Izvor: Blic, 07.Feb.2010, 02:15 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Blago nama
Iako se to po pisanju naše štampe možda ne bi moglo zaključiti (jer je o skupu izvještavala vrlo skromno, takorekuć oskudno), sastanak pet stotina najuticajnijih ljudi svjetske ekonomije i politike u švajcarskom gradu Davosu bio je proteklih dana najvažniji planetarni događaj o kojemu će, na ovaj ili onaj način, svakako ovisiti sudbina čitave planete pa i naša ako još budemo na Zemlji.
Otkud skepsa i rezerva u ovoga komentatora, koji bi volio da je optimist, a život >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << ga neprekidno tjera u suprotnu stranu, među pesimiste? Nije njega (mene, komentatora) toliko začudilo što su se gazde razišle bez dogovora i kompromisa, što svako od njih grčevito brani svoje interese i ne popušta ni za dlaku iako globalna kriza ne prolazi niti ima kakvog valjanog izlaza na vidiku. Drugačije u kapitalizmu i ne može biti te će se bespoštedna borba za opstanak voditi nesmanjenom snagom i kad nezaposlenost u razvijenim privredama sa sadašnjih deset procenata poraste na dvadeset, a globalno zagrevanje potopi Veneciju i ostale priobalne krajeve jer je to u prirodi samog sistema i jer on (sistem) ne bi bio to što jest kad bi poznavao i priznavao bilo kakvu milost.
Ono što je dovelo do ovoga teksta jest nešto drugo, da kažemo naše, a suprotno. U istom času, naime, dok gospoda u Davosu ni po cijenu sukoba i moguće katastrofe mnogo veće od dosadašnjih nisu u stanju da riješe goleme probleme ove epohe, naš ministar nadležan za krizu mrtav ladan izjavljuje kako je ona (kriza) ovdje kod nas u svom najgorem vidu uglavnom prošla!
Nije sve nelogično kako na prvi pogled izgleda. Ako smo manji, manja nam je i kriza. Ako nam je kriza manja, ne znači da nam je ministar nesposobniji od svojih kolega raspoređenih po tuđim privredama. Ako se otope Arktik i Antarktik, mi ovdje svejedno nećemo potonuti niti poplaviti, a što se nezaposlenosti tiče već smo dokazali da se može preživjeti i bez ikakvog rada.
