Izvor: Nezavisne Novine, 04.Jan.2016, 20:50   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Godina civilizacijske sramote

Godinu 2015. obilježili su ratovi, terorizam, egzodusi, sankcije i bodljikava žica na granicama Evrope! Bila je to najgora godina od početka 21. vijeka. Ružna najava za budućnost! Mogla je visoka predstavnica za Evropsku uniju Frederika Mogerini i to zapisati na svom portalu!

U 2015. godini ratovi su zapaljeni na tri kontinenta - Africi, Aziji i Evropi. Četiri velike države, sa oko sto miliona stanovnika, su uništene >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << (Irak, Libija, Sirija i Ukrajina). Više miliona ljudi je u bjekstvu od ratnih razaranja. Za samo dva mjeseca u Evropu je iz Sirije došlo preko sto hiljada izbjeglica. Evropa, kolijevka civilizacije i oaza ljudskih sloboda i prava, ograđivala se bodljikavom žicom da bi se zaštitila od nesrećnika koji traže spas. Sredozemno more je u 2015. bilo grobnica brodolomnika koji su u Evropu bježali od bijede i rata. Samo u jednom mjesecu (aprilu) utopilo se 1.300 izbjeglica. Za to vrijeme su proizvođači rata u Vašingtonu ćutali, a njihovi trabanti u Briselu smišljali kako da osiguraju svoje granice od velike seobe naroda.

U 2015. Evropska unija je uvela sankcije Rusiji. Rusija je sličnu vrstu rata objavila Turskoj. Ujedinjeni teroristi svih zemalja ritualno su odsijecali glave i sijali smrt po cijelom svijetu. Nevini ljudi ginuli su u Parizu, Tunisu, Španiji, čak i u Sarajevu. Pariz su u novogodišnjoj noći čuvali vojska i policajci. Njujork i Brisel su bili u vanrednom stanju. Zbog prijetnji terorista zatvarani su metroi i otkazivani novogodišnji vatrometi. Svijet je u vanrednom stanju!

Hroničar svjetskih zbivanja mogao je mirne savjesti zapisati da je godina 2015. godina civilizacijske sramote! I godina velikog civilizacijskog poraza Evrope!

Ko je odgovoran za ovakvo stanje civilizacije koja se ponosila demokratijom, slobodom i jednakošću? Šta se dogodilo sa civilizacijskim vrijednostima kojima smo se ponosili i u ime kojih smo izlazili na izbore? Gdje se izgubila ta demokratija u kojoj vlada narod!? Gdje je ta američka sloboda i izuzetnost u koje smo vjerovali mrzeći diktaturu proleterijata i socijalizam bez ljudskog lika? Da li je ovo civilizacija bez odgovornosti? Zašto ćute hrišćanske crkve? Zašto ne dižu glas u odbranu Oca (pred kojim smo svi jednaki), Sina (pred kojim smo svi braća) i Duha (pred kojim smo svi slobodni)? Kud ide ovaj svijet?

Šta nas čeka u 2016? Da li smo se oprostili od političkog ludila 2015, ili ćemo biti svjedoci još dubljeg propadanja?

Ćutanje i muk su siguran znak da je svijet posrnuo, obesmišljen i bezidejan. Politike zasnovane na demokratiji više ne postoje. Ono što gledamo je privid politika. Malim državama u ime velikog profita vladaju domaći i strani protektori.

Godina koja je iza nas najavljuje čovjekove tragedije biblijskih razmjera. Razaranja i rasula se šire kao požar. Razoreni su Avganistan i Libija. U ruševinama su drevne civilizacije Irak i Sirija. Drevni grad Palmira se zatire krampovima ludaka. Potresne slike razorenog iračkog grada Ramadija ne dodiruju dušu i srce zapadnog čovjeka. On na mjestu ruševina, izgleda, već vidi naftne bušotine. Za zapadni svijet mrtvi civili u dalekim zemljama su statistička brojka.

U ratovima koji su vođeni u 20. vijeku stradalo je 187 miliona ljudi (Zbignjev Bzežinski, 1993.). Ovu mračnu brojku bi 21. vijek mogao nadmašiti. Štetu od porušenih mostova, bolnica, fabrika i cijelih gradova još niko nije izračunao. Ima li cijenu ovo rušilačko ludilo? Ako je 20. vijek bio vijek "megasmrti", 21. bi mogao biti vijek "megarazaranja".

Borba protiv terorizma gurnuće u stranu sve ostale probleme čovječanstva. S ratom protiv terorizma demokratska društva srljaju u novu diktaturu. U ime borbe protiv nevidljivog neprijatelja gušiće se građanska i demokratska prava širom svijeta. To će, po svemu sudeći, biti glavno obilježje onoga što je ostalo od politika. Na pomolu su novi oblici fašizma. U tom haosu bezumlja profitiraće industrija rata koja je poodavno pola planete pretvorila u svoju operativnu jedinicu.

U tom sveopštem rasulu sa politikom nestaje i pravo. Međunarodno javno pravo danas postoji u tragovima. Krivično pravo prelazi u ruke međunarodnih ad hock tribunala. Radno pravo bi se prije moglo nazvati pravom korporativne sigurnosti i profita, nego pravom zaposlenih. Brak više nije zajednica muškarca i žene... I tako redom.

U tom haotičnom kovitlanju tetura danas dezorijentisani čovjek.

Neka mu je srećna nova 2016. godina!

Nastavak na Nezavisne Novine...