Izvor: Vostok.rs, 20.Mar.2012, 12:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Šta smeta Moskvi i Vašingtonu da se dogovore
20.03.2012. -
Krajem februara ove godine pošlo mi je za rukom da boravim na nekoliko ekspertskih manifestacija u SAD. Uoči predsedničkih izbora u Rusiji Ameriku je posetilo mnogo ruskih stručnjaka u oblasti politikologije, sociologije, međunarodnih odnosa. I to je sasvim prirodno, pošto su se kako američka elita, tako i široki krugovi javnosti u SAD interesovali za vrlo aktualni krug pitanja: šta se ipak dešava u Rusiji, koliko su jake pozicije Vladimira Putina, šta želi >> Pročitaj celu vest na sajtu Vostok.rs << i šta može opozicija, kako će biti organizovani izbori i kakve će biti dugoročne posledice političkih procesa koji se odvijaju u našoj zemlji?
Ton izlaganja eksperata iz Rusije bio je različit, zabeležene su velike razlike u mišljenjima. Govornici su se osećali prilično slobodno, pošto su mnoge manifestacije bile zatvorene za štampu, ili se format rada predstavnika medija ograničavao takozvanim ”Četemhauzovim pravilom”. Pri tome mnogi izlagači, kritikujući predizbornu kampanju ruskog premijera, optužili su ga za iracionalni antiamerikanizam. I, naravno, tim povodom su izražavali bojazni vezane za budućnost rusko-američkih odnosa.
Zaista, u predizbornom periodu Vladimir Putin je uputio SAD dosta kritičkih strela. Ipak, smatra da se to desili ne zato što je premijer agresivno raspoložen prema Americi. On žali što Rusiji i SAD do danas nije pošlo za rukom da formiraju efikasan sistem saradnje u političkoj, ekonomskoj i vojnoj sferi, da pod nju podvedu stabilan temelj, da postanu ne samo partneri, već možda i saveznici. U svakom slučaju, upravo o tome je predsednički kandidat pisao u svom članku u listu ”Moskovskie Novosti”.
Osim toga, Putin nije privatno lice, već nacionalni lider koji je na kraju pobedio na izborima. Zato je njegova predizborna retorika odražavala ne samo njegovo lično mišljenje, već i poglede miliona građana Rusije, koji se odnose prema politici SAD sa određenom sumnjom. I treba reći da za to postoje sve osnove.
Rusko-američki odnosi od trenutka okončanja hladnog rata prošli su više etapa. Romantizam s početka 90-ih smenila je duboka kriza izazvana balkanskim ratovima NATO-a i prvim proširenjem alijanse na istok. Pokušaji da se poboljšaju odnosi posle sastanka dvojice predsednika u Ljubljani završen je istupanjem SAD iz sporazuma o PRO, intervencijom u Iraku, drugim talasom ekspanzije Severnoatlantskog bloka, američkom podrškom obojenih revolucija u Srbiji, Gruziji i Ukrajini. Konačno, najniža tačka odnosa između naših zemalja bio je avgustovski rat 2008. godine. Kao posledica pojavio se sasvim objašnjiv netagivni imidž SAD u svesti većine ruskih građana. I Vladimir Putin nije mogao da ne reaguje na bojazni svojih birača.
Želim da skrenem pažnju na strateški aspekt problema. Od 1990. godine, uprkos obećanjima zapadnih lidera datih u procesu ujedinjenja Nemačke, NATO blok približio se ruskim granicama. Alijansa je primila u svoje redove ne samo bivše članove Organizacije varšavskog ugovora, već i tri pribaltičke republike koje su ranije bile u sastavu SSSR. A u neposrednoj blizini od vitalnih centara u našoj zemlji počinje da se postavlja snažna vojna infrastruktura protivraketne odbrane, koja ubuduće može da oslabi odbrambenu sposobnost Rusije.
Čini se, restartovanje odnosa između Rusije i SAD, započeto 2009. godine, oživelo je nade u formiranje jake platforme za rusko-američku saradnju. U svakom slučaju, kako u ruskom, tako i u američkim ekspertskim krugovima tim povodom mogao je da se zabeleži određeni entuzijazam. Projektima poboljšanja odnosa Moskve i Vašingtona bavili su se mnogi stručnjaci. Mnogo od onoga što je bilo urađeno ubuduće može da bude iskorišteno za poboljšanje rusko-američkih odnosa. Ipak slabo mesto takvih projekata je nedovoljno uvažavanje uloge vojne bezbednosti u odnosima između RF i SAD. A ona je ključna.
Radi se o tome što naše dve zemlje praktično ne zavise jedna od druge, kako u ekonomskom, tako i u političkom pogledu. Trgovinska razmena između nas nije tako velika. Imamo drugačiji mentalitet i političku kulturu. Mi, kao i ne baš veliki broj drugih zemalja, u punoj meri koristimo ono što se naziva državni suverenitet — nezavisan od SAD (kao što oni ne zavise od nas). Drugim rečima, jedni u odnosu prema drugima predstavljamo političke i ekonomske jedinice same sebi dovoljne.
Jedino pitanje u kojem Mosvka zaista zavisi od Vašingtona, i naprotiv, jeste problem vojne bezbednosti. Rusija i SAD su do danas dve zemlje od kojih zavisi globalna stabilnost, zasnovana na odvraćanju. Naravno, za poslednjih 20 godina ova tema je u određenoj meri zamazivana. Smatralo se da je posle raspada SSSR odvraćanje, zasnovano na uzajamnom garantovanom uništenju, već izgubilo svoju aktualnost, da je postalo stvar prošlosti.
To ipak nije tako. Odvraćanje je apsolutna garancija da strateški balans snaga u svetu neće biti narušen. Od sredine prošlog veka ono čuva svet od globalnog vojnog konflikta i još dugo je ispunjavati ovu fuknciju. Zato će Rusija uvek vrlo osetljivo reagovati na pokušaje da se postignu jednostrane prednosti u sferi strateškog nuklearnog naoružanja.
Ipak izgleda da to nikako nisu spremni da shvate naši američki partneri. Umesto da započnu sa Rusijom strateški dijalog po pitanjima bezbednosti, razvijaju projekte saradnje u toj sferi, odustanu od stereotipnog blokovskog mišljenja i demontiraju, konačno, svoj deo nasleđa hladnog rata (NATO blok i u aktualnim uslovima beskorisne američke vojne baze u Evropi), Sjedinjene Države i dalje žive logikom bipolarnog sukoba. Zato se ne treba čuditi što će političko rukovodstvo RF, odražavajući raspoloženja većine građana zemlje, delovati na odgovarajući način. Jednom ćemo izaći iz tog začaranog kruga. Ali radi toga je potrebna dobra volja i želja da se živi na nov način. I to treba da demonstrira ne samo ruska strana, koja je prošla svoj deo puta pre dve decenije.
Aleksej Piljko, docent fakulteta međunarodne politike Moskovskog državnog univerziteta Lomonosov,
Izvor: Golos Rossii, © Kollaž: «Golos Rossii»
Pogledaj vesti o: Izbori, Predsednički izbori
Ruska opozcija objavljuje rat državnim kanalima
Izvor: Vostok.rs, 21.Mar.2012, 10:18
21.03.2012. -..Protestni pokret u Rusiji koji je posle izbora utihnuo, ponovo jača. Opozicija pred koju je posle pobede Vladimira Putina iskrslo pitanje: A šta dalje?, dobila je novog neprijatelja – televiziju. Pri tome televizija je sama provocirala konflikt. Kanal NTV, koji je formalno privatni,...






