Izvor: Vesti-online.com, 27.Feb.2011, 15:40 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Obrnite jednu "Đavolju turu"
U turističkoj ponudi Čilea nalazi se i silazak u rudnike. Turisti tako imaju priliku da "iz prve ruke" osete kroz šta svakodnevno prolaze rudari.
Posetiocima je omogućeno da siđu na oko 50 metara dubine rudnika uglja "Đavolja tura" u blizini priobalnog grada Lota kao i nekoliko rudnika na severu zemlje.
"Ovako su se rudari osećali", kaže jedan od posetilaca dok se spušta uzanim liftom u dubine rudnika "Đavolja tura", koji je radio od 1884. do 1997. godine, kada >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << ga je vlada zatvorila zbog slabog profita.
Vodič Roberto Rohas, bivši rudar, vodi posetioce sa zaštitinim rudarskim kacigama sa svetlima u istraživanje mračnih dubina tog rudnika u kojem ima, prema rečima bivšeg rudara, uglja za narednih 500 godina, preneo je Rojters.
Rohas pokazuje posetiocima u tami rudnika prazan, zarđao kavez koji danas služi kao strašan podsetnik na tragedije u prošlosti i na činjenicu koliko je zanimanje rudara opasno po život.
Međutim, nemaju svi rudnici istu sudbinu kao što je "Đavolja tura".
U neke rudnike nikada više neće sići ni rudari ni turisti, a takav je rudnik bakra i zlata u San Hozeu, u pustinji Atakama, u kome su prošle godine čileanski rudari bili zarobljeni 69 dana i umalo izgubili živote.
Rudari su bili 622 metra pod zemljom i nakon akcije spasavanja, koju je televizija prenosila uživo širom sveta, čileanska vlada je rudnik zatvorila jer je previše opasno da iko više uđe u njega.
"To je kavez za ptice, koji se koristio da bi se otkrilo prisustvo metana, gasa bez mirisa koji može da ubije", objašnjava Rohas.
"Ako ptica umre, rudari viču 'metan' i svi jure napolje", otkriva Rohas.
Rohas nosi sa sobom moderni merač nivoa metana, koji je odavno zamenio kavez sa pticama čiji su životi bili rizikovani.
Posetioci u stopu prate Rohasa kroz mrežu tunela opasanih drvenim gredama, savijajući se dok tavanica postaje sve niža, odlaze do ugljenokopa i mesta gde su rudari jeli.
Vodič Martin Berneti posetiocima koji se tiskaju u mračnim dubinama rudnika peva rudarsku pesmu, kojom se odaje počast rudarima time stvarajući specifično raspoloženje.
Rohas smatra da svako ko se spusti zavoli rudnik, a jedan od posetilaca izlazeći iz tame rudnika i klaustrofobije koja u njemu vlada kaže da nije do sada imao predstavu kako je teško bilo njegovom ocu rudaru dok je radio, pre nego što je izgubio nekoliko prstiju u jednoj nesreći u rudniku.
Nastavak na Vesti-online.com...









