Izvor: Politika, 03.Feb.2008, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Saveznici u „klinču” zbog Avganistana

Amerikanci i Kanađani ultimativno traže od Nemaca da izađu iz „zaklona” na severu i uđu u okršaj sa talibanima na jugu zemlje

S dramatizacijom situacije u Avganistanu, sve uočljivije rastu temperatura i nesporazumi u zapadnom vojnom savezu. O tome svedoči, pored ostalog, i „klinč" u kojem su se našli Vašington i Berlin.

Najpre je, pred sastanak ministara odbrane (sledeći četvrtak, Viljnus), američki ministar Robert Gejts, u verbalnoj „artiljerijskoj >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << pripremi”, osuo paljbu po Nemcima, zahtevajući, kako svedoče nemački mediji, u neobično gruboj formi i oštrom tonu, njihovo snažnije angažovanje u sve krvavijim ratnim okršajima sa talibanima na usključalom jugu zemlje.

Usledio je potom (minuli petak), lišen grubosti, ali ne manje odlučan i izričit, otpozdrav njegovog nemačkog kolege Franca Jozefa Junga: vojnici Bundesvera u Avganistanu ostaju tamo gde jesu na (relativno mirnom) severu i neće preuzimati, odavno utanačene, obaveze i odgovornosti drugih. Tačka.

Gejtsovo opširno (osam stranica) pismo bilo je, kako se čuje, poverljive prirode, ali je, kad je stiglo na adresu, očigledno, s političkim predumišljajem, njegov sadržaj stigao do medija, pri čemu je intonacija pisma igrala posebnu ulogu u povredi njegove poverljivosti.

Nemački ministar Jung je time, po svemu sudeći, jednim potezom hteo da ostvari dva cilja: da njenim animiranjem stekne podršku iziritirane javnosti (sa Nemcima se, eto, čak i kad to čine Amerikanci, ne može razgovarati grubim tonom) i da u javnoj poruci, pre ministarske rasprave iza zatvorenih vrata, fiksira šta Berlin može i hoće, i na šta ne pristaje.

Taj javni otpozdrav na jedan tajni „šlagvort” nije bio upućen samo Vašingtonu: izričit zahtev da se podele teret, i žrtve, u tamnom avganistanskom vilajetu uputili su i drugi, pre svih i najglasnije – Kanađani. Uz podsećanje da su do sada u Avganistanu imali 78 mrtvih, Kanađani su već uputili briselskoj centrali NATO-a ultimativan zahtev: ili će Evropljani u Kandahar (područje kanadske odgovornosti) poslati (najmanje) hiljadu vojnika, uključujući i potreban broj helikoptera, ili će se oni, s kompletnim odredom od 2.500 ljudi, povući iz Avganistana.

Amerikanci u obraćanju Nemcima ne prete povlačenjem, ali su izričiti u zahtevu: Nemci treba da zamene, posle sedam meseci, 3.200 njihovih marinaca, koji stižu u Avganistan kao pojačanje američkom kontingentu od 26.000 vojnika i preuzmu borbu s „pobunjenicima”.

U pokušaju da, koliko-toliko, ublaže očekivanu lavinu kritika i nezadovoljstva (Kanađani su ih prošle godine optuživali za smrt jednog broja svojih vojnika: vojnici Bundesvera im, pozivajući se na ograničena ovlašćenja, nisu, u veoma kritičnoj situaciji, pritekli u pomoć!), Nemci su pre nekoliko dana uputili pismo glavnom štabu NATO-a s ponudom da preuzmu ulogu norveške jedinice za brza borbena dejstva, koja sa 250 vojnika operiše na severu Avganistana.

Nemačke partnere u zapadnom vojnom savezu ljute, međutim, njihova „samoograničenja”: borbenim trupama Bundesvera zabranjena je upotreba oružja bez neposrednog povoda: direktnog napada (samoodbrana) ili osujećenja napada koji neposredno predstoji. Amerikanci bi da nemački vojnici jure talibane gde god ih nađu i uoče.

Nemci u Avganistanu, inače, imaju 3.340 ljudi u uniformi i tvrde da je Bundesver, sa četvrt miliona vojnika, sadašnjim angažovanjem od Bosne, preko Kosova do Avganistana, „na granici sopstvenih mogućnosti”.

Nemački ministar Jung svoju nepopustljivost pred izričitim i ultimativnim zahtevima Amerikanaca i Kanađana obrazlaže sledećim činjenicama: Nemci su u podeli zaduženja preuzeli odgovornost za sever zemlje, Italijani za zapad, Britanci, Holanđani i Kanađani za jug i Amerikanci za istok. Tako treba i da ostane. Bilo bi velika greška, upozorava Jung, ako bi se njegovi vojnici povukli sa prostora koji je velik kao pola Nemačke. Iako je tamo prevashodno angažovan u stabilizaciji i obnovi zemlje, kontingent Bundesvera ulazio je i dosad u borbene okršaje i imao 26 poginulih i veći broj ranjenih. Svoju „solidarnost" sa partnerima, podseća ministar, Berlin je pokazao angažovanjem izviđačkih aviona tipa „tornado” na čitavoj teritoriji Avganistana i povećanjem broja transportnih aviona („transal”) stavljenih na raspolaganje saveznicima sa šest na osam.

Saveznici, očigledno, misle da to nije dovoljno i da Nemci mogu, i moraju, (znatno) više.

Miroslav Stojanović

[objavljeno: 04/02/2008.]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.