Titova rehabilitacija Apisa ne važi?

Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 08.Nov.2015, 19:14   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Titova rehabilitacija Apisa ne važi?

Ministarstvo za boračka pitanja pokrenulo je proceduru za ekshumaciju posrmtnih ostataka pukovnika Dragutina Dimitrijevića, majora Ljubomira Vulovića i Radeta Malobabića iz Soluna za Beograd gde je već otvoren dijalog o mestu gde bi trebalo da budu sahranjeni. Iako je ministar Aleksandar Vulin, podsetimo, rekao da je ponosan što će Apisa, Vulovića i Malobabića dočekati u Srbiji, jer ni svojim životom ni smrću nisu zaslužili da budu u neobeleženim grobnicama Zejtinlika, istorijski >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << i politički dijalog o njihovoj ulozi ni danas nije zatvoren.

Apisu, generalštabnom pukovniku Vojske Kraljevine Srbije, pripisuje se odgovornost za Majski prevrat 1903. godine kada je svrgnut i ubijen kralj Aleksandar Obrenović, iako je te godine Apis pre ubistva Obrenovića bio ranjen, kao i to da je jedan od inspiratora atentata na austrougarskog regenta Franca Ferdinanda u Sarajevu, što je, kažu istoričari, bio povod za izbijanje Velikog rata.

"Rezultati ova dva politička ubistva u kojima je, kažem, Apis učestvovao su najpre bili, nakon Majskog prevrata – sankcije jednog broja Evropskih država prema Srbiji zbog toga što, nova vlast koja je došla nakon tog ubistva nije imala snage da privede pravnoj državi učesnike u tim političkim ubistvima koja su se tokom te noći desila a to nisu samo bračni par Obrenović nego još brojni državni funkcioneri i rođaci ubijenog", kaže istoričar Milivoj Bešlin.

Još jedan istoričar, Nemanja Starović, kaže da je početkom 20. veka, režim Aleksandra Obrenovića bio izuzetno neomiljen, ako ne čak i omražen među narodom. Objašnjava da je u tom kontekstu, aktivnost organizacije "Crna ruka" predvođena Apisom, na neki način, odražavala volju naroda.

"Sa druge strane, taj režim je bio autokratski, nisu tada postojale demokratske institucije, nije bilo demokratskih izbora i vojni puč je u to vreme predstavljao jedan od retkih ako ne i jedini način za smenu jednog neomiljenog režima. Ono što svakako ne može da bude opravdano, čak ni u skladu sa merilima toga doba, jeste jedno veoma brutalno ubistvo bračnog para što se odrazilo veoma negativno i na međunarodni položaj Srbije toga doba", kaže Nemanja Starović.

A Srbija, ovog doba – u raznoglasju.

Prva politička stranka koja se oglasila protiv inicijative o prenosu Apisovih posmrtnih ostataka iz Soluna u Beograd, jeste Liga socijaldemokrata Vojvodine.

"Ovde se ne radi o tome da li je neko pristalica Aleksandra Obrenovića ili dinastije Karađorđević, da li je republikanac ili monarhista, niti o tome kako neko posmatra Sarajevski atentat, ovde se radi o tome da se pokušava glorifikovati jedna ličnost koja je u suštini bila Vladar iz senke i koja je, zapravo, simbol za nasilje nad političkim neistomišljenicima", kaže Kristina Meneši (LSV).

Revizija Solunskog sudskog procesa iz 1917. godine kada su, posle sprovedene istrage, za zaveru protiv dinastije i pokušaja atentata na prestolonaslednika Aleksandra, okrivljena i na smrt osuđena trojica članova organizacije "Ujedinjenje ili smrt" dok su dvojica odslužila zatvorsku kaznu, usledila je 1953. tada već u socijalističkoj Jugoslaviji. Svi osuđenici su rehabilitovani kao potpuno nevini.

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Radio Televizija Vojvodine. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Radio Televizija Vojvodine. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.