč protiv Italije 1:1. Da li je moguće da je to najbolja stvar koju je Vidić uradio za ovaj tim?

Nije li nefer zanemariti samo jedan primljen gol u kvalifikacijama za SP 2006.

Ljubav Vidića i srpske javnosti (ako se kao okvir uzme reprezentacija) nikada nije doživela svoj procvat. Kada odigra dobro, to je očekivano; kada nije najbolji na terenu, to je, praktično, izdaja.

Ko je tu krivac a ko žrtva – to je neka druga, mnogo slojevitija tema. Teško je odoleti utisku da Vidić istinski ne uživa u nacionalnom timu. A, opet, fakat je da, kada on igra kako zna, ostali postaju bolji.

Kada može da bude kapiten Mančester Junajteda, tek drugi van Ostrva u 124 godine dugoj istoriji kluba, valjda može i da vodi reprezentaciju Srbije.

I Stanković i Vidić su neosporni autoriteti. Međutim, oni nisu uspeli da zbiju ekipu kada je tim počeo da se kruni. Tada je nedostajala njihova čelična ruka.

Pogotovo u vreme Vladimira Petrovića koji se nije nametnuo kao vođa za razliku od prethodnika Radomira Antića.

Koliko znam, postoje tihi pokušaji da se Vidić nagovori da se vrati u reprezentaciju. On sada ima preča posla. Oporavak od teške povrede odložio je razmišljanje o bilo čemu drugom.

Međutim, Vidić je suviše dobar igrač i suviše veliki autoritet da bi ga se bilo ko odrekao u 30. godini. A ne dižu se ruke od reprezentacije svoje zemlje zbog senzacionalističkih naslova u novinama i pogrdnih komentara na internet forumima.

Nemanja Vidić u nogama ima bar još dva ciklusa kvalifikacija. Verovatno i više. Teške reči, ali neko tu nekome duguje.

I ako se vrati, ako ga želimo najboljeg nego ikada do sada – onda mu treba dati ekipu. Ne samo formalno sa kapitenskom trakom, već suštinski – dati mu tim na terenu. Neka to bude njegov tim.

Opcija 2: Da, ima samo jedno „ako".

Treće, Aleksandar Kolarov. Ovaj momak silovitog udarca i silnog karaktera je malo po malo, a opet nekako brzo, stekao ogroman ugled u ekipi. Da ne bude zabune, za njega se prirodno izborio. Vidi se to i na terenu i van njega.

Levonogi fudbaler verovatno je igrač sa najboljim statusom u srpskoj javnosti u ovom trenutku.

On je jedini igrač koji je imao toliko svesti da u trenucima poraza od Slovenije upotrebi prave reči. Već to ga izdvaja od drugih.

Kolarov ima veliko samopouzdanje, stečeno u godinama od odlaska iz OFK u Lacio i potom u Mančester Siti. Teško je govoriti da li su taj stečeni status i materijalna sigurnost doprineli samouverenosti. Odmogli sigurno nisu.

On nema uspeh u karijeri kakav imaju ostala tri kandidata za to mesto, ali ako ostvari vrhunske rezultate – a to je sledeći nivo u njegovoj ličnoj borbi – pitanje je strpljenja kada će postati vođa tima. Sam ili sa...

Opcija 3: Ne zavisi od njega ali ako hoćete sa nekim da idete u „rat"- izaberite njega.

Četvrto, ... naravno, Branislav Ivanović. Ivanović je u karijeri već bio kapiten, i to baš Kolarovu u mladoj reprezentaciji 2007. godine kada su igrali finale Evropskog prvenstva u Holandiji.

Da nema liderske sposobnosti, ne bi mu da li kapitensku traku u Čelsiju. Na utakmici Liga kupa ove sezone protiv Evertona 27-ogodišnji srpski fudbaler bio je kapiten Aleksu, Obi Mikelu, Maludi, Anelki, Kaluu...

Postoje dobri nagoveštaji da će njegova karijera ići uzlaznom putanjom. Ali Ivanović mora svoje ambicije da uskladi sa potrebama reprezentacije. Kao što je uradio u Čelsiju.

On i Kolarov su nove vođe, ako Stanković i Vidić ostanu pri trenutnoj odluci.

Opcija 4: Nema tu velike priče. Sve je jasno. On i cimer su sledeći lideri.

Neki igrači bolje igraju kada nemaju odgovornost koju nosi kapitenska traka. Druge ona čini boljim. Nažalost, i februarski mečevi proći će pre nego što se sazna i ime stalnog selektora i kome će poveriti kapitensku traku. Tim će igrati, a neće se uigravati. Šteta.

Nastavak na RTS...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta RTS. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta RTS. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.