Početak podela: Šta smrt nekada najmoćnijeg Iranca znači za tu zemlju?

Izvor: Press, 12.Jan.2017, 17:56   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Početak podela: Šta smrt nekada najmoćnijeg Iranca znači za tu zemlju?

Blizak saradnik ajatolaha Homenijija, Ali Akbar Rafsandžani je dugo bio slrajnut u politici u koju je uspeo da se vratu tek preko svojih učenika, od čijeg ponašanja će zavisiti i njegova zaostavština
Smrt ajatolaha Ali Akbara Hašemija Rafsandžanija jedna je od prekretnica za Iran. Rafsandžani, koji je preminuo 8. januara, bio je 40 godina ključni politički igrač u Islamskoj republici. >> Pročitaj celu vest na sajtu Press <<

Bez njega ni druga dva moćnika - vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei i predsednik Hasan Rohani, ne bi bili na tom mestu. Rohani mu je bio odan do samog kraja. Sa druge strane Rohani se razišao sa Rafsandžanijem pre mnogo godina od kada je postao Vrhovni vođa. 

Od tada su dva prijatelja postala veliki suparnici i da zagovaraju različite stvari. Po smrti Rafsandžanija upravo je Rohani postao glavni kandidat za lidera umerene struje. I pored kontroverznog Rafsandžanijevog političkog delovanja, on je iza sebe ostavio određen politički vakum. 

Njegov nadimak je bio "Ajkula", što je simbolizovalo njegov način borbe za opstanak u politici. Generacijama unazad je njegova glava bez brade simbolizovala umerenost. 

Rođen je 1934. godine u malom gradu u centralnom Iranu. Rafsandžani je potekao iz bogate trgovačke porodice. Pohađao je versku školu u gradu Komu, gde je početkom 1960., postao sledbenik ajatolaha Rulaha Homeinija koji je vodio revoluciju protiv pro- američkog šaha Mohameda Reze Pahlavija

Upravo je on obezbeđivao donacije unutar Irana za revoluciju, te je po svrgnuću postao drugi čovek posle Homeinija. Svoju pažnju je fokusirao na mesto predsednika parlamenta što je vrlo brzo postalo drugo najmoćnije mesto u državi. On je sa svoje strane bio i odgovoran za potrebe države tokom iransko-iračkog rata. 

Posle smrti Homeinija uspeo je da spreči protivnike koji su planirali da podele vlast i preuzme državu kroz promenu ustava. Dok je on formalno izabran za predsednika, njegov prijatelj Ali Hamnei je postao vrhovni vođa 1989. godine. Rafsandžani je smatrao da bi  Hamnei trebao da bude simboličan vođa, ali ga je on potcenio. 

Tokom prva dva mandata 1989-97. godine Rafsandžani je punio novinske naslove, a kada je 1990. godine otvoren sektor nafte i gasa za investicije, on je posao sređivao amerikancima. On je mnogo bolje od svih znao koliko zemlju neprijateljstvo Revolucionarne garde prema SAD košta. Upravo u periodu ekonomke liberalizacije, njegova porodica je povezana sa korupcijom. 




On je veoma brzo shvatio važnost kompromisa kako bi Iran prestao da bude loša država, ali je time bio na meti kritika. Za sve to vreme Hamnei je polako skupljao saveznike i objedinio vojne, bezbedonosne i obaveštajne agencije pod svoju kontrolu.  Do sredine devedesetih iranska politika je postala bipolarna, gde je Hamnei bio predstavnik tvrde linije, a Rafsandžani imalo svoje ljude u svom nivoima vlasti. 

Rafsandžani je pokušavao da se vrati u politiku godinama, ali je tako 2005. godine izgubio izbore pod Mahmuda Ahmadinedžada.

Rafsandžani je podržao opozicioni Yeleni pokret koji je tražio smenu Ahmenidžada zbog izborne krađe. Zbog toga se našao na meti pristalica Hamneia.

Četiri godine kasnije je ponovo ponižen od Saveta čuvara koj je kontrolisao Hamnei i koji mu je rekao da je prestar da se kandiduje. Rafsandžani je otvoreno podržao nuklearni sporazum i tvrdio da je neprijateljstvo sa SAD neodrživo. 

Uprkos rivalstvu on je uvek ostao blizak režimu i nikada direktno nije napadao Hamneia. Umesto sebe podržavao je svoje učenike od koji je jedan  - Hasan Ruhani uspeo da postane predsedenik 2013. godine. 

Uprkos svemu nikada se nije oprao od svog angažmana toko Islamske revolucije 1989. godine kada je hiljade političkih protovnika pogubljeno.

Ono što je sigurno je da je on prevalio put od islamskog tvrdolinijaša, do nekoga ko se može smatrati reformatorom u Iranu. 

On je bio instrument uvođenja teološke države, ali je pokušao i da je na neki način ukine. Mada to nikada nije uspeo. 

Ostaje pitanje da li će mreža njegovih saradnika ostati zajedno. Pitanje je da li će Rohani nastaviti putem svog mentora. U Islamskoj republici mnogo su važniji neformalni centri moći nego političke partije. Upravo zbog toga će naredni porezi Ruhanija biti ključni za očuvanje sledbenika Rafsandžanija, kao alternative tvrdolinijašima, i upravljanje sudbinom Irana. 

Nastavak na Press...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Press. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Press. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.