Izvor: Deutsche Welle, 07.Mar.2015, 14:36 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Nemačka i genocid nad Jermenima
Svedoci ili saučesnici? Istoričari su, u Berlinu, diskutovali o ulozi Nemačke u genocidu nad Jermenima. Najnovija saznanja pokazuju da je nemačka suodgovornost veća nego što se pretpostavljalo.
Tog 29. septembra 1916. nemački diplomata Gotlib fon Jagov, izvestio je Rajhstag o strašnim događajima. Radilo se o masovnim likvidacijama i proterivanju na području Anadolije odnosno Osmanlijskog carstva. Nemačko carstvo je tamo bila kolonijalna sila i saveznik osmanlijske vlade, >> Pročitaj celu vest na sajtu Deutsche Welle << koja je godinu dana ranije, sa početkom Prvog svetskog rata, otpočela sa masovnim progonom hrišćana Jermena. "Uradili smo sve što smo mogli", bila je rečenica kojom je diplomata Jagov pravdao činjenicu da Nemačka ništa nije preduzela da to spreči.
Upravo to mirno posmatranje masovnih ubistava bila je tema Međunarodnog kongresa istoričara. Da je nemačka carevina bila umešana u deportacije Jermena, odavno je među istoričarima bila činjenica. Sporno je bilo samo pitanje, kakvu je tačno ulogu u tome Nemačka imala. Da li su Nemci bili samo svedoci ili i saučesnici? Zavisno od izvora, procenjuje se da je tada ubijeno između 300.000 i 1,5 miliona ljudi. U Jermeniji tu katastrofu nazivaju "Aghet" i označavaju genocidom. U Turskoj, koja je zemlja naslednica Osmanlijskog carstva, patnja Jermena nije ništa drugo do "progon nastao kao posledica rata i mera sigurnosti". Turci stalno opovrgavaju broj žrtava, što sprečava svaki korak ka pomirenju.
Nemački političari suzdržani kada je u pitanju genocid nad Jermenima
Nijemci su sve znali i okretali pogled u stranu
U fokusu 160 istoričara, koji su se okupili u Berlinu, stajala je dakle njemačka suodgovornost za patnju Armenaca. Za armenskog istoričara Ashota Hayrunija sa Univerziteta Eriwan suodgovornost Njemačke nije upitna. Ćutanje i hladno okretanje pogleda u stranu je to što ih čini suodgovornim. Njemačka vlada je nijemo posmatrala kada je tadašnaj osmanska vlada počela sa provedbom plana i preseljenjem Armenaca u Mezopotamiju. Ona se čak pozivala na svoje nemiješanje, iako je o svemu bila dobro informisana.
Za istoričarku Christin Pschichholz sa Univerziteta Potsdam nema sumnje da je "njemačka vlada bila sveobuhvatno informisana o politici uništenja armenske populacije u Osmanlijskom carstvu. To je njen zaključak nakon proučavanja dokumenata Ministarstva vanjskih poslova. Marševi smrti, likvidacije i prinudni rad: njemački diplomati su do u detalj bilježili sve što se tamo događalo, što potvrđuje jedna depeša njemačkog ambasadora u Konstantinopolju (Istanbul) 7. jula 1915, koju je poslao tadašnjem kancelaru. U njoj je stajalo: "To je proklamovani cilj vlade (op. red.: osmanlijske vlade) da uništi armenijsku rasu na području turskog carstva. Rolf Holsfeld, predstavnik Centra za istraživanje Lepsiushaus u Potsdamu, iz toga izvlači sljedeći zaključak: "Izjava da se na teritoriji Osmanlijskog carstva u periodu od 1915-1916 dešavao genocid, je već više od 100 godina informacija njemačke vlade.
U današnjem stavu Njemačke prema genociodu nad Armenima se tadašnja njemačka suodgovornost ne ogleda direktno. Da ne bi dovela u opasnot odnose sa Turskom kao zemljom saveznicom u NATO-u, predstavnici njemačke vlade izbjegavaju da koriste riječ "genocid". Umjesto toga se govori o masakru i progonu. Nakon upita, koje je s tim u vezi njemačkoj vladi u februaru 2015. postavila partija Lijevih u Bundestagu, njemačka vlada je odgovorila da uzdržavanjem od korištenja pojma genocid želi da ne ugrozi pomirenje Turaka i Armena. Naučne zaključke, podvukla je vlada, prepuštamo naučnicima.
Većina istoričara u Berlinu saglasna da se radilo o genocidu
Armenija, više od 20 drugih zemalja i većina istoričara, okupljenih u Berlinu, su tadašnja događanja sa Jermenima ocijenili genocidom u skladu sa konvencijom UN-a iz 1948. godine. Tadašnji premijer a sadašnji predsejdnik Turske Erdogan je prije godinu dana prekinuo ćutanje turskih oficira. On se izvinuo žrtvama i njihovim potomcima, pominjući nečovječne posljedice, koje je izazvao tadašnji progon Armena. Genocid nije pominjao.
Hayruni: "Nazvati događaje pravim imenom"
Bivši aktivista za ljudska prava DDR-a i nekadašnji poslanik SPD-a u Bundestagu Markus Meckel bio je prisutan u parlamentu, kada se Bundestag prije deset godina po prvi put pozabavio ovom temom. I tada je rečeno da se, iz obzira prema Turskoj, ne može donijeti rezolucija u kojoj bi stajala riječ genocid. Nakon dugog "povuci-potegni" usvojen je dokumenat u kojem je pisalo da se Nijemci izvinjavaju za neslavnu ulogu "njemačkog rajha". Više nije bilo moguće postići.
Pri tome je upravo Njemačka mogla dati važan signal: "Svako ko izbjegava ovaj pojam u osnovi umanjuje patnju i katastrofu", smatra Meckel. I istoričarka Ashot Hayruni sa Univerziteta Eriwan sličnog je mišljenja: "Važno je da njemački parlament prihvati odluku, prizna da se radi o genocidu i osudi ga". Osim toga, dodaje ova istoričarka, bilo bi važno da njemačka vlada aktivno utiče na Tursku, kako bi je pokrenula na popuštanje.
Ko će predstavljati Njemačku na obilježavanju stote godišnjice genocida?
Sredinom marta će Bundestag, prema infomacijama DW-a, ponovo podsjetiti na žrtve genocida nad Armenima. Malo je toga što upućuje da će se u sporu oko kulture sjećanja nešto bitno promijeniti. Dapače. U međuvremenu je izbila svađa oko toga ko će predstavljati Njemačku 24. aprila, kada se bude obilježavala stota godišnjica od genocida. Deportacijama sa željezničke stanice u Istanbulu "Haydarpasa" 24. aprila počeo je progon Armenaca.
Iz Ministarstva vanjskih poslova je saopšteno da se još razmatra ko će predstavljati Njemačku u armenijskom gradu Eriwanu. Poznavaoci prilika smatraju da bi se njemačka suzdržanost mogla očitovati nedolaskom vodećih političara. Moguće je da će se pojaviti samo njemački ambasador. Francusku će recimo predstavljati predsjednik Francois Hollande. Istoričar Jürgen Gottschlich smatra da je to "skandal".
