Izvor: Blic, 26.Apr.2010, 01:20 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Džomba na putu
Ovaj tekst nastaje par sati pre odigravanja fudbalske utakmice u Kuli između tamošnjeg Hajduka i beogradske Crvene zvezde. Međutim, za ono što hoću da napišem nije bitan rezultat utakmice, pa ni to da li će se odigrati s obzirom da uprava beogradskog kluba preti da igrači neće na teren ukoliko na tribinama ne budu i njihovi navijači.
Predviđenih 300 karata za navijače Zvezde otkupio je izvesni Nikola Džomba, „alfa i omega” kuljanskog fudbala, >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << vlasnik, sponzor i tata od kluba, bacio ih valjda u đubre ili ih je tek strpao u džep, ali u svakom slučaju nema više karata za ograđeni prostor na severnoj tribini kuljanskog stadiona, gde se gostujući navijači strpaju u neku vrstu tora, pa ih policija lakše kontroliše.
Istina, samo u agresiji spolja, ka navijačima protivničkog tabora, dok je nemoćna ako reše da se poubijaju međusobno, što se umalo dogodilo baš na stadionu Crvene zvezde, zbog čega je klub kažnjen da igra pet utakmica bez prisustva navijača, a sad je Džomba dodao na kaznu još jednu utakmicu.
To, tvrde nadležni, nije dozvoljeno, ali ni Džombino ponašanje nije daleko od zdrave pameti: sve ovo s navijačima odavno je prevazišlo fudbalsku igru, nadmetanje 22 igrača, i pretvorilo se u neku vrstu orgijanja u dobroj meri kriminalizovanih grupa pod patronatom sportskih klubova, odnosno njihovih uprava koje i same strahuju od Frankenštajna kog su kreirale - navijači hoće da biju, pa i da ubiju, a Zvezdini navijači su posebno ljuti, mada im za to nije potreban neki poseban razlog.
Kako se saznaje, pišu prestonički mediji, Džomba je od policije zatražio i da zabrani približavanje stadionu u Kuli svima koji nemaju kartu. On je prvo tražio da se meč igra pred praznim tribinama jer ne može da garantuje bezbednost, a potom je najavio da će cena jedne ulaznice biti čak 10.000 dinara, ali su se karte prodavale po ceni od 1.500 dinara.
Sasvim je mogućno da sve ovo nema veze s bezbednošću već da Džomba isteruje neke svoje račune sa Zvezdom, odnosno njenom upravom, pa „preduzima mere iz svoje nadležnosti”, a to mu se može jer je gazda kuljanskog pikanja lopte i ima da se igra kako on kaže.
O navijačima je napisano već hiljade stranica i nemam šta da dodam informacijama efektno sabranim u „Insajderu”, zbog čega je koleginica Brankica Stanković dobila policijsku pratnju da je štiti od ljubitelja fudbala jer im je ugrozila onu drugu vrstu biznisa koja se skriva iza navijačke marame - od iznuda do dilovanja drogom.
Onda je neki sud presudio da su je navijači tek vređali uzvikujući na stadionu „Ti si prava zmija, proći ćeš kao Ćuruvija”, odnosno da to nije bila pretnja.
Da je sud pozvao gospodina Džombu za veštaka, kao stručnjaka za igre oko fudbala, možda bi se uverio da je to skandiranje trebalo ozbiljno shvatiti, ako je već sudskom veću koje je sve to ocenilo kao vređanje bilo nedovoljno, primera radi, ubistvo Brisa Tatona, prebijanje onog nesrećnog policajca, kamenovanje vozova i autobusa gradskog prevoza iako sudije nikad nisu videle svojim očima kako se zbog hiljadu navijača ispred stadiona postrojava na stotine žandarma zabrinutih za sopstvenu bezbednost.
Gospodine Džomba, mogao je da pita sudija, recite nam kao iskusni fudbalski radnik, čovek iznutra, a ovde u ulozi sudskog veštaka, da li je to što su navijači vikali - uvreda ili pretnja?
Poštovani sudija, pa to zna svako dete u Srbiji!




