Vladimir Gligorov: Gasovod

Izvor: NoviMagazin.rs, 18.Feb.2019, 11:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Vladimir Gligorov: Gasovod

Pretpostavimo da nema Evropske energetske zajednice i, uostalom, ni Evropske unije. Kako bi valjalo snabdevati srpskog potrošača ruskim gasom? Pre svega, srpski potrošač je, naravno, svako ko kupuje ruski gas, bilo da je reč o domaćinstvima, javnim ustanovama ili o proizvođačima, velikim ili malim, svejedno.

Ne biste hteli da vlasnik gasovoda kojim se gas doprema do potrošača bude u vlasništvu ruske firme, državne ili privatne, koja je snabdevač gasa. Zašto?
>> Pročitaj celu vest na sajtu NoviMagazin.rs << />
Zato što bi cena gasa i cena korišćenja gasa bile više nego ako bi vlasnik gasovoda bio neko drugi, a ne vlasnik i snabdevač gasom. Ovo nezavisno od toga da li ili ne postoji neki drugi gas koji bi mogao da se doprema tim gasovodom. Jer, ako nema alternative ruskom gasu, nema ni alternative gasovodu. Pa ukoliko bi javne vlasti regulisale poslovanje i jednih i drugih, dakle i onoga ko snabdeva gasom i onoga ko nudi uslugu gasovoda, one bi imale interes da ne povećavaju cenu gasa i cenu usluge, bar ne toliko koliko bi to mogao vertikalni monopol snabdevača gasa i korišćenja gasovoda.

Uz to, ne biste hteli da prodaju gasa od gasovoda do konačnog potrošača, dakle ne biste hteli da distribuciju gasa vrši bilo snabdevač gasom ili vlasnik gasovoda. Hteli biste da prodaju na malo, da se tako izrazim, može da obavlja bilo koji trgovac gasom. Iz istih razloga iz kojih ne biste hteli da postoji monopol nad snabdevanjem gasom i nad gasovodom. Jer bi, uz odgovarajuću regulativu, trebalo očekivati da cena gasa koju plaća konačni potrošač bude što je moguće povoljnija po njega, da bude tržišna, kako se to neoliberalno kaže.

Uzmimo sada da nije reč o ruskom nego o srpskom gasu. Nađu se, zamislimo, zalihe gasa negde u Vojvodini ili čak pod Mokrom gorom ili već bilo gde u Srbiji. Menja li to nešto na stvari? Ne menja. Svejedno biste hteli da onaj koji snabdeva tim novonađenim gasom ne bude i vlasnik gasovoda kojim se on doprema niti da bude onaj koji taj gas distribuira do konačnih potrošača. Hteli biste da između svih njih posreduje tržište, što podrazumeva da postoje nezavisni profitni centri na svakoj tački u kojoj se ostvaruje profit ili, naravno, gubitak. Takođe biste hteli da u svemu tome posreduje budžetski centar ili regulator, ili i jedan i drugi ukoliko su nezavisni, kao što bi trebalo da budu.

Kao što se vidi, nema potrebe pominjati ni Ruse ni Evropsku uniju, niti njenu energetsku zajednicu, niti pogotovo Amerikance. Nema uopšte nikakve potrebe za otkrivanjem zavera, jedne ili druge ili već svih mogućih strana. Nema ni potrebe za geopolitičkim analizama, šta god da je to. Zaista, Sjedinjene Države bi da imaju bolji pristup evropskom tržištu, uostalom kao i neke druge zemlje. No, sa stanovišta svake zemlje, a pogotovo sa stanovišta Evropske unije, dakle jedinstvenog tržišta, politika konkurencije je veoma važna, a posebno u oblastima u kojima se mogu stvarati kvaziprirodni monopoli, kao u slučaju gasovoda. Dok ne može svako da ulaže u izvore gasa jer će oni najčešće, mada ne isključivo, biti u državnom vlasništvu, svako može da ulaže u gasovod. To što neko ima i prodaje naftu ne znači da ima jedinstveno pravo da ulaže u gasovod. Takođe, ne znači da treba da ima i isključivo pravo na maloprodaju, to jest na distribuciju gasa. To važi i za, recimo, proizvodnju i distribuciju električne energije i, svakako, nafte.

Da se u Srbiji tako ne razmišlja, jasno je na primeru Naftne industrije Srbije. I to je problem, a ne Amerika, Engleska i Zapad uopšte.

Naravno, pretpostavka jeste da su javne vlasti osposobljene, ne tehnološki i znanjem već institucionalno, da valjano regulišu to tržište, uostalom kao i svako drugo. To nije slučaj. A stanje u oblasti nafte, gasa i elektroprivrede najbolji je primer onoga što se zove zarobljenom državom. To, međutim, ne znači da ne mogu ekonomisti, novinari, komentatori, publicisti i javnost uopšte, o opozicionim partijama da i ne govorimo, da ukazuju na to da je sistem, takav kakav jeste i takav kakav se brani od konspiratora jedne ili druge strane vrste – zapravo ključni osnov i moći i novca vladajućih stranaka.

Uostalom, kada god počnete da čitate neki novinarski ili komentar ekonomiste koji počinje sa “Amerikanci ...” ili “Nemci...” ili “zapadnjaci...”, znajte da je reč o nekome ko nema pojma o čemu piše.
Pogledaj vesti o: Evropska Unija

Nastavak na NoviMagazin.rs...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta NoviMagazin.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta NoviMagazin.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.