Izvor: Deutsche Welle, 25.Nov.2020, 23:34

Maradona – golovi kao pesme

Mnogima će u sećanju ostati kao najveći fudbaler svih vremena – Dijego Armando Maradona. „Zlatni dečko“ ili „Božja ruka“, umro je u 61. godini.

Onaj ko želi da razume Maradonu, morao bi da da odgleda utakmicu četvrtfinala Svetskog prvenstva u fudbalu 1986. između Argentine i Engleske. Jer, tih 90 minuta odigranih u Meksiko Sitiju sa kao ubrzani snimak života Argentinca. Života čoveka, koji je bio fudbalski genije, ali i majstor skandala.

Nikada to >> Pročitaj celu vest na sajtu Deutsche Welle << dvoje nije bilo toliko blizu kao tog 22. juna 1986. godine. Pred 100.000 gledalaca, na dupke punom Stadionu Asteka, po žestokoj letnjoj žezi, atmosfera između dve nacije dodatno je bila podgrejana zbog rata oko Foklandskih ostrva početkom osamdesetih godina.

„Gol kao pesma“

Bio je 51. minut igre: jedan Englez pokušao je da spasi situaciju i vratio je loptu u pravcu sopstvenog gola. Nema sumnje da bi ključni čovek engleske reprezentacije Piter Šilton uhvatio loptu. Ali, onda je uleteo mali čovek u tamnoplavom dresu, skočio visoko, u poslednjem trenutku podigao pesnicu, i loptu prebacio preko zatečenog golmana u mrežu.

Argentina je povela sa 1:0. Linijski sudija nije primetio ništa. Malo kasnije, Maradona je, nakon solo prodora preko pola terena, Gaučose doveo do vođstva od 2:0. Stručni fudbalski svet je jedinstven: bio je to jedan od najlepših golova u istoriji fudbala. „Un gol como un poema“ (gol kao pesma) – rekao je tada argentinski komentator.

Argentina je utakmicu odlučila u svoju korist rezultatom 2:1 i kasnije postala svetski šampion pobedivši u finalu Nemačku sa 3:2. Ali, ceo svet je diskutovao o prvom Maradoninom golu. I sam Maradona je na neki način priznao svoj nesportski potez.

Maradona sa peharom - Mudnijal 1986.

„Božija ruka“

„Bio je to gol malo Maradoninom glavom, malo Božijom rukom“, rekao je Dijego Maradona reporteru nakon utakmice. Izgleda da je i tu važilo pravilo: cilj opravdava sredstva. Od „Zlatnog dečaka“ postao je „Božja ruka“. Kasnije je pevao i pesmu „La mano de dios“ (Božja ruka).

Dijego Armando Maradona rođen je 30. oktobra 1960. kao četvrto od osmoro dece u siromašnoj porodici u Lanusu, pored Buenos Ajresa. Za reprezentaciju je debitovao već sa 16 godina. Vrhunac je bio Mundijal u Meksiku 1986.

- pročitajte još: Napulj - Maradonino svetilište

Ali ipak, najbolji deo njegove karijere je period u italiijanskom Napulju od 1984-1991. Maradona je značajno doprineo prvim dvema titulama prvaka u istoriji Napolitanaca.

U dresu Napulja

Međutim, i danas se spekuliše o tome odakle je došla tada neverovatna suma od 21 milion nemačkih maraka (danas oko 11 miliona evra), koje je za njega platio predsednik Napulja Korado Ferlaino. U to vreme Maradona navodno održava kontakte sa Kamorom, napuljskom mafijom, i počinje da uzima kokain. Kokain mu u više navrata „dolazi glave“, a 1991. je to što je bio pozitivan na test na kokain bio razlog za raskid ugovora sa Napuljem.

- pročitajte još: Porez deli Maradonu i Napulj

Droga je okončala karijeru

Njegova karijera fudbalera završava sredinom 1990-ih u Argentini. A karijera reprezentativca bila je okončana tri godine ranije. Na Svetskom prvenstvu 1994. u Sjedinjenim Američkim Državama, Maradona je suspendovan zbog dopinga.

Zbog konzumiranja kokaina i gojaznosti, u januaru 2000. pretrpeo je težak srčani udar. Potom je otišao na Kubu kod svog prijatelja Fidela Kastra na detoksikaciju. Na svojoj oproštajnoj utakmici 2001. godine izjavio je: „Fudbal je najlepši i najzdraviji sport na svetu. Ja sam u to posumnjao i zato sam morao da platim.“

Na detoskikaciji kdo Kastra

Četiri godine kasnije ponovo je u kritičnom stanju prebačen u bolnicu, ovaj put zbog visokog pritiska, otežanog disanja i upale pluća. Glasine da je opet u pitanju droga demantovali su iz njegovog okruženja, ali iste godine po sudskom nalogu odlazi na duže vreme u kliniku za odvikavanje od droga u blizini Buenos Ajresa.

Bez uspeha kao trener

Nakon operativnog zahvata smanjenja želuca, Maradonino zdravstveno stanje se poboljšalo. Dobio je šou na televiziji „Noć desetke“ (zbog broja 10 koji je nosio) i počinje da radi kao trener. No, nije bio ni blizu svojih fudbalerskih uspeha. Na Svetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici Argentici su ispali u četvrtfinalu, nakon što su izgubili od Nemačke.

U julu 2010. smenjen je sa mesta selektora argentinske reprezentacije. Angažman u kuvajtskom klubu Al Vasl završen je takođe zbog izostanka uspeha.

Statua i grafit u Buenos Ajresu

Dijego Maradona je od 1989. do 2004. bio u braku sa svojom ljubavlju iz mladosti Klaudijom Viljafanje. Dobili su dvoje dece. Ima još jednog sina iz vanbračne veze, kojeg je poznati otac prvi put video kada je dečak imao 17 godina.

Uprkos svim svojim nedostacima, uprkos svim skandalima – Argentinci obožavaju „svog“ Dijega Maradonu. Ali, ne samo zbog njegovog fudbalskog genija, već i zbog toga što im je uvek davao osećaj da je jedan od njih, sa istim brigama i nevoljama, i sa istim slabostima i oesćanjima.

Dijego Armando Maradona umro je 25. novembra 2020. 11. u 61. godini od posledica infarkta, saopštili su njegovi advokati. U poslednje vreme imao je velikih zdravstvenih problema, a pre nekoliko nedelja morao je da se podvrgne i operaciji na mozgu.

I dan danas važi kao košmar za Brazil, svetsku fudbalsku silu, koja te godine na Svetskom prvenstvu gubi od, u ono vreme, potpunog autsajdera Urugvaja! Mrtva tišina zavladala je Marakanom u Riju. Uplakani navijači na tribinama čuvenog stadiona, neposredno nakon rezultata 2:1 i gola Alsidesa Edgarda. Pri tome je remi bio dovoljan za "prolazak" Brazila.

Nijedna fudbalska reportaža nije toliko puta emitovana i citirana, kao delovi prenosa utakmice, koju je komentarisao Herbert Cimerman. Bilo je to finale odigrano protiv favorizovane Mađarske, a rezultat je, krajnje neočekivano, Nemcima doneo pobedu na Svetskom prvenstvu u Bernu.

Kralj fudbala se po prvi put pojavljuje na velikom stadionu. Sa 17 godina Pele je na terenu bio u punoj snazi, izrazito energičan i živahan. Reprezentaciji donosi titulu šampiona i postaje najmlađi pobednik na Svetskom prvenstvu u istoriji fudbala. U brazilskom dresu je igrao na četiri prvenstva. U svojoj karijeri je ostvario 1.284 golova i odigrao 1.375 utakmica.

Godine 1966. je nakon produžetaka na Vembli stadionu okončana finalna utakmica između Engleske i Zapadne Nemačke, rezultatom 4:2. Hurst je loptu poslao u gol, ali ona nije prešla gol liniju. Sudije poništavaju pogodak. Nemačkoj te godine izmiče pobeda na prvenstvu.

Polufinale Svetskog prvenstva u Meksiku. Italija protiv Nemačke. Uprkos neverovatnoj vrućini, meč nije prekidan. Kažu da je napolju bilo i do 50 stepeni. Dva puta je dolazilo do smene vođstva. Šansi za golove bilo je iz minuta u minut. Ipak, ti trenuci se smatraju crnim poglavljem nemačkog fudbala, Uprkos produžecima, Nemačka gubi 3:4.

Te godine je u okviru Svetskog prvenstva odigrana čuvena utakmica protiv rivala Holandije. Gerd Miler spasava nemački tim i nakon igre u defanzivi, ostvaruje gol, donevši drugu pobedu svojoj ekipi (rezultat 2:1) i to na domaćem terenu. U prethodnoj rundi ekipa Zapadne Nemačke gubi od tima DDR-a. Bio je to jedini susret reprezentacija tada podeljene zemlje.

Sa prenosa meća protiv Austrije, ostaće upamćen i urlik komentatora Edija Finera, koji nije uspeo da sakrije svoje zadovoljstvo pobedom nad Nemcima, u trenucima kada reprezentativac Hans Krankl postiže gol. Utakmica je okončana rezultatom 3:2. Reč je o priličnom gorkom porazu za Nemce, pored ostalog i ybog činjenice da su izgubili od svog suseda, koji su obično bolji u zimskim sportovima.

Dva istorijska gola u jednoj utakmici postiže Maradona. Prvi gol je već uneo oduševljenje među fudbalere argentinske reprezentacije i fanove na tribinama. Međutim, samo par minuta kasnije, mali Argentinac u samostalnoj akciji dugoj oko 60 metara, šutira i postiže i drugi gol, koji će kasnije biti proglašen golom veka. Rezultatom 2:0 savladan je tim iz Engleske a u finalu zaustavljaju Nemce sa 3:2.

Jedan prekršaj ima posebnu težinu u istoriji ovog takmičenja. U "Seviljskoj noći", Francuz Patrik Batiston tokom polufinalne utakmice prolazi pored golmana nemačke reprezentacije Tonija Šumahera, koji ga udara svog snagom, izbija mu dva zuba i ostavlja u nesvesti. Šumaher se kasnije izvinio zbog nasilništva, čak je Batistonu bio gost na venčanju.

Nemačka u Italiji postaje svetski prvak, zahvaljujući jedanaestercu Andreasa Bremea, u utakmici protiv Argentine. Međutim, u osmini finala, tokom meča sa Holandijom dolazi do incidenta. Frank Rijkard pljuje Rudija Felera. Obojica dobijaju crveni karton. Kasnije su TV kamere otkrile da je za skandal kriv isključivo holandski fudbaler.

Nemačka letnja bajka završila se pobedama protiv Argentine, Engleske i Italije, koja će na kraju ipak osvojiti titulu svetskog prvaka. Istovremeno, u svojoj poslednjoj utakmici, Francuz Zinedin Zidan, ostaje upamćen po incidentu u kojem se sveti italijanskom igraču Marcu Materaciju, jakim udarcem glavom u njegove grudi.

Vuvuzele su zujanjem poput stršljenova obeležile gotovo sve utakmice Svetskog prvenstva u Južnoj Africi, prvog na tom kontinentu. Španija ostvaruje pobedu nad holandskim timom i postaje prva evropska reprezentacija, koja osvaja titulu ovog prvenstva van Evrope.

Autor: Olivia Gerstenberger

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Nastavak na Deutsche Welle...






Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Deutsche Welle. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Deutsche Welle. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.