Izvor: Sportski Žurnal, 07.Avg.2011, 14:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Budućnost srpskog fudbala – Janković i Marković
JANKOVIĆ: SA ZVEZDOM DO LIGE ŠAMPIONA
Milko Đurović, Filip Janković, Dejan Stanković, pa svi ostali. U revanšu protiv Ventspilsa mladi vezista, u trenutku kad je imao samo 16 godina šest meseci i 18 dana, ušao je u istoriju Crvene zvezde, smestivši se među najveće asove kao drugi najmlađi debitant.
Ulaskom u igru umesto Kadua jedan od najtalentovanijih igrača Srbije, izdanak škole crveno–belih, ostvario je dečački san.
– Taj momenat ne može rečima da se opiše, mora da se doživi. Debitovati pred 40.000 ljudi, od kojih sam dobio snažan aplauz je fenomenalna stvar. Ostvarenje dečačkog sna – počeo je priču Janković.
Treme uopšte nije bilo, videlo se i po potezima na terenu.
– Kad me je trener Prosinečki poslao na zagrevanje nisam mogao da verujem. Nije bilo vremena da razmišljam, morao sam da se dobro zagrejem, a kad sam ušao, iskreno, tremu nisam osećao. Možda zato što imam samo 16 godina...
Pre izvesnog vremena bio je u kampu slavnog madridskog Reala, u kojem bi voleo jednog dana da zaigra, pre toga ima nekoliko ciljeva sa Crvenom zvezdom.
– Moja želja je da obučem dres Reala, jednog dana će se to sigurno ostvariti, a voleo bih i da osvojim Ligu šampiona. Naravno sa Crvenom zvezdom. Ove sezone to nije izvodljivo, pa ću se zadovoljiti sa titulom i ulaskom u Ligu Evrope. Mislim da možemo da prođemo Ren, nije tako ljut kako se čini – našalio se na kraju mladi Filip Janković, od kojeg u Crvenoj zvezdi očekuju da u skorije vreme postane nosilac igre.
MARKOVIĆ: OSTAVIĆU TRAG U PARTIZANU
Ne brinite za budućnost – tu je Lazar Marković! Prekomandom kadetskog reprezentativca u prvi tim Partizan je opravdao najave o podmlađivanju ekipe, a dečak iz Čačka na prečac zadovoljio kriterijume stroge publike i najavio da ga čeka blistava karijera.
Sve što je pokazao u tom kratkom periodu staje u jednu reč. Fantastično. Pokretljiv, hitar, fudbalski drzak, maštovit, odigrava iz prve i ne petlja poput starijih kolega...
– Krajem maja bio sam u školi kad me je trener Zvonko Popović obavestio da ću u Lučanima, na proslavi titule, debitovati za prvi tim. Bilo mi je drago, ali tu vest nisam prihvatio kao opterećenje. Ubeđen da vredim, nisam dozvolio da me trema sputa.
A očigledno i ume.
– Tako kažu... Ne pratim forume, ne čitam komentare, ali mi ljude prenose da me navijači hvale. Neću se uobraziti. Znam da je na prelazu iz mlađih kategorija u prvi tim pregršt talenata „nestalo” sa fudbalske mape, mada to meni ne može da se desi. Verujem u sebe i sve dok budem slušao trenere i ljude iz kluba, ponavljajući ono što sam radio do sad, neće biti zime.
Pre tri sedmice parafirao je vernost Partizanu na pet godina, međutim, imajući u vidu da su talenti poput Jovetića i Ljajića brzinom komete odlazili iz Humske, a Matija Nastasić nije dočekao ni sekund u prvom timu, jasno je da će Topčidersko brdo napustiti pre tog roka.
– Ostajem ovde sve dok budem potreban Partizanu! Želim da ostavim trag u voljenom klubu, da se dokažem, opravdam poverenje čelnika i struke koja mu ukazuju šansu.
Nastavak na Sportski Žurnal...









