Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 12.Mar.2017, 20:18 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ljubomir Živkov: L’uomo universale
Diraju me sitne mudrosti, navike i veštine koje se gube sa svakom smrću, kaže negde Borhes, i zaista, na svakoj sarani nestane i mnoštvo veština, jer ako postoji uomo universale, on živi u selu, i može biti kojeg vam drago pola... Moraš znati da kosiš, žito, detelinu, seno, ako to ne radiš pravilno, kao što igra Federer, bićeš premoren i spor, moraš znati da pokuješ kosu, kao god i sve motike, da naoštriš ljudski sikiru; >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << zeca, ako si ga već ubio, moraš ne samo pravilno i blagovremeno da odereš, nego krzno moraš stručno i da osušiš; skoro svaki punoletni seljak ume da zakolje svinju, ali je onda treba urediti; od svinčeta se koristi sve osim čekinja i krvi (na mestu jutarnjeg zločina zemlja bi danima bila drukčija), sve ostalo se koristi, od ušiju do repa, od gronika do zadnje šunke, creva daj za kobasice, isti materijal pojaviće se, osušen i proziran, leti, kad cela avlija bude mirisala na kuvani paradajz: njime će biti zapušavane flaše.
Dečurlija će svinjsku bešiku proizvesti u loptu, iako ova nije loptasta nego je, kao i naša planeta elipsoid, samo nije zatalasana, sasušeni mehur će od šutiranja ubrzo pući, otuda možda i potiče čvrsto uverenje da će ti pući bešika ne stigneš li blagovremeno do školskog nužnika.
Deo svinčeta je odlazio u sušaru, deo u salamuru, ispečene krmenadle su na hladnom, zatopljene u masti iz istog organizma; prave se pitije, kobasice, bele, crne, čvargle, čvarci, obično se narednog dana topi mast, ali kad misliš da je gotovo sve, da je iz nesrećnih svinja izvučeno i iskorišćeno sve, evo opet sadžaka, evo vatre ispod bakrača: kuva se sapun.
Moja baba Tina završila je dva razreda škole u Orlovatu, a slovila je za najvećeg znalca kad je kuvanje sapuna bilo u pitanju. (Kakva je bila prtena torba u kojoj je četiri semestra nosila tablice, možda jedan propis i plajvaz, šnuftiklu, u kom je uzrastu saznala tajnu kuvanja sapuna?)
Nije išla u crkvu, iako je bila umereno pobožna, nije izlazila na sokak da trebi pasulj ili mak u društvu (žene bi shodno dogovoru kojem nisam nikad prisustvovao složno iznele maune i čaure pred nečiju kuću, u lad, i tu bi, reč po reč, punile svaka svoju šerpenju makom ili zrnima pasulja, pri čemu bi bila pretresana goruća seoska pitanja: preljube, naravi, pijanice, vandrokaši, slepci, lenjoši, ko je vodeća šnajderka, čija je snajka manula...). „Nemam ja kade da vezivam šepuće...“, govorila je baba. Tako sam saznao množinu te zbirne imenice, znatno pre polaska u školu, šeput je za babu bio simbol kaćiperstva i dokolice; kao kakva igumanija bez kaluđerica i bez manastira trebila je pasulj i grašak sama u šupi, nadzirući ono što je na šporetu. Iz kuće je izlazila samo da u nečijoj avliji službeno proceni kako ide kuvanje sapuna. Procedura jeste bila poznata, ali je trebalo da stručnjak u kritičnom momentu pogleda vrelu smesu, da kaže treba li još nešto da se doda i, što je najvažnije, koliko još dugo treba da se kuva. Tada bi baba prepasala drugu, svečaniju kecelju, i odlučnim korakom veštaka odlazila da kaže svoje, to su bili njenih petnaest minuta slave, možda i samo deset. Nisam nikad otišao sa njom, kao što nisam nijednom zavirnuo u bakrač kad bi ona počinjala da kuva sapun, za magiju bih se zainteresovao tek kad bih iz bakrača osetio prijatan i jedinstven miris, koji se jasno odsekao od dotad svudprisutnog vonja masti i sala nakon svinjokolja.
U školi nam reč nisu rekli o tom sapunu koji je od šuge, znoja i prljavštine sačuvao hiljade ljudi; njime su oprani hektari posteljine, sukna i koječega, a nisam nikad pitao šta se dodaje tim poslednjim ostacima svinjokolja, morala je u sapun ulaziti i kakva kupovna špecija, koja – ne znam. Sipan u posebne drvene kalupe sapun će na tavanu biti dok se ne stvrdne: bila je to naša hemijska industrija.
Serijal "Dopisnica iz Banata" možete pratiti svake nedelje na Prvom programu RTV u 14.50.
Sve dosadašnje priče Ljubomira Živkova možete pronaći u sekciji BLOG.
Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...








