Izvor: Vostok.rs, 30.Sep.2016, 10:27 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Podgorica: Tribinom „Heroji ne umiru“ odata počast majoru Tepiću i vojniku Mirkoviću
Sinoć je u Knjižari Matice srpske u Podgorici, u organizaciji Unije za neutralnost Crne Gore, održana tribina povodom sjećanja na majora Milana Tepića i vojnika Stojadina Mirkovića.
Na dan 29. septembra prije 25 godina major Milan Tepić digao je u vazduh, sa 170 tona eksplozivnih sredstava, skladište borbenih sredstava „Barutana“ u selu Bedenik, nedaleko od Bjelovara, kako bi spriječio da ga preuzmu pripadnici Zbora narodne garde. Uz njega je stradao i devetnaestogodišnji vojnik Stojadin Mirković, koji, uprkos Tepićevoj naredbi, nije htio da se preda, dok je hrvatska strana potvrdila gubitak 11 svojih vojnika.
Na tribini održanoj na dvadesetpetogodišnjicu pogibije Tepića i Mirkovića, govorili su sveštenik Predrag Šćepanović, Gojko Raičević, predsjednik Unije za neutralnost i Milisav Popović, učesnik u ratu od 1991. do 1995, a tribina je otvorena video prilogom o herojima Tepiću i Mirkoviću.
„Danas je 29. septembar − dan koji nosi spomen o kojemu će, nadamo se, makar naši potomci učiti iz istorijskih udžbenika i čitanki. Na današnji dan od zaborava čuvamo naše vojnike i starješine koji su nastradali suprotstavljajući se znatno nadmoćnijem neprijatelju, boreći se časno i hrabro, pokazujući neprijatelju na šta su spremni kada brane ono što je najsvetije. Naša je obaveza da ih spominjemo danas i dovijeka kao naše heroje, kao naše uzore“, kazao je predsjednik Unije za neutralnost Gojko Raičević.
On je naglasio da osim moralne obaveze čuvanja heroja od zaborava, postoji i obaveza da se na današnji dan upute neke važne poruke.
„Prva je upućena onima koji planiraju da nepozvani gaze ovu zemlju; njima poručujemo da svaka naša generacija ima i svoga Milana, i svoga Stojadina. Druga je upućena nama, da ne bismo zaboravili da ih slavimo, pamtimo i pominjemo kao naše najbolje ljude i junake, od Obilića i Sinđelića, Tanaska Rajića, Bogdana Žerajića, Gavrila Principa i Dragutina Gavrilovića, sve do najnovijih heroja i mučenika − majora Milana Tepića, vojnika Stojadina Mirkovića i potpukovnika Milenka Pavlovića“, kazao je on, dodajući da kao što pamtimo njih, pamtimo i prvu žrtvu NATO bombardovanja u Crnoj Gori, u Danilovgradu, vojnika Sašu Stajića, policajce, vojnike i oficire Dragana Bjelanovića, Predraga Leovca, Marka Avramovića, te Milicu Rakić, Miroslava, Oliveru i Juliju.
„Neka nam oproste sjeni Majora Tepića i vojnika Mirkovića što ih večeras pominjemo“, počeo je svoje izlaganje sveštenik Predrag Šćepanović.
Svjedočeći o junaku Tepiću, otac Predrag Šćepanović je ispričao amanetnu anegdotu, po kojoj je Tepić svojoj porodici, ženi, ćerci i sinu kazao: „Kada vidite nebo nad Bjelovarom da se crni, znajte da sam poginuo.“
Prisutni su imali priliku da od oca Predraga Šćepanovića čuju o golgoti srpskog naroda i vojske tokom prošlosti, kao i životopis Tepića i Mirkovića.
On je podsjetio da je sedemdesetih godina prošlog vijeka, tokom ekonomske migracije sa prostora bivše Jugoslavije otišlo milion i po ljudi, što, kako je naveo otac Predrag, treba da podstakne one jugonostalgičare na razmišljanje o tome koliko je zapravo bila srećna ta država.
Tog dana, 29. septembra u ranu zoru krenuo je napad, o kome je detaljno govorio otac Predrag, a njegovo svjedočenje možete čuti na video snimku koji priključen tekstu.
„Molim se Bogu da se rodi neki novi Njegoš, koji će znati da opjeva podvig naših večeras pominjanih heroja, čije me junaštvo nadahnjuje, nadima grudi, nagoni na tugu i suze, ali i čini ponosnim što pripadamo istome narodu, a njihove duše će svijetliti u Bjelovaru dok se ne rodi neko novo pokoljenje koje će znati da cijeni žrtvu majora Tepića i vojnika Mirkovića“, kazao je on.
Moleban za počivše heroje uslijedio je nakon govora oca Predraga Šćepanovića.
Nakon njega govorio je Milisav Popović, učesnik u ratu od 1991. do 1995. godine, svjedočeći o patnjama koje su u tim godinama zadesile vojsku, ali i narod u ratu, istakavši da nema niti bolnijeg niti časnijeg povoda za skup od ovog večerašnjeg.
On se, prisjećajući se vojničkih zakletvi kao najvećih svetinja, osvrnuo i na ondašnju vlast, koja je, kako je kazao, bila rodoljubiva; „to su isti ovi današnji likom, ali ne i djelom“, kazao je on, dodajući potom emotivno svjedočenje o borcima dobrovoljcima iz Crne Gore i načinu na koji je vlast tretirala povratnike iz rata.
Njegovo svjedočenje takođe možete vidjeti u video prilogu.
IN4S
.jpg)
