Izvor: Politika, 07.Apr.2010, 23:03 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Batinaši po dogovoru
„Šapu” nad čuvanjem poznatih klubova mahom, umesto registrovanih agencija, drže „žestoki momci” koji sami propisuju pravila ponašanja ali i sankcije prema onima koji im se ne sviđaju
Posle batina koje je dobio Strahinja Milošević, košarkaš Partizana u noći između subote i nedelje na vratima novosadskog kluba „Studio” kada su ga brutalno pretukli radnici obezbeđenja, podigla se prašina oko toga ko i kako čuva ulaze u poznate noćne barove i diskoteke.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << />
Braća Bojan i Damir Mihajlović, koji su osumnjičeni da su pretukli Strahinju i njegovog oca Dušana, pored poslova u vezi sa obezbeđenjem noćnih klubova, bave se i ultimatfajtom, gde su tokom proteklih godina ostvarili zapažene rezultate. Oni su uhapšeni i pod istragom su.
Ispostavlja se tako da tačnih podataka o tome koliko agencija za fizičko-tehničko obezbeđenje postoji u Srbiji nema. Pre svega zato što veliki broj ovakvih preduzeća i nije registrovan za pomenutu delatnost. Poslom zaštite mnoge firme bave se pod okriljem drugih zanimanja, a prema rečima „Politikinog” sagovornika iz jedne od prestoničkih agencija za obezbeđenje, većina takvih preduzeća koristi nedostatak jasnih zakona i propisa koji bi regulisali ko ovim poslom može da se bavi i kakve uslove treba da zadovolji.
– Angažovanje radnika se svodi na ocenu i procenu onoga ko otvara agenciju. Ko će biti unajmljen, kakav je sastav radne snage, zavisi od klijenta koji naručuje zaštitu. Zbog toga nije poznato koliko ima agencija za obezbeđenje i koliko ljudi u njima radi – objašnjava naš sagovornik.
Prema slobodnoj proceni u prestonici posluje oko 1.000 agencija, udruženja i neregistrovanih grupa koje se bave zaštitom ljudi i objekata, a osim njih, tu su i javna preduzeća koja imaju svoje obezbeđenje. U velikim privatnim agencijama ponekad radi i od pet do sedam hiljada zaposlenih.
– U takvoj situaciji ne vodi se računa o kvalitetu ljudi niti se sprovode provere njihovih sposobnosti. U Britaniji agencije ovog tipa ne smeju da imaju više od 200 do 300 zaposlenih dok u Srbiji nema ograničenja – kaže on.
U našoj zemlji ne postoji zakon koji bi regulisao rad radnika obezbeđenja. U zemljama okruženja postoje propisi u kojima je precizirano da onaj koji se bavi ovim poslom ne sme da bude krivično kažnjavan, da mora proći odgovarajuću obuku, od njega se traže potvrda o psihofizičkom zdravlju i druge garancije koje mora da priloži poslodavcu.
– Propisi ovde ne postoje pa vlasnici preskaču pomenute procedure. Ima, naravno, agencija koje poštuju pravila i od kandidata traže osnovne i podatke o tome ko su i gde su radili, a zatim slede provere kroz kaznenu evidenciju i ocenu njihove stručnosti, obučenosti i kvaliteta – ističe naš sagovornik sa dugogodišnjim iskustvom.
Kada je reč o ugostiteljskim objektima u Beogradu, Novom Sadu i drugim većim gradovima, praksa poslovanja, međutim, svedoči o postojanju „paralelnog” sveta obezbeđenja u kom glavnu reč vode „nezvanične” i neregistrovane „agencije” za fizičko-tehničku zaštitu. Njihovi „radnici” po pravilu su ljudi sumnjivih profila, od lokalnih siledžija do poznatih kriminalaca, čiji „honorari” za veče deluju zanemarljivo u odnosu na prihode od ostalih „beneficija” koje donosi čuvanje klubova i kontrola ulaza.
– Unajmljivanje proverenih agencija često je trošak koji vlasnici nastoje da izbegnu pa za usluge angažuju „preporučene” takozvane žestoke momke koji sa svojom ekipom preuzimaju ulaz. Neretko su to lokalni batinaši, kik-bokseri amateri sa više mečeva na ulici nego u ringu i najjači momci iz teretane. Iza njih stoji kriminalni klan koji, stičući monopol nad kontrolom gostiju, omogućuje svojim dilerima da neometano uđu i prodaju narkotike. Ljudi na ulazu brinu se da niko iz suparničkog klana ne priđe lokalu zbog čega su se doslovce vodili i vode ratovi obezbeđenja oko toga ko će šta da „čuva” – kaže za „Politiku” bivši pripadnik jednog takvog tima sa radnim iskustvom u nekoliko beogradskih objekata.
Najsočniji plen za kriminalce svakako su prestonički splavovi kroz koje se za jedno veče „provalja” velika količina narkotika. Otuda obezbeđenje na beogradskim kejovima mahom radi za najprepoznatljivije likove srpskog podzemlja. Koliko je osvajanje narkoteritorije prioritet kriminalnih klanova svedoči i činjenica da su mnogi klubovi promenili vlasnike neposredno pošto su došli pod kapu ovakvih „čuvara”.
– Scenario je sledeći: obezbeđenje otvori prostor narkodilerima posle čega kriminalni klan radi potpune sigurnosti posla odluči da preuzme klub. Reketiranje kulminira ponudom za otkup lokala koju vlasnik ne može da odbije. Ortaci „čuvara” sa ulaza svako veče ulaze u klub i izazivaju tuče što ubrzo rastera goste i „obori cenu” lokalu. Vlasnik je onda prinuđen da pristane na otkupnu ponudu ili, u slučaju reketa, plati dodatnu sumu kako se incidenti ne bi ponavljali – priča naš izvor, podsećajući na slučaj jednog beogradskog splava koji je pre četiri godina bio poprište učestalih tuča u kojima obezbeđenje nije intervenisalo, a ubrzo je promenio i vlasnika.
Ratovi obezbeđenja izašli su na videlo još 2006. kada je u beogradskom „Metropolu” za doček Nove godine izbila masovna tuča i pucnjava u kojoj je učestvovalo obezbeđenje kluba, sa ovdašnjim šampionom u ultimajtfajtu. Krajem sledeće godine u prestonici je u eksploziji automobilske bombe ubijen Marko F., jedan od istaknutijih Dorćolaca koji se borio za prevlast nad prestoničkim splavovima i klubovima. Njegovi prijatelji prethodno su uhapšeni na jednom splavu pošto su razbijenim flašama nasrnuli na obezbeđenje i policiju. Mnoge kriminalne grupe u međuvremenu su osnovale sopstvene „agencije” za obezbeđenje od kojih su neke formalno prešle u legalne tokove. Poznato je da je MUP Srbije pre tri i po godine izdao dozvole za nabavku i nošenje vatrenog oružja agenciji „Total sekjuriti sistem” u vlasništvu Marka Šarića iz Pljevalja. Radnici ove agencije potom su bili angažovani na čuvanju objekata u vlasništvu odbeglog Darka Šarića, među kojima su kafe „Paskući”, restoran „Kod” i splav „H2O”.
B. V. – M. L.
[objavljeno: 08/04/2010]
Da li bi siledžije bile uhapšene da Čanak nije bio u društvu oca Strahinje Miloševića?
Izvor: Svet, 08.Apr.2010, 03:01
Sa masnicom preko desnog oka, Strahinja Milošević se juče pojavio na treningu Partizana u "Pioniru". Posle praznične pauze, crno-beli su ponovo radili pod dirigentskom palicom trenera Duška Vujoševića, a univerzitetski reprezentativac Srbije, koji se ovog leta okitio zlatom na Igrama u Beogradu,...




