Izvor: Sportski Žurnal, 21.Okt.2010, 00:32 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Bogdanova čeka 12 godina zatvora
Možete li da zamislite da vođe Delija i Grobara zajedno, u policijskoj stanici, gledaju derbi. Verovatno teško zamislivo, ali i te kako moguće. I to kada sud bude odlučio da navijačima izriče kazne na koje zakonom ima pravo.
– Naše zakonodavstvo, >> Pročitaj celu vest na sajtu Sportski Žurnal << kao mogućnost, predviđa izricanje zabrane posete sportskoj priredbi već osuđivanim navijačima. U Engleskoj je to regulisano na sledeći način: kad ste jednom evidentirani kao huligan i osuđivani zbog nareda na sportskim priredbama, izriče se zabrana posete sportskoj priredbi. Policija tog dana privodi „registrovane” huligane u policijsku stanicu i oni tamo gledaju utakmicu. I kod nas je to predviđeno zakonom, ali ne bih smeo da tvrdim da je ova mera, do sada, izrečena nekom od navijača – objašnjava za „Politiku” Dejan Šuput, direktor Udruženja za razvoj sportskog prava u Srbiji.
Naš sagovornik tvrdi da su srpski Krivični zakonik i Zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama potpuno usklađeni sa međunarodnim pravnim standardima. Većina rešenja, objašnjava Šuput, koja postoji u Engleskoj je, praktično, preneta u naš zakon.
– Naš zakon je, kada je reč o zatvorskim kaznama, mnogo strožiji od engleskog, ali se ne primenjuje. Zbog „slučaja Đenova” treba reći da je strožiji i od italijanskog. Na primer, ako Ivan Bogdanov bude kažnjavan za nered koji je izazvao na stadionu, italijanski sud može da mu izrekne kaznu zatvora do pet godina. Eventualno, ako se pokaže da je van stadiona izvršio napad na službena lica ili se opirao hapšenju, shodno italijanskim propisima, može da mu bude izrečena kazna zatvora do 15 godina – navodi Šuput.
Za razliku od Italije, objašnjava naš sagovornik, Bogdanov bi u Srbiji za izazivanje nereda i nasilničkog ponašanja na stadionu, kao kolovođa, mogao da dobije i do 12 godina.
– Znači, naš zakon je dobar, ali je primena jako loša. U Engleskoj, na primer, suđenje navijačima koji naprave neki izgred, traje od dva sata do dva dana, retko kada duže. Na žalost, kod nas od izvršenja dela do početka suđenja prođe i po nekoliko meseci. Po ko zna koji put se pokazalo da je propis lako napisati i usvojiti ga, ali da ga je teško primeniti. To je najveći uzrok problema sa kojim se danas suočavamo. Sa druge strane, moramo da budemo svesni činjenice da se državni organi dugo okretali glavu kada je u pitanju nasilje na sportskim priredbama – kaže direktor Udruženja za razvoj sportskog prava u Srbiji.
Na pitanje da li i naš, kao engleski zakon, kažnjava ulazak na teren, naš sagovornik potvrdno odgovara i objašnjava:
– Naš zakon ulazak na teren kažnjava kaznom koja je čak dva do tri puta strožija nego u Engleskoj. Ulazak na teren je jedna od alternativno propisanih radnji krivičnog dela nasilničkog ponašanja na sportskoj priredbi i javnom skupu. Pored ulaska na teren, naš zakon poznaje i druge alternativne radnje: paljenje i unošenje pirotehničkih sredstava, bacanje pirotehničkih i drugih stvari na teren, ulazak u deo stadiona koji je određen za protivničke navijače, fizički napad i obračun sa protivničkim navijačima, fizički napad na druge objekte na stadionu, igrače, sudije, delegate… – kaže Šuput.
Deo krivice, prema mišljenju našeg sagovornika, za divljanje navijača snosi i Fudbalski savez.
– Savez ima propise koji su usklađeni sa propisima FIFA i UEFA koji predviđaju niz sankcija koje mogu da budu izrečene klubovima i odgovornim licima u slučaju nereda. Recimo, Fudbalski savez, ako se neredi na nekom stadionu ponavljaju, može klub da kazni da igra bez publike ili, pak, da igra na drugom stadionu. Kod nas je ovakva vrsta kažnjavanja bila izuzetno retka, selektivno je primenjivana i bila je izuzetno blaga, iako ovakve sankcije mnogo teže pogađaju huligane i brže ih „umiruju” – kaže naš sagovornik.
Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku, koji treba da obezbedi efikasnije suđenje huliganima, Šuput, ocenjuje kao primer „paničnog zakonodavstva”.
– Plašim se da će ove izmene biti primer „paničnog zakonodavstva”. Kada se država oseti nemoćnim da reši neki problem, poseže za ishitrenim zakonodavnim merama. Gledano kroz uporedno–pravnu praksu i pravnu struku, jako je loše produžavati pritvor. Čini mi se da ova izmena ide ka tome da pritvor bude jedna od sankcija- rekao je Šuput.
Pomenuti predlog ima samo tri člana. Prvim članom menja se osnov za određivanje pritvora po težini zaprećene kazne pa se umesto donje granice od deset godina zatvora predlaže da pritvor može biti određen protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je učinila krivično delo za koje je propisana kazna zatvora preko pet godina. Drugi član produžava maksimalno trajanje pritvora u skraćenom postupku sa osam na 30 dana. Treći član predviđa da zakon stupa na snagu odmah narednog dana od objavljivanja u „Službenom glasniku”.
Miroslav Derikonjić
Nastavak na Sportski Žurnal...






