DŽAJIĆ: NOSIM OŽILJKE NA DUŠI!

Izvor: Kurir, 31.Dec.2011, 07:49   (ažurirano 02.Apr.2020.)

DŽAJIĆ: NOSIM OŽILJKE NA DUŠI!

Dragan Džajić u novogodišnjem intervjuu za Kurir otkriva koliko mu znači Crvena zvezda, kako je otišao i kada namerava da se vrati u voljeni klub, te kako misli da će se okončati sudski proces protiv njega.

Čovek koji je u Zvezdi proveo 42 godine.

Dragan Džajić  u novogodišnjem intervjuu za Kurir otkriva koliko mu znači Crvena zvezda, kako je otišao i kada namerava da se vrati >> Pročitaj celu vest na sajtu Kurir << u voljeni klub, te kako misli da će se okončati sudski proces protiv njega.


Koliko vam je teško što Crvena zvezda nema glavnu ulogu u srpskom fudbalu?

- Teško mi je! Bio sam u klubu 42 godine i nije prijatno sedeti i gledati Zvezdu kad nije prva. Verujte, svakom iskrenom zvezdašu je teško.

Šta Zvezda treba da uradi da opet bude najbolja u zemlji?

- Ne volim da delim savete. Pogotovo javno. Gledam da budem što diskretniji, da ne povredim nekog. Imam svoje mišljenje, ali ne bih ga iznosio javno.

Vidite li sebe opet na Marakani?

- I kad nisam bio tamo, uvek sam bio u Crvenoj zvezdi. S Marakane nikad nisam odlazio. Uvek znam gde mi je mesto i kako treba da se ponašam.

Ko je kriv za propast srpskog fudbala, koji se poklopilo s vašim odlaskom?

- Ne bih da tražim krivce. Po nekom svom dubokom uverenju, reprezentacija ima 25 dobrih igrača, od kojih može da se napravi tim za velika dela. Crvena zvezda i Partizan moraju da nastoje da svake godine igraju Ligu šampiona ili Ligu Evrope i da uvek imaju kvalitetne ekipe.

Da li je bilo pritisaka i da li je bio izrežiran vaš odlazak iz Zvezde 2004. godine?

- Veći je pritisak bio u godinama posle, pa i sad, da se ne vratim. Bilo je ljudi koji su tada želeli da odem. Nije me neko terao, sam sam doneo odluku o odlasku. Bio je to moralni čin.

Kako onda gledate na urušavanje Crvene zvezde posle vašeg odlaska?

- Kad su me sklonili, počeli su da ruše Crvenu zvezdu. O tome govore sve činjenice, pa ne bih da se ponavljam. Dovoljno je videti ko je sve prodefilovao kroz Zvezdu, od rukovodilaca i sponzora do igrača.

Pominjao se tada dug kluba od milion evra, šta je prava istina?

- Prava istina je u papirima! Kad sam odlazio iz Zvezde 1. oktobra 2004, dug je bio 1,2 miliona evra, s tim da smo mogli da naplatimo tri miliona evra od prodaje Vidića moskovskom Spartaku kad smo hteli. To je moja odbrana, plus generacija igrača koju sam ostavio iza sebe, a čija je vrednost bila 40 miliona evra.

Kako gledate na čin vašeg hapšenja, da li ste morali da bude snimani dok vam stavljaju lisice na ruke?

- Katastrofalno i poražavajuće... Nisam ravnodušan u vezi s tim. Kome je trebalo da me drži u marici s lisicama na rukama deset minuta, da me slika i ponižava? Ostali su ožiljci na duši. Razboleo sam se. Najbolje bi bilo da testiraju narod. Da narod kaže šta misli o hapšenju. Pokušavam to da izbrišem, ali nije moguće.

Kako je jednoj legendi bilo u zatvoru, jeste li ikad pomislili da ćete i to iskusiti u životu?

- Nikad! Stvarno nikad. Nijednom na tako nešto nisam pomislio. To je za mene bilo kao grom iz vedra neba.

Kako je porodica podnela sve što vam se tada desilo?

- Ćerke su sazrele i odrasle preko noći. Bile su jake i hrabre. Plašio sam se za njih, kao i za suprugu, majku, ćerku. Supruga je na svoj način sve to preživela, jer je radila u tužilaštvu, sa ljudima koji su joj uhapsili muža. Prijatelji su mi od majke krili da sam uhapšen.

Kad će biti okončan sudski proces protiv vas?

- Ne znam! Važno je da iz svega izađem čist. Treba pitati te igrače da li im je Dragan Džajić uzeo novac. Očekujem da će se sve završiti onako kako pravda nalaže - da će me osloboditi!

Koliko vam je značila podrška javnosti i Verice Barać?

- Mnogo. Bilo je medija koji su me razapinjali, ali i onih koji su pisali istinu, poput Kurira. Isto tako, Verici Barać sam zahvalan za ceo život. Samo je žena tog karaktera i moralnih sposobnosti mogla u to vreme da stane u moju zaštitu.

Kako vratiti zdrav rivalitet između Zvezde i Partizana?

- To može da se uradi. Činjenica je da imamo dva velika kluba, dva velika rivala. Odgovornost za odnose između klubova je na rukovodiocima, ali i medijima. Treba birati prave reči kad se priča o naša dva najveća kluba. Ubeđen sam da će vremenom sve između Zvezde i Partizana biti civilizovano i kulturno.

Pamtim zlatnu 1991.

Koliko vam sa ove distance znače titule osvojene u Bariju i Tokiju?

- Za ceo život! Titule osvojene 1991. značiće mi do kraja života. Voleo bih da Zvezda to ponovi. Peče me jedino što titulu evropskog šampiona nisam uzeo kao igrač. Isključen sam na pravdi boga protiv Karl Cajs Jene 1971. godine. Zaslužili smo tada, predvođeni Miljanom Miljanićem, da uzmemo trofej.

Bari nam nikad neće oprostiti!

Da li je istina da ste Vladimiru Cvetkoviću posle osvajanja Kupa šampiona rekli: „Bari nam nikad neće oprostiti“?

- Jesam! Bilo je to u razgovoru između nas dvojice. Obojica smo bili veliki sportisti i znali smo da uspeh donosi veliku radost, ali i zavist kod nekih ljudi. Kod nas Srba, nažalost, prevladalo je ovo drugo.

Nastavak na Kurir...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Kurir. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Kurir. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.