Izvor: juGmedia, 04.Maj.2013, 01:06 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Žena koja se udala za svoje preduzeće
LESKOVAC – Mirjana Milićević (57) jedina od nekadašnjih 1.700 radnika „Graditelja“ svakog dana dolazi na posao i u prostoru od 1.000 kavdrata upravne zgrade sređuje i čuva dokumentaciju i juri se sa miševima i bubašvabama.
Plati se ne nada, a sreću nalazi u nasmejanim licima bivših radnika kojima sortira papire za penziju.
-Kažu da sam se udala za Graditelj, a možda i jesam kada ne mogu bez >> Pročitaj celu vest na sajtu juGmedia << ovog prostora, bez knjigovodstvenih papira. Pa, vidite, ovo je pravo blago – pokazuje, otvarajuću mnoštvo buđavih kancelarija.
Godinama radi bez plate
-A gde bih inače bila. Dece nemam jer se nisam udavala. Vitrine sa karticama i obrascima su moja deca. Šta ako upadne neko, pokrade, baci kroz prozor. U ovim papirima su sakriveni delovi života mnogih generacija. Ako odem, ko će opravljati one što odlaze u penziju. Neki imaju i po 15 godina šupljine u radnom stažu – pitanjem odgovora na pitanje zašto radi bet plate.
Dokumentacija kao deca
Njeno radno vreme traje od 9 do 14 sati. Tako je odredila. U upravnu zgradu se ne ulazi lako. Vrata su zaključana, ali u uglu stoji upustvo za otključavanje. – Moraju da me pozovu na mobilni da bih im otključala. Izgubim se po lavirintima, pa ne čujem kada lupaju i dozivaju – objašnjava službenica sa završenom gimnazijom.
Za nezvane vrata zaključana
Prostor u kome se nalazila upravna zgrada liči na neprovetrene lavirinte. Još na ulazu oseti se vlaga, buđ i prašina. U nizu kancelarija fotelje prevrnute, stolovi pomereni, papiri po podovima. Kao da su napuštene u žurbi. U začelju ogromna kancelarija direktora sa televizorm i nedirnutim nameštajem. Odozgo veliki slojevi prašine.
Direktori ukrali kompjutere
-Nestala su tri najmodernija kompjetera, ali to u vreme kada su me silom najurili odavde. Za vreme mog odsustva smenjeno je nekoliko direktora, ne znam ko je od njih odneo kompjutere – priča Milićević, koja uredno održava svoju i još nekoliko kancelarija.
-To su kancelarije gde čuvam kartice i obarsce za Fond PIO, trajna dokumentacija. Kada jednog dana ne budem mogla da dolazim, nadam se da će neko sve da preda Istorijskom arhivu – priča.
Princeza u sumornoj pustoši
Sumorni prostor nije uspeo da uništi vedru prirodu ove žene.
– Otključam vrata, zatvroim oči i jakom voljom oživim sećanje na prepune kancelarije i hodnike, žamor službenika, na užurbanost, sjaj. Kad otvorim oči i ugledma pustoš, suze često krenu, ali brzo i nestanu. Moje prijateljice me zbog toga često zovu princezom u začaranom zamku – smeje se žena koju niko ne tera da radi, i to bez plate.
Ne da da se uprava zapusti
„Graditelj“ je godinama u stečaju. Fabrika na periferiji Leskovca je opustela, a Mirjana ne dozvoljava da se zapusti i nekadašnja elitna upravna zgrada na trećem spratu zgrade. Društvo joj ponekad pravi i kolega Slobodan Stojanović.
Izvor: BLIC/JUGMEDIA
Pogledaj vesti o: Leskovac